Pazi kako koračaš, ispod zvijezda čovječe.

Tiho, na prstima, jer predstava traje.

Na livadi, omeđenoj gustom , bagremovom šumom, punoj bijelih tratinčica, proljećem.

>>>više

slušati
kako u vodenom dnu šuti teški
olovni sat i kako je sve što ne postoji
ponovno tu: vjetar što bije u obraze
i odlazi niz tvrd put
kojim su svi nestajali

>>>više

Čvor ti je u očima svezao još jedan susret sa Cendrarsovom rečenicom: Nismo više životinje, ali izvjesno je da još nismo ljudi. Jesmo (dodaješ odrešito, ili s trunkom bunila, ili s naznakama buntovništva), što smo drugo... nego - ljudi? >>>više

Zato ne razmišljaš što si naučio u zvucima usuda tumačenog zvjezdanim putima mudraca koji se pitaju: Jesmo li jednom, samo jednom zemno prolazili, ili je stručak životne iskre rasprsnut na stotine naših prošlih i budućih života? >>>više 

- Jutro je. Esquire, diži se, vadi mačeve. Vadi plemićko že­ljezo, da podijeliš megdan s posljednjim kavalirom, ocem i bra­tom tvojim, s don Kihotom iz pikareskne Španije! >>>više

U ljudskom hodu za jednim glasom visoko me držao put, u bujicu se ljudskih vapaja obrušavajući. U očima sam odnio sliku grimasē i zapamtio zov nepoznatog dječaka. Nisam mogao ni znao razmišljati o njegovoj nevinosti, o tome zašto razularena i nemilosrdna rijeka života u nepovrat odnosi one koji više ne mogu ni plakati. >>>više

ali u oku

kamenog anđela na trgu
jedna je nježnost ostala
tinjajući ugark
i uzdah istine da riječi
nismo potrošili

>>>više

Rekao si »tko je od vas bez grijeha, nek prvi baci kamen«

Amen.

>>>više

Zasadit cu jednu ružu bjelu
u Bukovcu u mom rodnom selu
neka cvjeta nek mirise pruža
nek ne vene nikad moja ruža
na Jurjevu dok se kolo trese 
ruža miris nek selom pronese

>>>više

Šta Vam je draže

Sabrana djela Dostojevskog

Ili debeli perzijski tepih

Jebi ga

Profesore

Ja izabrao

Tepih

>>>više

Zašto me pitate,

Koji su moji dojmovi. 

Pa ja sam naprosto vapio za tom prošlošću...

>>>više

Zato, čemu taj izraz lica, šta mi je

Kad tvoje od noktiju do duše, lažno je

Dok sada meni komadić istine, da mi je

Tebi nebitan al meni važno je.

>>>više

Očekujem vaše zadnje prigovore prije oproštenja. Odlazak će se opravdati kratkim riječima: jesam li komu šta dužan, ili on meni?

>>>više

A šta je sluh? Lice čovjeka?

Ko usamljen mjesec što visi na vidiku.

>>>više

A htio bih da jedanput budem srećan i miran, pa da barem to iz sebe stresem...

>>>više

Jedno me pitanje više puta muči: koliko je ko komu dužan, kako mu je zahvalan i kako osjeća obavezu >>>više

U podne smo te tražili. Cvijeće je bilo puno tvojih vijogla­vih potpisa: cvijeće je očijukalo i patilo za te. Ali u podne te ni­smo našli... >>>više

I ljubavnici i govornici uvijek loše odijelo osjeća­ju kao smetnju. Ima duhova koji ne mogu naprijed zbog loše obuće. >>>više

Mi oduvijek bijasmo

Smjeli ljudi

Lažu što kažu

Da smo “ golubinje ćudi “

Lažu što kažu

Da smo “tamburaški narod “

>>>više

Zašto svaki pijanac motri stvarnost (uvijek naopako) samo u kvadratima? Je li to po obliku kvartina u stihu? Ili su takvi stolovi i sale? Jesu li se iscrple ostale geometrijske figure? Ili, u stvari, geometrije više i nema? - Samo kvadrati. >>>više

Sinoć sam plovio oblacima sivim

Kao barkom po moru plavom

Gledao zemlju u kojoj živim

Tražio očima a ne glavom.

>>>više

Ova Ne-Pravda po umjetničkom činu nije negacija Pravde koja je na djelu, već jeste ono što kao Pravda, u prvom smislu, nije. >>>više

Događaji ne stižu ni blizu. Drugovi su u poljima, u radioni­cama. Curice muzu krave i guše pijetle. On leži četrdeset godi­na. >>>više

Kao ptica bez leta

bosanski starac Zagrebom šeta.

>>>više

Gledam jednoga profesora matematike, pa mu kažem:

- Uskoro ćete dobiti kljun, a na glavi će Vam izrasti kukma. Postat ćete ptica, valjda još poletjeti i propjevati u perju.

>>> više

U toj je zemlji nestalo misli

Neka se druga uzvišenost slavi

Svi se na svome nekako stisli

Možda su zato ljudi, tuđi i plavi.

>>>više

Govorili su nam o zvijezdama, ali ima daleko više magle i oblaka. Nepregledni kaos, rasulo u du­šama. >>>više

Ali u eposi čelika mislilo se, da su željezne konstrukcije ukinule živce. I ja sam odavno ukinuo i srce i živce. Ali evo, živci se osvećuju: škri­pe, trzaju se. Žice pucaju, a automat pravi blesavo lice. >>>više

Da. Hoćemo pjesme pjevica i njihove živahnosti. Zato smo sa­gradili kaveze. Ali za nas, za naš komoditet, a ne za njih. Pa ta­ko imamo: kaveze za pjesnike, kaveze za žene, kaveze za talenat. >>>više

San su ženske kose: leglo mašte, uobra­ženja. Kako ih stići? Misao i umjetnost organiziraju i rekreiraju stvarnost. >>>više

Umrla je majka moja  tužna kao prognanica.

Ostala je pusta  želja  rodno selo i ravnica.

>>>više

Kao pjesnik, koji je upozo¬rio svoju draganu: „Jedne večeri, kada ostarite, uz svijeću ... " Ura istine i kazne će doći. Sve će biti golo, sve će biti jasno, ali kasno. >>>više

Samoća može biti panična, kao neke nepregledne prašume. Iz takve samoće mogu šiknuti izvori ludila, mahnitanja. >>>više

Moj je san težak i obavit olovnim maglama, a mora me tište kao nevještoga divljaka. Uznemiruju me svi neredi i razdori u sopstvenome biću. >>>više

Moja je primitivna filozofija bila: ima lijepih žena, krasotica, ovima treba pokloniti ljubav, voljeti ih. Kasnije sam promijenio: ljubav je bolest. >>>više

Zato često  takva faca s postera se nama kesi.

Kada dodje naše vrijeme da  možemo nesto reći.

Salijeću nas i pričaju razne priče o nekakvoj sreći.

>>>više

Poplavi polja, pošalji kišu, oluju

Zustavi vrijeme, jer ti nisi «niko»

Ja ću se tući sa onima što te psuju

Zar je mnogo, par dana toliko. >>>više

Ti si negdje daleko
ja ovdje glumim sreću,
i pokušavam pobjeći od uspomena,
ali znam da uspjeti neću .
>>>više

Mame umiju svašta

na primjer: naprave kolač od ničega

i on naraste do neba.

>>>više

Ja  sam  tu  svaki  dan - reče mi,
gledam  u daljinu;
ponekad  kao  da  netko  zove.
ali  to je  samo odjek moga bola.

>>>više

Ploveći kroz njegove stihove odjedanput se pojave stvari koje često ne zamjećujemo ili smo pak zaboravili da postoje. >>>više

I vidjeh  suzu brižnu 
po izboranom  licu;  puta  traži
i  tiho  kao  po naredbi na zemlju kliznu.

>>>više

Posavska zemljo šta li sam ti kriva - 
zar sam ti zato sina rodila? 

>>>više

Što se to sa nama zbiva, dal  je želja ili sudbina.

Poezija Ilije Ice Blaževića, kroz životne stranputice, teži ka jednostavnoj sreći i slobodi. Želi srušiti zidove i sve što sakriva vidik. Ukazuje na tjeskobu koja viri iza svakog kuta našega življenja.

Urednik

>>>više

Samo je u Bosni zemlja starija od bogova

Pod svakim brdom jedan mrtav leži

>>>više

O, Bože nikako izbrisati slike

Procvalih ravnica i naših brda

Lajanje pasa i kravlje rike

Zelenih pašnjaka i goveda krda. >>>više