Utemeljenje običaja blagoslova grančica na Cvjetnu nedjelju nalazi se u evanđeoskom izvješću o Isusovom svečanom ulasku u Jeruzalem gdje ga je dočekalo veliko mnoštvo naroda među kojima „mnogi prostriješe svoje haljine po putu, a drugi narezaše zelenih grana po poljima“ (Mk 11, 8). U Ivanovom Evanđelju stoji da je mnoštvo Isusa dočekalo palminim grančicama (Iv 12, 12). Prva izvješća o običaju ophoda s grančicama među kršćanima potječu iz 4. stoljeća u Jeruzalemu. Kasnije se širi i na cijelu latinsku Crkvu na Zapadu, tako da je oko 1000. godine uobičajeno slavljenje Cvjetnice ophodom s grančicama.

         Stari obrasci molitve blagoslova grančica isticali su zaštitu od zla i bolesti. Među starijim formulama blagoslova, a najstarije su iz približno 700. godine, vidna je zaštitnička uloga koja se očitovala kroz čuvanje i jedenje blagoslovljenih grančica. Na početku 20. stoljeća i Zagrebački misal ima molitvu u kojoj se kaže da blagoslovljene grančice „gdje god budu unesene blagoslov prime prebivaoci onoga mjesta: i otjeravši sve protivštine Tvoja desnica da zaštiti one, koje je otkupio Isukrst, Sin Tvoj Gospod naš.“ U novim formulama molitava blagoslova nad grančicama naglašava kristocentričnost običaja gdje se ističe vjernička uloga nasljedovanja Isusa i dok „danas držimo grančice u čast Kristu pobjedniku, daj da po Njemu budemo plodni dobrim djelima.“

Vrsta blagoslovljenih grančica je različita od mjesta do mjesta ili od kraja do kraja. Znatne razlike u upotrebi grančica i bilja na Cvjetnu nedjelju u područjima gdje žive Hrvati određeni su raznolikim prirodnim uvjetima. Za bosanskohercegovačke katolike karakteristične su grančice crnogoričnoga drveća koje raste u većini zemlje. Tamo gdje nema ovoga drveća donošeno je iz drugih krajeva i prodavano po selima. Tako u okolici Orašja grančice jelice su donosili oni od Brčkog i prodavali vičući 'jelica za jajce'. Naravno, grančice su prodavane i za novac. Sličnih pojava ima i u središnjoj Bosni. Ukrašavanje grančica koje se nose na blagoslov je već uobičajeno. Nekada se na blagoslov donosila, na primjer u okolici Viteza, velika grana ukrašena umjetnim cvijećem od raznobojnog papira i proljetnim cvijećem. Sličan način ukrašavanja bio je i u okolici Sanskog Mosta.

Blagoslov maslinovih grančica u Bosni i Hercegovini novija je pojava i donošene su iz Dalmacije. Palmine grane se nisu upotrebljavale osim što su ih nabavljali za procesije u katedrali i nosio ih je samo biskup. Maslinove grančice ulaze u masovniju upotrebu oko osamdesetih godina kada ih iz Dalmacije naručuju institucije koje se bave misionarskim radom. Iz ovih institucija u župe se šalju maslinove grančice koje prije blagoslova vjernici uzimaju ostavljajući dobrovoljne priloge za potrebe misionara. Zato nije točna tvrdnja nekih političkih analitičara, koji politiziraju sve pa i crkvene obrede, da je devedesetih godina prošlog stoljeća Tuđman donio maslinove grančice na Trg bana Jelačića u Zagrebu i tako započela njihova masovnija upotreba u obredima. To je već bila ustaljena praksa u svim hrvatskim krajevima.

Upotreba blagoslovljenih grančica na Cvjetnicu pokazuje svu složenost, ali je i jedan od najboljih oglednih primjera, preklapanja crkvenih obreda i folklorne prakse naroda. Naime, snaga blagoslovljenih grančica dolazi od blagoslovne molitve, ali i samog donošenja u crkvu kao sveto mjesto. Puk ih čuva u kući, gospodarskim objektima osobito pri vremenskim nepogodama kada bi iznosili grančice, molili Virovanje, Očenaš, Zdravo Mariju i Slava Ocu i palili sviću blagoslovljenu na Marinu i okretali se prema tamo odakle dolazi nevrime. Jedno je od kazivanja koje opisuje cijeli obred veoma sličan u svim krajevima u Bosni i Hercegovini. Blagoslovljene grančice nose se i u polja kako bi ih zaštitili od tuče, ali i poboljšali urod. Na Cvjetnicu se blagoslovljene grančice nose na groblje i ostavljaju na grobovima najbliže rodbine ili onih koji se nema 'ko spomenut.  U središnjoj Bosni grane se polože na ili zabadaju u zemlju na grobu. Ista je pojava i u okolici Orašja samo što se pazi da to budu vrhovi grančice koji imaju oblik križa. Blagoslovljene grančice su veoma rijetko korištene kod običaja kićenja bunara jer se za ovaj običaj ubiralo cvijeće na petak prije Cvjetnice.

Zabilježeno je da u Kreševu djeca nose blagoslovljene grančice po kućama i bivaju nagrađena jajima. U Rami je bio običaj da se odsječe veliko drvo jele i okićeno donosi u crkvu na blagoslov. Isto to drvo bi momci kasnije nosili kroz selo i skidali grančice s tog drveta i za to bili nagrađivani. Ovaj običaj je nestao početkom 20. stoljeća jer su ga franjevci zabranili. Pribavljanje, kićenje, nošenje u crkvu i obred s blagoslovljenim grančicama u Bosni i Hercegovini, uglavnom, bio je ženski posao. Danas se vjera u moć blagoslovljenih grančica mijenja. Sve manje se koristi u zaštiti kod grmljavine i nosi u polje, ali redovito se ostavlja zataknuta za križ ili sliku nekog sveca. Vjera u zaštitu koju pruža blagoslovljeni predmet i dalje je veoma živa.