Oružništvo NDH

Uspostavom Nezavisne Države Hrvatske nove vlasti su oružništvu namijenile ulogu jednoga od nositelja režima. Nastojalo se da rad i djelovanje oružništva nema ništa zajedničkog s djelovanjem oružnika u bivšo državi na području NDH. Isticano je da oružništvo mora raditi za probitke hrvatske države, hrvtskog naroda, a napose hrvatskog seljačkog naroda. Međutim, ubrzo se pokazalo da za ustaške vlasti oružništvo nije dovoljno pouzdano. Uspostavom NDH u oružništvu su većinu činili bivši jugoslovenski žandari, pa ih u početku niti dio srpskog stanovništva nije doživljavao posve neprijateljski. U brojnim izvještajima oružništvo je izvještavalo o samovolji ustaša koje je često pogoršavalo sigurnosno stanje u selima i manjim gradovima. Ubrzo su vlasti NDH oružništvo "očistili" i popunili svojim ljudima. Naime, bio je aktiviran i određen broj bivših austrougarskih i oružičnih časnika koji nisu služili u Kraljevini Jugoslaviji ili su bili umirovljeni. Većina Srba, odnosno pravoslavaca koji su bili oružnici, odnosno žandari za vrijeme bivše Jugoslavije je otpuštena, ali je bilo pojedinaca koji su zadržani u službi. Pri tome se željelo spriječiti zlostavljanje oružnika Srba, odnosno pravoslavaa, a one koji su počinili zločine da se uhite i stave pred sud.

Kotarska oblast Gradačac Velikoj župi Posavlje predložila je Antona Devčića oružničkog narednika za promaknuće i pohvale. Za vrijeme proglašenja NDH prvi je istaknuo na zgradi oružničke postaje hrvatsku zastavu te natjerao jugoslovenske oficire i vojnike da predaju oružje. U klovozu 1941. godine uspio je da pravoslavno stanovništvo s tog područja odvrati od ustanka i sačuva red i mir. Zbog toga je kotarski predstojnik Kotarske oblasti Gradačac predložio velikom županu da ga i on predloži nadležnom starješini za promaknuće u viši čin.

Oružnički vod Derventa obuhvaćao je kotareve Derventa, Gradačac sa ispostvavama u Bosanskom Brodu i Odžaku. Vodni zapovjednik bio je Karol Rajda star i nepokretan pa ga je prema mišljenju oružničkog pukovnika Nedvida (kotar Prnjavor) trebalo što prije zamijeniti. Područje oružničkog voda bilo je nastanjeno do 65% Hrvatima, dok je pravoslavaca bilo oko 25%. Prilike na ovom području bile su "uglavnom normalne". Napad četnika bio je samo na oružničku postaju Podnovlje koja se nalazi na granici kotara Gradačac i Doboj i bila je tri dana u vlasti pobunjenika. Oružnička služba i obilasci obavljali su se redovito, ali za postojeće prilike prema Nedvidovom mišljenju bio je mali broj oružnika. Pojačanje ovog voda predviđeno je već u broju oružnika navedenom za cijelo oružničko krilo. Nedved zaključuje da u ovom kraju sada ima još vrlo mali broj kandidata za oružništvo. Stoga je predlagao druge izlaze za popunu, primjerice novačenjem oružnika među pričuvnicima koji su sada na vježbi iz Ustaške vojnice. Smatrao je da bi popuna oružništva pripomoćnim oružnicima i naoružanim građanima mogla još samo poljuljati ono malo stege i reda koji djelimičnopostoji i oduzeti oružništvu obilježje stručne i organizirane državne sile za održavanje reda i mira. Prema njegovom mišljenju ne uvaže li se u punoj mjeri ove napomene "oružništvo će se za kratko vrijeme pretvoriti u neku vrstu milicije, koja ne samo da neće biti korisna za opće interese, već direktno štetna. Usporedno sa akcijom da se što prije dođe do potrebnog broja stručno izobraženih častnika, potrebito je preduzeti korake za osiguranje njihove opreme i naoružanja, jer je u tom pogledu stanje na terenu već teško".

Ustaški stan u Odžaku Oružičkom krilnom zapovjedništvu Doboj 3. lipnja 1941. uputio je obavijest da su u srpskim selima Gnionica, Jošava, Dubica Donja, Novi Grad i Svilaj Gornji, Ipostave kotarske oblasti Odžak obavljeni pretresi od strane Oružničke postaje Odžak i od strane njemačkih trupa kako bi se našlo oružje koje je pripadalo bivšoj vojsci, ali ništa nije pronađeno. Ustaški stan predlaže "bratskom zapovjedništvu" da naredi oružničkim postrojbama ovog kotara da u srpskim selima izvrše pretres, iako će po njihovom mišljenju to biti "više moralni uspjeh nego materijalni".

Vrelo: Davor Kovačić

"Oružništvo Nezavisne Države Hrvatske"

str. 101, 263, 322