Zašto baš nama?

Svjedoci smo visoko izražene nesloge među Hrvatima u BiH, iz koje proizilazi nezavidni položaj Hrvata. To se najbolje može vidjeti kroz teške životne uvjete što za posljedicu ima iseljavanje Hrvata iz BiH. Znamo da je naš cijeli život uvjetovan gospodarskim stanjem društva i zajednice u kojoj živimo a to se onda odražava negativno ili pozitivno na cjelokupni narod. Kod Hrvata postoji  jedna bitna činjenica koja  utječe na kretanja u društvu a to je općepoznato hrvatsko samoljublje; a iz kojega proizilazi poznati hrvatski jal ili zavidnodst gdje svatko misli da može bolje i da je pametniji od onog drugog.

Ako se vratimo u daleku prošlost, negdje pred kraj 11. stoljeća  uočit ćemo hrvatski jal i neslogu koja je tada došla do punog izražaja;  a zbog koje smo ispaštali narednih devet stoljeća. Riječ je o vremenu kada je izumrla Hrvatska kraljevska obitelj; a Hrvatski velikaši se nemogoše dogovoriti o izboru novoga kralja iz svojih redova i prepustiše sudbinu cijelog Hrvatskoga naroda u ruke mađarskog kralja. Tako predadoše sudbunu Hrvata tuđincu, a znamo kako se stranci brinu o necemu do čega im nije stalo i ništa im ne znači. Jedna narodna mudrost Kaže: ako želiš da ti nešto ode u propast, onda to predaj na upravljanje nezainteresiranoj osobi; što je u ovom slučaju i bilo sa cjelokupnom hrvatskom državom. Poslije Mađarske  nad Hrvatskom zavladaše Austrijanci i dinastija Habsburška, i sve tako do kraja Prvog svjetskog rata kada smo zbog svoje slabosti i nejedinstva opet morali potražiti zaštitu pod stranom krunom tj. krunom Karađorđevića. Hrvatska nesloga dolazi još jednom do izražaja tijekom Drugog svjetskog rata, kada Hrvati zastupajući različite interese ratuju jedni protiv drugih; i samim tim umanjuju šanse za obnavljanje Hrvatske države. Sva ta nesloga među Hrvatima  i splet negativnih povijesnih okolnosti doveo je do toga da se životni prostor hrvatskog naroda  kroz stoljeća smanjuje; a nas Hrvata koji živimo na tim prostorima je sve manje. Mora se priznati da su Hrvati u Domovinskom ratu  90-tih pokazali da mogu biti i složni, što je donijelo i velike rezultate tj.obnovu Hrvatske države.

Nažalost, bio je to kratak period hrvatske sloge i borbe za isti cilj jer smo ubrzo bili svjedoci  velike krađe u Pretvorbi i privatizaciji gdje su mnogi pokazali da im ništa nije sveto pa tako niti hrvatska država. Mnogi današnji tajkuni su držeći desnu ruku na srcu dok se pjeva hrvatska himna, a lijevom grabili  tuđu imovinu i stavljali u svoj džep. Nista bolje nisu prošli niti Hrvati u Bosni i Hercegovini. Nesložna  i ne jedinstvena obrana hrvtskih prostora u Bosni ima za posljedicu da je naše brojčano stanje u BiH umanjeno za oko 300 tisuća. Isto tako svjedoci smo prevelikog broja  političkih stranaka u BiH što opet govori ponešto o nama Hrvatima kao narodu. Svi smo pametni i svi sve znamo, pa zašto da netko drugi vodi neku stranku i sebe profilira kao čovjeka i političara kada to mogu svi tj., zbog toga imamo inflaciju političkih stranaka sa hrvatskim predznakom. Veliki broj stranaka dovodi do ne jedinstva u narodu i rasipanja glasova a to sve zbog taštine naših političara koji misle da su Bogom dani i da sve znaju. Zbog takvog stanja imamo političke stranke koje nemaju niti par stotina članova a posebno je zanimljivo da imamo stranke sa istim imenom  na koje se dodaju razni brojevi ili imena kao npr. HSP BiH onda slijedi HSP-Đapić-Jurišić ili HDZ BiH odakle izlazi HDZ 1990 itd. Sve to govori ponešto o našim političarima koji misle da sve znaju a u biti iza svega se krije borba za osobne interese. Jer baviti se politikom znači biti poznat, imati političku moć, ne raditi ništa i nikome ne odgovarati. Zna se da smo mi ljudi svojim rođenjem slabi karakterno i podlozni raznim utjecajima, da svi volimo vlast i da smo za moć koja iz vlasti proizilazi. Spremni mnogo toga  činiti; pa tako razni poduzetnici se bave politikom a isto tako i Dr.Medicine a kako i nebi kada samim činom bavljenja politikom dobijaš razne  benificije. Nista ne radiš, nikome ne odgovaraš a živiš kao bubreg u loju.Ti isti predstavnici Hrvata u BiH stavljaju stranačke interese ispred interesa Hrvatskog naroda što je i dovelo do ovakvog teškog stanja među Hrvatima. Politička scena medju BiH Hrvatima je katastrofalna i treba pod hitno nešto mijenjati. Treba naći neku alternativu jer današnje vodstvo Hrvata u BiH nije u stanju dogovoriti se niti o jednoj bitnoj stvari koju bi zastupali u ime naroda koji predstavljaju. Činjenica je da u životu uspijevaju odvažni i odlučni. Samo hrabri ljudi sa čvrstim stavovima mogu napraviti pomake  a hrabrosti očito nedostaje među nasim političarima, jer kako drugačije objasniti činjenicu da niti danas 15 godina nakon podpisivanja Daytona nisu jasno sročeni  interesi Hrvata u BiH od kojih se ne može odstupati.

Nitko od političara nema hrabrosti  reći da Hrvati ne mogu pristati na manje od  prostora na kojima su bili većina 1991. godine. Hrvatski političari su uvijek nekako spremni na kompromise koji su uvijek štetni po Hrvate u BiH, uvijek se žele u očima međunarodne zajednice predstaviti kao konstruktivan partner u pregovorima iako sa tom svojom konstruktivnošću štete sopstvenom narodu. Naravno, da je sve to prožeto i nekim regionalnim interesima  te bi neki htjeli praviti treći entitet na prostoru Zapadne Hercegovine što  bi bilo pogubno za Hrvate u BiH jer samim tim bi se sužio i onako uski životni prostor jednom konstutivnom narodu u BiH. Ne mogu a da ne spomenem činjenicu da su pripadnici jednog dijela Hrvatskog naroda vodili  NDH u Drugom svjetskom ratu i propala je, ti isti su vodili Hrvatsku Republiku Herceg Bosnu i propala je a i danas kada vode Hrvate u BiH nemogu se dogovoriti  niti o tome što je minimum ispod kojeg BiH Hrvati ne mogu i ne smiju  ići. Kako možemo od takvih političara očekivati da urade nešto dobro za svoj narod kada njihovim umovima vlada taština i želja za osobnim interesima a ne želja da služe narodu  koji ih je izabrao.

Posavljak (Ime autora poznato redakciji)

pv