Riječi

Dođoh iz daleka kraja i na putu susretoh mnoge tuđe, nepoznate oči. Ali iza poznatoga praga ne nađoh onih zjenica, zbog kojih sam došao. I sad krećem dalje ... Java je lepeza oblika, ali boli glavobolju; u dnu srca pitanja, strasna, šarena pitanja.

Tin Ujević (Savremenik, Zagreb 1919.)

Da!

Misli se, piše se, tiska, govori se i nučava ─ i sve je dopušteno. Samo u djelovanju, u takozvanom životu je drukčije (vjerojatno zbog morala). Tu je svagda dopušteno samo jedno, a sve ostalo je jednostavno nemoguće.

Cijelu dolinu proglasim mojim dnevnim boravkom i svu zaposjednem. Pa onda na miru razgovaram s jezerskim patkama i potočnim žabama. Gačem, sikćem i krekćem ─ koliko me volja i koliko mi drago. Potpuna ljepota je s večeri kad šuma propjeva; kad se rumorom predjesenskog lišća i škripom ostarjelog granja oglasi. Stari Hrast iz kojeg probija smola, se sprema za požutjelu jesen, kao i malo podalje od njega rođak mu Grab. Pod nogama pucketaju grančice – mahovina i trava, kao da se bore za prevlast. Ako želim još nabrajati kako spada, morao bi detaljno upoznati taj svekoliki raslinjski svijet. Neki su dijelovi proplanka uparađeni, kao za nedjeljne šetače spremni. A tamo podalje zaraslo u šikaru, trnje i čičke. Vidio sam i koprive. Visko nad livadom i krošnjama kruži jastreb ─ prije nego li se sunovrati i kandžama dohvati poljskog miša.

─ Pazi na riječi! To je isto kao da si prosuo perje iz jastuka, na vjetru.

─ Hajde sad pokupi ga! Nije to mačiji kašalj.

Moć riječi nikad nije bila tolika kao danas. Ući će mo u treće tisućljeće pod vladavinom riječi. Nije istina da ih slika istiskuje i da ih može uništiti. Naprotiv, ona ih osnažuje: nikad na svijetu nije bilo toliko riječi, s toliko dometa, autoriteta i volje, kao u golemoj Kuli babilonskoj današnjeg života. Riječi mogu biti izmišljene (lažu ljudi da pas s maslom ne može pojesti).

Postoje zlostaljene i idealizirane riječi koje su prisutne u tiskovinama, u knjigama za jednokratnu uporabu, na oglasnim plakatima; riječi koje se govore i pjevaju na radiju, na televiziji, na filmu, na telefonu (ako nisi zapriječen), koje vrište preko javnih zvučnika i sa zidova ulica ispisane debelim kistovima , ili koje se šapuću na uho u polutami ljubavi.