Hrvatski stijeg na lipici

Vinko i Niko
Vinko i Niko

VIDOVICE 1938.

 

Vinko Ivkić-Šiškić, rođen 1914. i Niko Janjić-Perišić, rođen 1919. godine, obadvojica iz Vidovica, sela u oraškoj općini, još uvijek se dobro sjećaju događaja iz lipnja 1938., kada je narod iz Vidovica i okolnih župa šamačke i brčanske dekanije, spriječio žandare da sa „Lipice“ skinu veliku hrvatsku zastavu i na taj način umanje značenje proslave sv. Vida i uopće Euharistijskog kongresa, koji se toga dana održavao u župi Vidovice.

 

Evo što su nam o to događaju ispričali Vinko i Niko:

         - U centru Vidovica, na raskrižju kod crkve, davno nekada bila je posađena jedna lipa. Vjerojatno dok je još bila mala, narod je to raskrižje nazvao “Lipica”, pa se govorilo: “idemo pod lipu, ili pod lipicu”. Tako je ostalo i do dan-danas. Ta stara nekadašnja lipa - lipica, usahnula je prije nekih dvadeset godina. Sada smo posadili novu i evo vidite lijepo je odrasla. I pod ovom novom “Lipicom” ove 1996. godine naš biskup Janjić, otvorio je i blagoslovio novi vodovod kroz selo.

 

Te daleke 1938. godine, prije početka Kongresa, na staru lipu postavljena je velika hrvatska zastava. Trobojka je bila na velikoj drvenoj dršci privezana za najvišu granu lipe i to na tri mjesta. U isto vrijeme na toranj crkve stavljena je žuto-bijela papinska zastava.

Vlastima, odnosno žandarima, posebno je smetala velika hrvatska zastava. Za njih je to bilo protuzakonito i nasojali su je skinuti. Na početku proslave, prvo su bila samo dva žandara i ponašali su se kao promatrači. Odlučivši se na skidanje zastve doveli su iz Orašja cjelokupnu žandarmerijsku postaju. A za skidanje trobojke angažirali su neko ciganče od možda petnaest-šesnaest godina koji je to trebao učiniti za naknadu od jedne „banke“. U isto vrijeme trajala je sveta misa i nitko od naroda u prvi mah nije zamijetio što se događa. Mali Cigo je prvo odvezao gornji vez, tako da se zastava nagnula prema dolje, ali nije skroz pala. Tada je mnoštvo okupljenog naroda vidjelo i shvatilo kakva se uvreda sprema njihovom selu i veličanstvenom skupu. Narod je krenuo prema „Lipici“, spriječiti skidanje zastave. Žandari, okupljeni oko „Lipice“ nabili su bajunete na puške i tako čekali na narod. No, vidjevši i osjetivši ozbiljnu nakanu razjarenih pučana, počeli su se povlačiti prema kutu kuće seoskog kneza Mate Oršoloća. Kada su žandari odmakli, braća Marijan i Blaž Matošević skinuli su Ciganče s lipice. Zastava je ponovno bila čvrsto privezana i stojala je sve dok se Eharistijsko slavlje nije završilo.

Po kazivanju Vinka i Nike u Posavskom narodnom kalendaru za 1997. godinu

 

………………………………………………………………………………………….

O Euharistijskom kongresu šamačke dekanije, održanom 15. lipnja 1938. godine i sukobu sa žandarima, najopširnije je pisao župnik iz Poljaka vlč. gospodin Marijan Ivandić. Izviješće vlč. Ivandića objavljeno je u „Katoličkom tjedniku“ u broju 28. pod naslovom „Vidovice: Eharistijki kongres šamačke dekanije“:

         - „Ova lijepa svečanost, koja je prošle godine morala biti odgođena zbog poplave Save, izvedena je 15. lipnja, tj. prigodom proslave zaštitnika župe Vidovice, sv. Vida mučenika. Dekanija šamačka, u prvom redu sama župa, u kojoj se ovaj kongres održao, pripravila se je za ovu zgodu trodnevnicom, uz koju se je svijet ispovijedao i pričešćivao. Sam Kongres, otvorio je u ime sarajevskog Nadbiskupa, kao njegov delegat, presvj, g. Mons. Dr. Ilija Violini, ap. protonotar, dekan i župnik iz Brčkog, izrekavši uz večernju, propovijed o Presv. Eharistiji. O ponoći započela je polnoćka, koju je pjevao i pod njom propovijedao o temi: „Osjećaj s Crkvom“ preč. g. Ivan Ev. Zirdum, župnik iz Boća. Na polnoćku su došli većinom oni, koji su željeli, da se uz tu misu pričeste, pa su svećenici i u to vrijeme bili po ispovijedaonicama. Nakon kratkog sna samom zorom započele su svete mise i ponovno ispovijedanje, kojemu su većinom pristupili Križari i Križarice iz svih okolnih župa  šamačke i brčanske dekanije, jer je u osam sati za njih bila zajednička misa, pod kojom su se kooperativno pričestili. Sv. misu i propovijed o temi „Euharistija i omladina“ držao je dekan šamačke dekanije preč. o. fra M. Nedić, župnik iz Tolise. Iza sv. mise blagoslovio je on zastavu vidivičkih Križarica, kojoj je kumovala mala Pavka Šimić Ivana, jedna od mjesnih Križarica. Osim fra Martina Nedića, dekana i župnika, došao je to jutro i župnik iz Domaljevca fra Valerije Filipović sa svojim seljačkim pjevačkim zborom. Iz brčanske dekanije došli su još uoči kongresa, te su bili većinom zazuzeti ispovijedanjem osim spomenutoga župnika iz Brčkog presvj. g. Dr. Violonija i preč. g. Zirduma, župnika iz Boća, i župnik iz Gorica preč. g. Mato Pezer, župniki iz Poljaka vlč. g. Marijan Ivandić, brat mjesnoga župnika o. fra Alojzije Zirdum, kapelan sa Plehana kod Dervente.

 

U 10 sati započelo je u župskoj bašči svečano kongresno zborovanje, koje je otvorio mjesni župnik vlč. g. Jure Zirdum pozdravnim govorom, a onda je dao riječ vođi Toliških Križara g, Marku Oršoliću. Zborovanje je završio, predloživši rezolucije, župnik Domaljevca o. fra Valerije Filipović. Nešto iza deset i pol sati započeo je Nadbiskupov delegat uz pratnju i asistenciju svih gore spomenutih svećenika, misu „in pontificalibus“, pod kojom je pjevao seljački pjevački zbor iz Domaljevca. I pošto je sv. misa nastavljena u najljepšem duševnom raspoloženju, odjednoč su predstavnici „reda“ (žandari), ni od koga zvani i ni od koga izazvani, izazivali užasan nered i paniku poslavši neko ciganče, da obori veliku hrvatsku zastavu, koja se je pred zborovanjem vijala. Kada se je svijet usprotivio, nastala je gungula, koju je domaći župnik jedva smirio, jer su nataknute bajunete i narodu okrenute puščane cijevi, stisle oko zastave nekoliko hiljada muškaraca, do, dočim su ženski svijet i djeca u paničnom strahu bježali kud tko, a svećenstvo ostalo mirno na oltaru i naredilo, da se nastavi s mirnim slušanjem sv. mise. Taj mir je srećom i nadalje održan, pa je sv. misa s procesijom iz bašče u crkvu završena uz posvetnu molitvu Presv. Srcu Isusovu.

 

S kongresa je upućen brzojavni pozdrav preuz. g. Nadbiskupu u Sarajevo, Dr. Protulipcu u Zagreb i protesni brzojav ministru Dr. Korošcu radi barbarskog čina njegovih organa za vrijeme ove crkvene proslave i to upravo usred sv. mise za vrijeme od podizanja do pričesti. Nadamo se, da ovaj kongres neće ostati bez povoljnih rezultata i u duhovnom i u nacionalnom pogledu, a mjesnom vlč. g. župniku i njegovim župljanima zahvaljujemo na poduzetnosti, kojom su taj kongres pripravili i proveli.“

 

Poljaci, 28. lipnja 1938. mi.

PV

 

20.08.2009