Tko je jamio, jamio!
Saša RADOVIĆ
U drugom desetljeću nakon Domovinskog rata Hrvatska se nalazi na bespuću. Na razorenim moralnim poljima, korov je duboko pustio korijenje. Dok nam zemlje tranzicije bježe daleko unaprijed, a Bugarska i Rumunjska postale su punopravne članice EU, golema većina hrvatskih građana živi na rubu egzistencije. Četvrtina stanovništva, umirovljenici, vegetira ispod nivoa ljudskog dostojanstva. Branitelji, pobjednici Domovinskog rata, ubijaju se.
Nasuprot tomu, politička elita igra se s milijardama eura. Usput, pokoji od njih „jami" pokoji milijun kuna, dolara ili eura. Policija, tajne službe i ostali državni mehanizmi istražuju, državno odvjetništvo radi svoj posao kako radi, sudovi također.. Prolaze godine. Nema dokaza?! Zastare! I ništa!
Žalosno je i sramotno, ali istinito da je Hrvatska 2008. godine najzaduženija država (osim Libanona) na svijetu. Znamo da je krajem 2007 godine dug iznosio 32 milijarde eura, ali dok ovo čitamo ne znamo koliko milijarda smo još dužniji. Mi! Kojeg li apsurda! Ne zadužujete se vi ili ja - nego oni.
Svake godine naši političari rapidno povećavaju milijardske dugove prema inozemstvu. A, od tih kreditiranih milijardi -milijunima kuna ili eura misteriozno nestaje svaki trag...
Sljedeće godine i sljedećih godina povećanje dugova mjerit će se astronomskim mjerilima. Ne nazire se kraj zaduživanja. Dokle to može ići?
Gdje to odlaze puste milijarde? Krade li ih netko?
Čvrsta mreža nemorala i kriminala začeta u vrijeme Domovinskog rata i tijekom tranzicijskih godina ojačana, izdržava sve nalete tradicionalnih vrijednosti: „Ne kradi, ne ubij... „
Zakoni naše nove države stvoreni su tako da se kroz rupe mogu provući samo veliki lopovi. Oni mali - zapetljaju se u mrežu i završe u Lepoglavi ili u nekoj drugoj kaznionici.
Hrvatska je doživjela svoj tisućljetni san. Suverena je i samostalna No, to nije dosta. U Hrvatskoj se mora i živjeti, a to je svakim danom sve teže. Poznata, euforična rečenica prvog hrvatskog predsjednika, Franje Tuđmana: „Imamo Hrvatsku" - dolazi u pitanje. Imamo li mi, hrvatski građani zaista svoju Hrvatsku, ili je ima netko drugi? l drugo pitanje: Vladaju li našom, katoličkom Hrvatskom, Božje zapovjedi i Božji zakoni - ili tamne sile zla, laži, kriminala, pljačke siromašnih. ?
Jesu li to možda kod nekih probuđeni naši pljačkaški geni iz davnih vremena, iz 595. godine, kad je padovanski biskup uputio pismo papi Grguru I Velikom (590. - 604.). U tom pismu pisalo je da s istoka prodire neki opasan, pljačkaški narod i da je stigao sve do rijeke Soče. Zovu se Slavi ili Slovi.
Jedno je sigurno, za ovu i ovakvu Hrvatsku dragovoljci i branitelji nisu se borili, i dobrim dijelom položili svoje živote. Ja, kao dragovoljac i časnik, nisam za ovu i ovakvu Hrvatsku, od 1991 do 1995. godine nosio odoru Specijalnih postrojbi HV
Uz novu Vladu, siječnja 2008., krenula su galopirajuća poskupljenja svega što je potrebno za preživljavanje i kolo se sve brže okreće. Predznaci kataklizme sve su jasniji. Milijuni hrvatskih građana dotaknut će dno, i to je na neki način dobro. Budućnost mora biti bolja. No, da bi zaista bila bolja moramo objektivno sagledati stvarnost i izvuci poduku. Moramo ukazati na činjenice iz bliske prošlosti, diferencirati ono što je valjalo i ono što nije i ne valja. Tek tada moći ćemo krenuti s dna.
Diferencijaciju i valorizaciju povijesnih činjenica nitko do sada nije učinio. Uglavnom su to paušalne i subjektivne procjene: „Stvorili smo samostalnu, slobodnu, demokratsku Hrvatsku i si." No, to isto mogu reći i građani velikog niza tranzicijskih zemalja koji su također stvorili svoje samostalne države. To je bio realitet promjena, ozračje rušenja Berlinskog zida 1989. godine kao simbola jednog sustava -logičan povijesni slijed i neminovnost.
Neosporno je da je samostalnost Hrvatske vrlo važna, ali je uz to vrlo važno bilo stvoriti poštenu zemlju zadovoljnih ljudi. A, to nismo stvorili. Naša lijepa Hrvatska puna zelenih šuma i bistrih rijeka, s prozirnim plavim morem, pretvara se iz dana u dan u mulj, blato i močvaru. Demokraciji ni traga, ta riječ izaziva podsmijeh na licima hrvatskih građana. Netko je kriv što je to tako, što je krenulo krivo. Treba naći, tko? l, zašto?
U diferencijaciji lako ćemo doći do toga kako je stvarana i tko je zaslužan za našu samostalnost i suverenost. Prvi, kapitalni čimbenik disperzije Istočnog bloka i SFR Jugoslavije, što akceptira i samostalnost Hrvatske, pad je komunističkog sustava u Europi. Bez te, gore spomenute povijesne datosti, ne bi bio moguć raspad Jugoslavije na pet novih (a danas već sedam) država. No za suverenost Hrvatske, bez sumnje najzaslužniji su naši dragovoljci i branitelji, a zatim i vlast u doba Domovinskog rata. Branitelji su u tom procesu najhitniji čimbenik, jer su obranom domovine, s puškom u ruci stvorili temeljni uvjet za stvaranje suverene države.
Daleko je teže bilo pronaći sjeme zla, koje je dovelo Hrvatsku u današnje stanje. U moru povijesnih detalja teško je bilo naći početak, vrijeme prvih mutnih stranica naše nove povijesti i prvog ignoriranja sjemena zla.
Generalno gledajući, za bogaćenje, pljačke, krađe i današnje bespuće odgovorna je ista, navedena grupacija, jer je to bila srž, kormilo Hrvatske, i obrana Hrvatske. No, generaliziranje u ovom složenom problemu nije ispravan model. Bez obzira na niz propusta u tkivu HV-a (imamo najveći broj generala po stanovniku u svijetu, od kojih većina nije ni vidjela ratište) - dragovoljce i branitelje ipak treba amnestirati i izdvojiti iz kategorije odgovornih? A, treba amnestirati i sve one koji su prosvjedovali ili se povukli kad su shvatili da se iza koprene domoljublja pojavljuje nešto sasvim drugo. Koliko je bilo takvih?
Temeljni uzrok moralne kaljuže u kojoj su do grla svi segmenti hrvatske vlasti, osobno je bogaćenje svih onih koji su to mogli i koji to i danas mogu bez ikakvih ljudskih obzira na ostale. Zbog njihovih milijuna na računima inozemnih banaka, stiglo je mnogo manje oružja na bojišnice nego što je trebalo stići, zbog njihovih milijuna ubijaju se branitelji, zbog tih pokradenih milijuna gladni starci kopaju po kontejnerima za smeće. Tražiti opravdanja nije moguće ni za jednog pojedinca bivših i sadašnjih vladajućih struktura koji nije prosvjedovao ili se povukao, jer svi su oni znali i znaju da je to tako. Ni jedan moralan čovjek, posebice vjernik, ne može i ne smije na otvorenu nepravdu i kriminal zatvoriti oči i spustiti glavu. Ne smije misliti samo i isključivo na sebe. l pri tomu primati desetke tisuća kuna (ili eura) mjesečno iz državnog proračuna.
Bilo je jasno da su klice zla niknule već u početcima hrvatske državnosti, ali vrijeme samog početka moralnog pada, trebalo je tek istražiti.
Razvoj profiterstva i bogaćenje elite dogodio se početkom Domovinskog rata, a kulminacija koja još traje, počela je nešto kasnije, manipulacijom sredstava stambenog fonda i famoznom pretvorbom. Tu je još jedna naivna, ali perfidna jednokratna manipulacija jugoslavenskim dinarima 1991. godine, nakon promjene u hrvatske dinare. Umjesto da se jugoslavenski dinari nakon promjene unište - u Bosni i Hercegovini gdje su još vrijedili - dio tih dinara promijenjen je u konvertibilnu valutu. Tom kriminalnom manipulacijom dobro se okoristio hrvatski politički vrh. Oko 300 milijuna dolara ilegalno je dopremljeno u Hrvatsku. Manji dio potrošen je za kupovinu oružja, a lavovski dio završio je na privatnim inozemnim računima vrhuške i njihovih satelita. Neki vozači (kamiona) koji su dopremali novac postali su tajkuni.
Početkom devedesetih godina prošlog stoljeća otvaraju se tajni računi u Austriji, Njemačkoj, Švicarskoj, Africi, SAD. Doniranim novcem dijaspore (ukupno preko 2 milijarde dolara) i kapitalom stambenog fonda stvarno i fiktivno kupuju se velike količine oružja. Stvarno plaćene, skromne količine tog oružja zaista stižu na naše bojišnice, ali dobar dio najskupljeg naoružanja kupljen je fiktivno i nije ni postojao. Marke, dolari i ostale tvrde valute odlaze na osobne ili šifrirane račune, za koje znaju samo povlašteni. Naši čelnici kupuju vile, nekretnine, poduzeća, banke i si., i osiguravaju svojim potomcima bogatu i sretnu budućnost.
Dok pošteni dragovoljci i branitelji krvare i ginu za domovinu, masovno se proizvode „papirnati" generali koji nikada nisu vidjeli bojišnice. Neki od njih također postaju milijunaši.
Pretvorba koja slijedi stvara hrvatske tajkune i vrijednosti opljačkanih hrvatskih resursa više se ne mjere u milijunima nego u stotinama milijuna.
Treba napomenuti da je i okupirani dio Hrvatske bio zaražen istim sindromom. U takozvanoj SAO Krajini događalo se slično. Milan Babić i kninska kompanija kupovali su kuće, ordinacije i nekretnine u Srbiji i drugdje. Ali, na njihovu žalost, vrijeme im nije potrajalo, pa nisu uspjeli razviti učinkovitiji model pljačke.
Danas znamo da više od 50 posto imovine tvrtki koje su prodavane nije bilo evidentirano u elaboratima o pretvorbi, što znači da je polovina nekretnina u rukama nekih pojedinaca bez pravne osnove! To također znači da je tih 50 posto prodano u bescjenje. Milijunske nekretnine prodavane su manipulacijama, kreditima s fiktivnim pokrićima i t.d. Kada se i plaćalo novcem, to je u golemom postotku prodavano za desetinu ili petinu stvarne vrijednosti nekretnine.
A, što mislite dragi čitatelji, kome?
Odgovor je vrlo lagan, političkoj eliti i njihovim satelitskim partnerima. Vjerojatno nema ni jedne masno isplative pretvorbe u koju nije direktno ili indirektno uvučen u igru - dio političke elite.
Rat je odavno završen, ali pad moralnih normi još nije. Zapravo, stvorene su nove norme koje civilizirani svijet ne može prihvatiti. Nažalost, iscrpljeni, osiromašeni i pasivizirani hrvatski građani - prihvaćaju ih. Naši današnji političari svoje nezajažljivo i neetično punjenje džepova smatraju spretnošću i poduzetništvom. Tko uzme više - bolje kotira! A, tko je jamio3 - jamio, nema zakona koji će mu stati na put. Nema ih zato što ih oni ne žele stvoriti, niti bilo što promijeniti i zatvoriti vrata kriminalu.
Svjetlija perspektiva pred nama jedino je moguća radikalnim zaokretom, povratkom tradicionalnih moralnih vrijednosti. No, to će potrajati, bit će kasno za mnoge: veliki dionajzaslužnijih ljudi za stvaranje Hrvatske, a to su dragovoljci i branitelji - svoje aktivne godine života završit će nezadovoljni državom koju su stvorili. Onaj milijun hrvatskih umirovljenika - pomrijet će u teškom siromaštvu i bijedi. Ali, novi naraštaji moraju naprijed. Za to je potrebno pronaći uzroke zbog čega Hrvatska zaostaje iza donedavno najzaostalijih zemalja Europe. Treba pronaći početke tih uzroka, definirati ih u potpunosti - i konačno odbaciti.
Krilatica „da treba prošlost zaboraviti i rješavati nove probleme", koju lansiraju neki velikodostojnici i oni koji su „jamili" - perfidno je zavaravanje javnosti. Bez detektiranja uzroka osiromašenja Hrvatske i etičke kataklizme, nije moguće ponovno uspostaviti tisućljetne civilizacijske norme. Dok su milijunske krađe prihvaćeni model ponašanja - ne možemo naprijed. U tom kontekstu, ne mogu se prihvatiti neka opravdanja, na primjer; izjava biskupa Mile Bogovića, „da stablo nije usahlo ako ima jednu suhu granu" Na hrvatskom stablu premnogo je suhih grana. Hrvatsko stablo raslo je na ovom tlu tisuću i tristo godina (od stoljeća sedmog!), ali neće preživjeti i usahnut će ako ne pronađemo uzroke našeg moralnog pada. Samo nojevi guraju glavu u pijesak i misle da su rješili problem.