Donje Kolibe

 „Ne zaboravite odakle ste potekli, ne zaboravite voljeti svoj kraj“

Mnogobrojni župljani Donjih Koliba u Bosanskoj Posavini na poseban su se način 16. travnja  prisjetili svojih u Domovinskom ratu poginulih sumještana. Naime, na taj dan, prije 18 godina, agresorska JNA zajedno s vojskom bosanskih Srba i drugim njihovim paravojnim snagama počinili su zločin i masakr nad 23 žitelja Koliba u dvorištu župne crkve sv. Mihovila.

Bio je to početak agresije, velikoga stradanja i rata u kojem je sa prostora župe Kolibe poginulo 37 Hrvata, 36 Bošnjak i 3 Srbina. U spomen na 37 poginulih Hrvata, od kojih se za dvojicu ne znaju grobovi, ove su godine mjesni organizacijski odbor zajedno s obiteljima poginulih i nestalih branitelja i civilnih žrtava rata na mjesnom groblju podigli spomen-križ. Dirljiv je bio cijeli susret koji je započeo okupljanjem obitelji poginulih branitelja, izaslanika udruga, predstavnika vlasti te drugih vjernika ispred župne crkve sv. Mihovila, a potom procesija prema groblju gdje je uz cestu gorjelo 37 lučica za svakog poginulog branitelja.

„Dobri ljudi, upalite svijeće“

„Imala sam kuću, imala sam dom“, naziv je pjesme koju je za vrijeme rata napisala pjesnikinja iz Orašja Ljerka Mikić, a recitirala ju je pored križa župljanka Gabrijela Krešić. Molitvu, blagoslov križa i opijelo za poginule branitelje predvodio je Anto Dominković, župnik u Ilijašu kod Sarajeva. Prvu svijeću pored blagoslovljenog križa zapalila je Kata Katinić, majka poginulog branitelja Luke, a potom su izaslanici stranaka i udruga kao i predstavnici Grada Slavonskog Broda položili vijence i zapalili svijeće.

Pjesma Željka Sabola „Dobri ljudi, upalite svijeće“, koju je recitirala Marina Dujmić bila je poticaj te su svi nazočni upalili 108 malih lučica koje su ispred grobljanske kapelice bile poredane u znaku križa.

Imena svih 37 poginulih i nestalih branitelja i ove je godine kao i prethodnih pročitao župnik don Ilija Marinović na početku mise koju je u župnoj kapelici, predvodio vlč. Dominković, a koncelebrirali su derventski dekan Franjo Tomić, susjedni župnici fra Ivan Marić i fra Ivan Ćurić te David Sluganović župnik iz Slavonskog Broda. Prožeta emocijama, jer mu je brat Kruno poginuo 1992. u Bosanskoj Posavini, propovijed vlč. Dominkovića bila je posebno dirljiva.

Poput Krista, opraštajmo i mi

„Ovo je trenutak kada šutnja govori više nego riječi, šutnja u kojoj nam Isus želi reći da prihvatimo svoj križ i da ga nosimo bez mrmljanja“, kazao je na početku propovjednik te kroz dirljivu priču što sve čini majka koja ljubi svoju djecu potaknuo prisutne da se ne odriču svoga križa, svojih korijena, svega onoga što su nam naši pokojnici namrli.

„Ne zaboravite odakle ste potekli, ne zaboravite voljeti svoj kraj! On je majka koja vas voli, Bog vam ga je darovao i zato ne stidite se u njega dovoditi svoje djecu. Ne zaboravite žrtvu, križ i sve ono što su poginuli branitelji učinili za vas. Križ neka vam bude utjeha i snaga, znak pobjede, vječne nade i sreće uz Krista. Budimo ponosni na Krista koji je s križa svima oprostio te opraštajmo i mi“, poručio je vlč. Dominković.

Posebno je zahvalio svima iz Hrvatske za sve što su činili za Posavljake tijekom i nakon rata.

„Neka nam ovaj događaj postane tradicija, ne bojimo se reći istinu, ne šutimo nego zajedno učinimo sve da dokažemo istinu na koju imamo pravo, koju smo dužni učiniti, a ona je da mi Hrvati nismo bili zločinci!“, zaključio je vlč. Dominković.

Druženje je nastavljeno uz zajednički objed koji je bio pripremljen za sve nazočne.         

B. Lukačević