Svznajući član "vučjeg čopora" - Žarko Puhovski

Ovi mladenački "nestašluci" Žarka Puhovskog bili su dobar temelj da u zrelim godinama svoga života, na "slavno" pitanje - "Biste li genera­la Gotovinu prijavili policiji da ga slučajno sretnete?" odgovori: "Čovjeka treba prijaviti ako ga se prepozna, to mi je potpuno jasno". Ova izjava, gospodina Žarka Puhovskog ponukala je Damira Pešordu da progovori o tome kako, glede svih hrvatskih intelektualaca s kojima se ni u čemu ne slaže, najviše cijeni njihovu "intelektualnu razinu, dijaboličku vješti­nu argumentacije koja jedva uočljivim iskrivljivanjem činjenica i vrhun­skom montažom istih stvara naoko uvjerljive ideološke konstrukcije nauštrb istine, pravde i humanosti, shvaćene u najširem smislu te riječi, te nadmašenu sposobnost racionalizacije i umivanje inače mrač­nih žudnji jedne davno oblikovane jugonacionalističke idejne, poli­tičke i državotvorne volje".

Pukovskovijevu dijaboličnu vještinu argumentacije, iskrivljavanje činjenica, vrhunsku montažu, ideološke konstrukcije i mračne žudnje velečasni Ivan Miklenić prepoznaje kao nečasno djelovanje kojim se "svjesno stvara kaos" te se "svjesno i namjerno relativiziraju objektiv­nost, istina i činjenice, i, to je ono najgore, izgrađuje se svijest kako zapravo više nije ni važno što je objektivno istinito, a što nije."

Relativizirani objektivnost, istine i činjenice jesu načini na koje sveznajući "vučji čopor" lovi na hrvatskom velikom lovištu. U odgovoru Žarka Puhovskog, na što je upozorio Damir Pešorda, "čovjek" je opće­nit izraz. Pešorda je ostao u dvojbi - je li se to poznati filozof "sprda sa sluđenom hrvatskom javnošću odašiljući signal istomišljenicima koji znaju čitati između redaka" ili "mu se naprosto omaklo, isprhnulo iz podsvijesti". Kako je komunikacija unutar "vučjeg čopora" vrlo razvijena, teško da se glede odgovora Puhovskog može govoriti o omaknuću ili isprhnuću, nego je riječ o smišljenoj poruci - da je lov otvoren. To uočava i Pešorda pa još jednom skreće pozornost na riječ "čovjek" u odgovoru Puhovskog. Taj je "čovjek", u konkretnom slučaju, bio gene­ral Ante Gotovina, no poslije njega, napominje Pešorda, "na red su došli brojni drugi, primjerice, Glavaš, Merčep, Jadranka Cigelj, Budiša, Thompson, novinari Jović, Marijačić, Margetić, suci Lozina, ... brojni znani i neznani, svi oni koji su, bez obzira na vrline ili mane i bez obzira na eventualne grijehe, htjeli biti i ostati ljudima od komada, a ne postati krpe kojima moćnici otiru prljavštinu sa svojih ruku".

U sumornoj hrvatskoj stvarnosti, u kojoj sveznajući "vučji čopor" neprestano održava poželjnu razinu straha i djeluje katkad suptilnije, katkad grublje, ali neumorno i sustavno, mnogi su već odavno "prija­vljeni" tamo gdje treba, da bi u vremenskom slijedu bili odstranjeni, ušutkani, onemogućeni.⁶⁸ Upravo u djelovanju pripadnika sveznajućeg "vučjeg čopora", pa tako i gospodina Žarka Puhovskog, moguće je prepoznati koliko je sadašnja hrvatska javnost izložena onome što Ivan Miklenić naziva "diktatom", kako bi ta ista javnost, umjesto "slobodna i pluralna", postala "dirigirana javnost".⁶⁹

⁶⁸ O toj hrvatskoj sumornoj stvarnosti, u kojoj sveznajući "vučji čopor" neprestano lov lovi, Damir Pešorda piše ovako: "Analitičari svega i svačega, uistinu ničega, do­lijevaju ulje na vatru, psiholozi, sociolozi, etnolozi, martolozi i svakom-loncu-poklopco-lozi iznose svoje plitkoumne opservacije o profilu počinitelja, dijagnosticiraju stanje nacije, predlažu terapije... I svi skupa znamo da od toga nema ništa, ali važno je da se
vrtuljak vrti. I tada se svako malo naslađujemo nečijem padu. Podmuklo se plete mreža. Oko svega što smo kao zajednica korisno i pametno napravili posljednjih dvadesetak godina, a mi kao marionete na koncu u svemu tome sudjelujemo, u najmanju ruku kao publika zažarenih očiju od očekivanja neke nove nesreće, skandala, sablazni, bilo čega, važno je samo da se čuje lavež čopora na krvavom tragu". Usp. Damir Pešorda, "Lavež čopora na krvavom tragu", Hrvatski list, 3. travnja 2008., str. 10.

⁶⁹ Takvom stanju svoj nemali prinos dao je i Žarko Puhovski. U tome smislu piše i Zoran Vukman: "Žarko Puhovski je vodeći stručnjak u Hrvatskoj za poslove državnog
izvaninstitucionalnoga tužiteljstva. Njegova tzv. nevladina udruga dosegla je status društvene institucije koja defacto funkcionira kao ideološko tužiteljstvo. Marksističku rigidnost Puhovski je zamijenio globalizacijskom ideologijom ljudskih prava. Svoje prokazivačke sklonosti razvio je danas kao priznati pseudohumanistički sustav utjerivanja optužaba protiv političkih neistomišljenika... Puhovski je stari marksistički ideolog, i njemu je jasno da je ideologija važan instrument vlasti i od gospodarstva i od bankarstva. Zapravo, sve je ideologija, pa tako i ekonomija, sve je u službi ideologije, posebno globalističke... Sada je Puhovskom jednako tako važno da hrvatskim građanima ispire mozak i utjera svoju ideologiju kako bi Soroš i slični filantropi mogli vladati na živo­tinjskim farmama, nego da ti građani stvarno, realno, ostvare svoja elementarna građan­ska prava." Usp. Zoran Vukman, "Tko je Hrvatsku pretvorio u životinjsku farmu",
Hrvatsko slovo, 19. travnja 2002., str. 5.