Mistični događaj

Zdravko TOMAC

Naš je duh po prirodi neuništiv. On je sličan suncu koje samo našim smrtnim očima izgleda kao da se gasi, no koje u stvari nikada ne zalazi, nego svijetli bez prekida.

(Goethe)

Ovaj sam tekst počeo pisati nakon što sam sanjao jedan čudan san 16. lipnja 2001. u 4 sata ujutro u gluho doba no­ći, kada sve još uvijek spava, a završio sam u zoru uz cvrkut ptica koje su se veselile što je Svjetlo pobijedilo Tminu.

Izišao sam na balkon i sjetio se čuvene Nietzscheove misli kako je svaki novi dan jedan cijeli život, svaki san umiranje i svako jutro novo rađanje u vječnoj borbi i smjenjivanju Svjetla i Tame.

Toga jutra, neposredno prije izlaska Sunca, osjetio sam na trenutak sklad sa samim sobom, s prirodom, s bližnjima koje sam toga jutra volio do boli, osjetio sam i mističnu po­vezanost s umrlima, ocem i majkom, i na trenutak sam shva­tio tko sam i zašto živim, tko je čovjek, ali i tko je Bog.

Ali, kada sam se vratio u sobu da pokušam opisati taj mistični događaj, čarolija je nestala. Još sam uvijek jasno vidio i osjećao ono što mi se dogodilo, ali nisam našao nijed­nu riječ, ni tada ni sada, kojom bih opisao ono što sam vidio i što sam osjećao. Taj mistični događaj ostao je u meni, nije bio namijenjen drugim ljudima i zato ga ne mogu opisati.


Od toga doživljaja potpuno sam uvjeren da nisu u pravu oni koji tvrde daje čovjek stvorio Boga. Čovjek samo intui­tivno naslućuje da Bog postoji kao smisao, ljepota, istina i harmonija, kao svjetlo. Možda istinski vjernik može više... Čovjek, težeći ljubavi, vrlini, smislu, ljepoti i harmoniji, koji su njegova unutarnja potreba, koji ga upravo i čine čovjekom, teži sjedinjenju s Bogom jer su upravo te vrline bit Boga.

Zato se može reći da su različite religije djelo ljudi da bi se objasnilo postojanje Boga, iako nijedna religija ne može do kraja objasniti pojam Boga. Dakle, čovjek je stvorio religiju, a ne Boga. Dokaz da Bog postoji upravo je postojanje božanskih načela u čovjeku: ljubavi, dobrote, ljepote i harmonije i potrebe da čovjek čini dobro i da se ostvaruje kao čovjek upravo čineći dobro.

 

Vrelo: "Ponoćne misli" str. 17-18


Ožujak 2015.