Antifašizam u spavaćoj sobi

Mi se na najvišoj državnoj razini predstavljamo kao antifašisti, tj. ta nesretna negacija fašizma (!) nalazi se svuda oko nas, to je vrhunaravna ideja, to je impe­rativ današnjice, s njime spavamo, s njim se budimo...

Zar nije normalno da budemo protiv svakog fašizma!? Ali to nije dovoljno, jer nam treba negacija! Pod antifašizmom se skriva propala ideologija, koja nastoji preživjeti, a to je i način okorjelih komunista da ublaže svoje frustracije u novom političkom susta­vu. A oni ostali, ako i oni ne ističu da su antifašisti, u najmanju ruku su sumnjivi i po svemu sudeći nisu dostojni života na zemaljskoj kugli, na kojoj se svi živi zaklinju u tu svetinju.

U državi Hrvatskoj, nastaloj nakon općeg raspa­da komunizma, uspostavljen je blagdan, neradni dan, kojim slavimo odlazak skupine sisačkih komunista u partizane! To slavimo u nezavisnoj Hrvatskoj! A ne slavimo dan uspostave "težnje hrvatskog naroda za samostalnom državom", tj. 10. travnja.

Sisački su partizani 22. lipnja bili otišli u partizane jer su upravo tada Hitlerove trupe napale Staljinov Sovjetski Savez, pa se po tomu vidi za što su se išli boriti. Najmanje za hrvatske interese. Nisu oni otišli u šumu zato što ih je progonila hrvatska državna vlast, jer kad je uspostavljena Nezavisna Država Hrvatska, zapovjedniku toga sisačkog odreda rečeno je ovo: mi znademo da ste vi komunisti, ali budite lojalni hr­vatskoj državi i ništa vam se neće dogoditi. Unatoč tomu, oni odlaze u šumu, ruše hrvatsku državu i bore se za obnovu Jugoslavije.

Eto dakle, gdje su korijeni čvrstog i žilavog antifašističkog hrvatstva ili hrvatskog antifašizma.

A fašizam je valjda u onih koji su izgubili, koji su se svrstali u osovinske sile i koji nisu imali pojma tko će na kraju pobijediti! Sisački komunisti su bili uvjere­ni da će Staljin biti pobjednik i za to su išli u šumu rato­vati za Kominternu. Hrvatski narod koji se opredijelio za ustaše pogriješio je kad je ratovao za nezavisnu Hrvatsku. Trebao se prikloniti partizanima i uživati u pobjedi AVNOJ-a.. To je najveća besmislica i vrhunska blasfemija koju protežu hrvatski "antifašisti", svakod­nevno pred svijetom držeći prodike hrvatskim "fašistima". Hrvatski narod koji se 1941. opredijelio za uspostavu Nezavisne Države Hrvatske nije u to ulazio misleći na eventualnu Hitlerovu pobjedu, već je, ne uzimajući u obzir svjetske odnose snaga, po­radio na vječitoj težnji za neovisnom državom, koja se nažalost nije do kraja ostvarila. Među ostalim i zbog toga što je partizani nisu prihvatili nego su se, štoviše, protiv nje i borili. A partizani su, kako sami kažu, išli za onom idejom za koju su smatrali da će na kraju biti pobjedonosna. Ustaše su išle za državom, partizani za pobjedom, i to u okrilju cr­venih Sovjeta.

Zamislite da nas uvjere da ova država Hrvatska neće doživjeti sljedeću godinu. Bismo li u tom sluča­ju trebali prelaziti na stranu Miloševića kako bismo se našli na pobjedničkoj strani?!

Kako se čini, neki bi prelazili... Srbi bi potom uvje­ravali svijet da su svladali fašizam u Hrvatskoj, Jugo­slavija bi opstala i opet bi pobijedila "antifašistička koalicija" Srbije, Francuske, Engleske...