Bog je jedini pomoćnik! Mehmed, sin Murad-hanov, vazda pobjedonosni! Zapovijed časnoga, uzvišenoga sultanskog znaka i svijetle tugre osvajača svijeta jest slijedeće:
Ja, sultan Mehmed-han dajem na znanje cijelom svijetu da su posjednici ovoga carskoga fermana, bosanski duhovnici, našli moju veliku milost, pa zapovijedam:
Neka nitko ne smeta i ne uznemiruje spomenute ni njihove crkve. Neka mirno stanuju u mom carstvu. A oni koji su izbjegli, neka budu slobodni i sigurni. Neka se povrate i neka se bez straha u zemljama mog carstva nastane u svojim manastirima. Ni moje visoko Veličanstvo, ni moji veziri, ni moji službenici, ni moji podanici, niti itko od stanovnika moga carstva neka ih ne vrijeđa i ne uznemiruje. Neka nitko ne napada niti vrijeđa i ugrožava: ni njih, ni njihov život, ni njihov imetak, ni njihove crkve. Pa i to, ako bi iz tuđine doveli kojega čovjeka u moju državu, da im je dopušteno.
Budući da sam spomenutima milostivo dao ovu carsku zapovijed, kunem se slijedećom velikom zakletvom:
Tako mi Stvoritelja neba i zemlje, koji hrani sva stvorenja, i tako mi sedam svetih knjiga, i tako mi našega velikoga Proroka, i tako mi sablje koju pašem: nitko neće protivno učiniti ovome što je napisano, dok ovi budu pokorni mojoj službi i vjerni mojoj zapovijedi.
Pisano 28. svibnja (1463.) u stanu Milodraž.
Preuzeto iz : Ž. Kustić, Mali ključ povijesti Crkve u Hrvata,
Zagreb, 1989., 245-246.