Sastanak

Zašto me pitate,

Koji su moji dojmovi.

Pa ja sam naprosto vapio za tom prošlošću,

Drhtao nad dubokom nedorečenošću

Bojao se šutnje

Niskih udaraca

Pogleda u pod

Podsmijeha

Blesavog stida

Priča koja razapinju sadašnjost

I žrtvuju budućnost.

Te noći, sa nama nije bilo

Svetaca,činovnika, doktora, radnika, pjesnika

Te noći su sa nama bili ljudi

Ljudi koji su bili vjerni sebi

Ljudi koji su se smijali, gledajući iza sebe

Nisu samootrovani nekakvim smislom.

Svako je vidio u drugom svoje „ON“

Skupina kloniranih, veselih ljudi

Koja se smijala pogledom.

Sad znam da se ne bojim

Ni bombi, ni mraka, ni plakanja

Samo se zaborava bojim.

 

Imam potrebu da ti sve kažem

Jer imam što reći,

Ne kažem da ću pričati svakom balavom konobaru

Poslije tri loze,

Ali tebi želim sve reći

A ti prenesi savješću izmučenom stadu.

 

Neka se boje oni koji nemaju sjećanja

Nek plaču nad svojim turobnim mudracima

Oni što žele ko pseto da ugrizu sopstveni rep

Oni, koji nikad neće lebdjeti

Jer se pada boje.

Kako da ti objasnim taj smijeh

A da ne ostavim dojam umišljenosti.

A imam potrebu da ti sve kažem.