Valentinovo

Bilo je Valentinovo, dan zaljubljenih, kada su se upravo u taj blagdan ponovno, ona i on,  sreli.

# A sretali su se često.

─ Vidi što sam dobila! – i pokazuje mu cvijetni buket.

Sedam godina su ljubovali i tako popunjavali živote koje sa supružnicima nisu imali.

# Koji je to Stress; trči tamo, trči vamo – laži tamo, laži vamo... onda ne znaš gdje si šta slagao... stenješ kao ukolijenčit vol!

Jer u postojećem i svakodnevnom životu i braku pa i u ljubavi dodavali su sadržaj druženja i tako čineći međusobne živote punijim, bogatijim i zanimljivijim. Sastajali su se po šumskim puteljcima, parkovima i hotelskim sobama.

# Mi nismo toliko bezobrazni pa da sad ulazimo u tuđe postelje. A mogli smo i mi, kao i naši vršnjaci, cure pod sobom lomiti.

Hodući utabanim stazama (imali su svoja mjesta), uz vjetar koji je nagonio valove u galopu, bili su u zagrljaju dijeleći jedno drugom osmijehe i poljupce. Razgovarali su, gestikulirali rukama a ponekad (bogme kao predškolska djeca) i prepirali.

─ Daj mi kaži, što ti znači ovo naše dugogodišnje druženje? – pita on.

─ Pa, kako da ti kažem, znači mi mnogo i ne znači mi ništa. Čas te ludo volim, a čas te ne volim.

─ Ne voliš!?

─ Nemoj me krivo shvatiti. Da, ne volim te, pa te volim. Onda mrzim; a opet nije to prava mržnja. A i jest! Ne znam.

Ali danas je Valentinovo, dan zaljubljenih – pomislio je – danas nije dan mržnje? Postoji li uopće takav dan – dan mržnje? Zbog današnjeg dana sam se i našao s njom, opipkavajući unutarnji džep kaputa i dodirujući kutiju s pralinama.

Ja ne znam da li postoji takav dan (dan mržnje među zaljubljenima)?

─ Ima! Osim Valentinova, to je svaki drugi dan. Ali danas je Valentinovo, i neka bude kako mu priliči.

─ Zbog ovog dana i jesmo gdje jesmo.

A opet nešto se mislim Valentinovo je dan zaljubljenih. Dakle, dan onih koji imaju taj osjećaj (znate ono kad pobudališ, oćoraviš i lebdiš kao kad si drogiran).

# A jesu li svi  braku zaljubljeni?

─ Koje pitanje - ma kakvi.

# Onaj tko svoje emocije guši, pogužvan živi i zgažen umire.

 

***

 

Onda kada je zemljom hodalo više mučenika i svetaca, nego običnih, malo veselih, malo tužnih ljudi; malo sretnih, malo nesretnih. Sagledavanje vlastite prošlosti dovodi ga do misli da se ničeg ne bi odrekao. Pod čizmom komunističke stege morao je pobjeći iz zemlje, trbuhom za kruhom. Naravno svi koji su zbog prisile otišli bili su protudržavni element i razbijači bratstva i jedinstva.

Najteže mu je bilo, veli on, na početku.

─ Učenje nepravilnih njemačkih glagola i rodova – Der, Die, Das.

 

***

 

Veleum zna sve. Sve ceste što ih sudba sprema.

Narode, svjetlost kad napusti danju;

Razumjet zbilju ja nisam u stanju –

Jer putovima idem gdje je nema.