Ljubav o dobar odnos nisu isto

Ljudi su spremni na mnogo toga zbog ljubavi: preseliti se na drugi kraj svijeta, promijeniti religiju, izvrgnuti se osudi obitelji i društva, okrenuti svoj život. Međutim, promjene koje se radi ljubavi poduzimaju, iako nošene snažnim i ugodnim energijama, ne moraju uvijek biti pozitivne. Kada je u pitanju romantična zaljubljenost, u tim se promjenama kriju i mnoge zamke.

 

Pod utjecajem osobe koju vole, ljudi su u stanju usvajati loše navike, upuštati se u rizična ponašanja i donositi odluke zbog kojih im kasnije bude žao. Romantična zaljubljenost je svojevrsna čarolija koja za sobom povlači sljepoću, ignoriranje cjeline u svrhu zadržavanja onog dijela odnosa koji baca u zanos i puni energijom. Kada čarolija prestane, na vidjelo isplivavaju oni aspekti odnosa koji su ostali zasjenjeni, a oni uvijek bude neugodne, teške ili destruktivne osjećaje.

 

Otvorenost i sposobnost za ostvarenje zrele ljubavi ima veze s godinama, ali puno više s osobnim razvojem i načinom na koji učimo kroz iskustva. Ta ljubav ima svoju trajnost i usklađena je s višim vrijednostima i ciljevima. Zrela ljubav daje osjećaj rasta, transcendencije i pomaže boljem funkcioniranju na svim životnim poljima. No ona je rijetkost, baš kao što su izuzetno rijetki mudri stari ljudi. Nažalost, većina ih je izjedena gorčinom, beznađem i očajem.

 

Potreba za ljubavlju i pripadanjem s godinama ne jenjava. Ona je prisutna i kod ljudi koji uopće ne vjeruju u ljubav i kod onih kojima ljubav predstavlja posrnuli ideal prema kojem se odnose s ironijom ili s visoka. Međutim, kapaciteti za ljubav su različiti. Ne možemo voljeti svakoga. Potencijal za razvoj ljubavi postoji među onim ljudima koji osjećaju određenu kompatibilnost, usklađenost onoga koliko i kako mogu dati i primiti. Ako te kompatibilnosti nema, gotovo je nemoguće da će se ona s vremenom pojaviti. Može se razviti dobar odnos, ali ljubav i dobar odnos nisu isto.

 

Neki ljudi ostaju u doživotnoj vezi ili braku u ime dobrog odnosa, a pate za ljubavlju ili je pronalaze "sa strane". Neki se trajno samozavaravaju da su dobra komunikacija, razumijevanje i poštovanje "to", da dublje i više od toga ne postoji (osim golog seksa). Pomanjkanje emotivne razmjene može se opravdati i racionalizirati na bezbroj načina. Međutim, opravdanja i racionalizacije ne umanjuju potrebu za emotivnom razmjenom kod onog partnera koji se osjeća zakinuto jer može dati i primiti više. U takvim odnosima samo je pitanje vremena kada će neka druga, kompatibilnija osoba ponuditi više, što otvara vrata preljubi.

 

Ljudi koji ulaze u preljubu nisu nemoralni ljudi koje nije briga za druge. Naravno, ima i takvih - onih koji od seksualne ili emotivne želje oslijepe, pa postaju izrazito sebični i zaista ih nije briga kakve to posljedice može imati na druge važne odnose. Ima i onih koji pokušavaju od bilo koga i bilo kako iscijediti barem malo bliskosti, jer im to daje osjećaj prihvaćenosti i željenosti koji u partnerskom odnosu nemaju. Ima i onih koji su ovisni o osvajanju kojim pokušavaju potvrditi svoju muškost, ženstvenost ili ljepotu. Međutim, tu su i ljudi koji imaju snažan kapacitet za druge i koji ulaze u ljubavnički odnos upravo zbog tog snažnog kapaciteta koji je u njihovom postojećem partnerskom odnosu dugo odbijan ili sveden na nešto plitko.

 

Razlozi iz kojih moralni i dobri ljudi ulaze u ljubavničke odnose su različiti. Primjerice, žena koja je imala stroge, religiozne roditelje i prerano je postala majka, u četrdesetima će se, bez obzira na supruga i dvoje djece, možda strastveno zaljubiti u glazbenika koji živi svoju divlju energiju i koji u njoj budi osjećaj adolescentske slobode koju nikada nije imala priliku proživjeti. Ili, muškarac koji skrbi za suprugu i četvero djece koje je napravio prvenstveno iz suprugine želje za velikom obitelji u nekom trenutku će se početi osjećati iskorišteno i zatočeno, pa će unutarnje mrtvilo možda pokušati oživjeti sa svježom energijom mlađe žene.

 

Mada će mnogi ljudi preljubu osuđivati, čim se zagrebe malo ispod površine, ono postaje logično, a u nekim slučajevima i potrebno da osoba izađe iz svoje poznate, ograničene zone partnerstva u kojem je vitalna energija ostala sputana ili zatvorena. Ljubavništvo može dati snagu za velike i važne životne promjene - bilo prema izlaženju iz veze ili braka, bilo prema svjesnijem, odgovornijem odabiru postojeće veze ili braka.

 

Taj svjesniji, odgovorniji odabir nema smisla ako znači povratak na staro, (sistem podgrijane pite), jer će se onda vratiti i staro nezadovoljstvo i stari, poznati izlaz - ljubavništvo. Ali ako taj svjesniji, odgovorniji odabir uključuje snažan poriv da se u vezi ili braku ponovo ožive topli, ljubavni i erotski osjećaji koji su nekada postojali, a temelje se na empatiji i razumijevanju, onda to itekako ima smisla i za oba partnera može predstavljati motivaciju za osobnu transformaciju. Većina ljudi srednjih godina kao izgovor za ostajanje u vezi u kojoj im kronično nedostaje bliskosti, povezanosti i ljubavi, navode djecu. "Skupa smo rodi djecu" rečenica je koju smo svi puno puta čuli. Međutim, kada osobu koja ostaje u takvoj vezi ili braku "radi djece" pitate bi li takvo ljubavno nezadovoljstvo jednog dana poželjeli svojoj djeci, redovito odgovaraju "ne", iako ih svojim modelom ponašanja podučavaju upravo tome.

 

Kada dođe do rastave, neki roditelji imaju kapacitet djecu sačuvati kao vrhunsku vrijednost u svojem životu, a neki ne. Neki muškarci naprosto odu i zanemare djecu. Neke žene manipuliraju djecom ne bi li muškarca vratile natrag. Neki muškarci ne žele pomagati ženi koja ostaje s djecom, nego je u teškim trenucima puštaju da sve podnese sama. Neke žene okreću djecu protiv oca i na taj način mu se osvećuju. Međutim, ima i sasvim drugačijih priča. Neki muškarci nakon rastave provode više vremena sa svojom djecom nego prije, jer više nemaju potrebu za bijegom. Neke žene nakon rastave prestanu trošiti energiju na pokušaje popravljanja partnerskog odnosa, pa su mirnije i mogu se bolje posvetiti djeci i napokon sagledati svoj život iz nove perspektive. Neki muškarci, nakon rastave, upravo zato što su zadovoljniji, mogu bolje doživjeti svoju djecu i posvetiti im se na puno dubljoj emotivnoj razini, a imaju i više snage posvetiti se ambiciji kako bi za svoju obitelj što više priskrbili.

 

 

Mnogi će u mislima održavati fiktivne veze koje će im svakodnevnicu činiti podnošljivom i, ako ništa drugo, barem podgrijavati nadu u postojanje odnosa koji se temelji na ljubavi. To ima i svoju lošu stranu - čestu odsutnost i pomanjkanje energije za pokretanje stvarnih promjena.