Uskrs u postojbini duha

Postoje dobri razlozi da shvatimo dobrociniteljske rijeci Pape Franje koji je, prilikom svog posjeta Sarajevu u proslom lipnju, trazio od nas da 'ne zaboravimo svoju povijest', jer tocno poznavanje nase povijesti ce u nama stvoriti jedinstvenu predodzbu o nama samima u funkciji poznavanja nase skupne proslosti. Nase poznavanje nas samih stvorit ce medju nama mir, i svijet ce biti oslobodjen demona koji je u nasu nacionalnu zajednicu unio podozrivost, zavist, mrznju i doveo do Genocida u Donjem Podrinju prije dvadeset godina.

Svijet je bio i ostao zaprepastan bukom i bijesom koji su proizisli iz naseg neznanja - a bas u Bosni je rodjen Jerolim Stridonski koji je, prije 16 stoljeca, porucio svijetu da je "Ignorantio mater malorum omnium" (Neznanje je majka svih zala). No, ne radi se o nasoj zaostalosti i o nepismenosti, radi se o najstrasnijim prinudama siledzija koje su se otimale za nas nacionalni prostor , nasi bastinu pa i nasu narodnu povijest, vrsili nad nama i prisiljavali nas da se odreknemo sebe kakvi jesmo i da prihvatimo teoriju po kojom moramo prihvatiti da smo ono sto nismo.

No, ni do sadasnjeg posve novog i povoljnog odnosa svijeta prema nama ne bi doslo da sami nismo iznjedrili one sinove nase ponosne bosanske nacije koji su upornim radom prikupili dovolno podataka da upotpune mozaik nase proslosti i objave ih kao sistematiziranu gradju u desetak svezaka. Tako smo shvatili da smo mi potomci Dinaraca koji su oduvijek nazivani Ilirma, da su nasi preci i danas zivi u nama samima i da nase izmirenje sa sobom znacu ustvari - ljubav prema nasim precima koji naas odrzase u izvornoj svijesti da smo djeca ove zemlje koja imaju velike razloge da budu ponosni na tek nacetu istinu o nasoj zemlji, o nasoj naciji i o nasoj povijesnoj bastini, na mnogim podrucjima, pa i na podrucju vjere u Isusa koju je na nase obale za svog zivota zasadio apostol Pavao sa svojim ucenicima. Od tada na ovamo izvorna, apostolska vjera Krstjana u Ilirikumu i u Dalmaciji - to pise u svetom Evandjelju! - nikada nije bila gasena.

U nizu osobina ilirske kulture, stoji potreba rehabilitacije uloge ilirskih imperatora u prenosenju politicke i vojne vlasti iz Rima na obale Zlatnog Roga - luke kod starog trackog Byzantiuma - na kojem je najslavniji od svih imperatora Rimske Imperije - Ilir, sin Constantiusa Cholosa - Konstantin koji je dao proglasio slobodu savjesti svim svojim podanicima krscanima i zauzeo se da se dostojanstveno rehabilitira Vjera u Isusa i izgrade svetista u kojima ce krscanska vjera biti stovana i postovana.

Ovdje najprije spomenimo Konstantinovu Baziliku koja se je nalazila na mjestu danasnje Bazilike Sv. Petra u Vaticanu. Ne zna se tocno iz kojih je razloga Konstantinova Bazilika bila srusena (sacuvani su samo 'Konstantinovi stupovi' koje mozemo vidjeti poredane u unutrasnjost sadasnje Bazilike) , da bi na njezinim temeljima bila podignuta ova koja se smatra sredisnjom bogomoljoma Katolicks crkve, ali vrijedi ovdje donijeti fac-simile te velebne zgrade, Konstantinove bazilike koje vise nema:

Arhitektonski slog Konstantinove bazilike podsjeca kako na Palacu Tetrarha u Nikomediji, tako i na bitne elemente Dioklecijanove palace u Splitu, te Bazilike u Porecu pa i u Raveni - djela nastalih na podrucju koje je administrativno porivao Akvilejski egzarhat, i koje spomenike profesionalni otimaci tudje bastne nazivaju 'bizantinskom kulturom'.

No najocigledniji upliv arhitekture ilirskih careva na arhitekturu duz nase, istocne Jadranske obale svakako predstavlja jos uvijek postojeca i po svojoj formi i po svojoj vjerskoj namjeni prekrasna Rotonda Santo Stefano di Monce u podrucju Caelius u Rimu, s izuzetno za nas vaznim gradjevinskim slogom:

Arheoloska iskapanja na lokalitetu tog svetista u Rimu, od 1969 do 1975 otkrila su i dokazala da je ovo svetiste dao podici Imperator Konstantin veliki polovicom cetvrtog stoljeca, a da ga je dao dograditi takodjer ilirske loze imperator Valentinian III  oko sto godina nakon Konstantina.  Svetiste je gradjeno namjerno po gradjevinskom slogu po uzoru na Svetiste nad Svetim Grobom u Jeruzalemu - pod okruglom kupolom.

Tko ce nam i kad objasniti zasto je to svetiste nosilo naziv 'Hungaricum', i slovilo kao hodocasnicka sredisnjica Madzara u Rimu. Graditelji tog svetista, i Konstantini Valentinijan III bili su ilirske krvi; Valentinijan k tome podrijetlom iz grada Cibalae (Vinkovic) i to nema nikakve veze s Madzarima, ali - u stvarima vjere vazi istina, a u stvarima politike - 'tko prvi djevojci - njegova djevojka' Trebat ce to postaviti na pravo mjesto pa nek se  uzurpatori igraju kojekakvih krpica - povijest se ne da krpariti. Istina se ne prihvaca u komadima' nego cjelovito i u koherenciji. ...

Taj i to govotvo doslovni slog i danas mozemo vidjeti, najprije u Ninu, gdje je podignut Sveti Kriz, dvorska kapela hrvatskih kraljeva - takodjer s rotondom i izvedenim stranicama  sa sve cetiri strane rotonde:

Crkvica Sv Kriz u Ninu prethodi oko sto godina crkvi Sveti Donat u Zadru, s  analognim i vanjskim i unutrasnjim sklopovima, kako mozemo vidjeti:
Iduci redom, te osnovne i izvorne odlike gradjevinskog sloga po uzoru na Baziliku svetog Groba, mozemo na nasoj obali prepoznati i u slobu Crkve sj Jakova u Sibeniku pa i u nase dane novopodignute crkve na Udbinu, kao zavjetno svetiste u spomen izginule hrvatske vojske na Krbavskom polju.

Upoznavanjem svetista na nasim prosgtorima jaca u nama i ponos da u svojoj vjeri nismo bili epigoni, nego li vijerni sljedbenici nasih sdtarih vladara - i u doba Antike i Srednjeg vijeka, a i novijeg doba.

Veliki je ponos shvatiti da se nasa vjera napaja i porukom Isusova Groba - u kojem se je dogodio najvazniji dogadjaj u ljudskoj povijesti - KRISTOVO USKRSNUCE, koje slavimo u svetistima podignutima po uzoru na svetiste podignuto nad Svetim Grobom.

U ovo vrijeme bremenito sudbonsoni dogadjajima nadahnuto je snagom nase vjere koja nas je provela kao Majska i Magistra kroz burna stoljeca nase krscanske povijesti.

Poznata scena Konstantinova vidjenja Kriza u snu
'In hoc signo vinces! ,  kad mu je obecana Pobjeda na ulazu u Rim kod
mosta Milvius. Na Konstantinovoj glavi se vidi njego
imperijalni dijadem - klasicna ilirska ratnicka ustaka
ista kao na glavi Tetrarha.