Neke stvari i ostalo - 6.

DVIJE DRŽAVE

 

Gete je jednom rekao o Šekspiru: „Nitko nije više od njega prezirao materijalni kostim, on vrlo dobro poznaje unutarnji kostim ljudi, a u njemu su svi jednaki. Kaže se da je odlično prikazao Rimljane; ja to ne sumnjam, sve su to pravi Englezi, ali naravno ljudi iz osnove i potpunosti, a njima priliči i rimska toga.“ Sada se pitam: da li bi također bilo uopće moguće da se naši današnji ljudi iz naroda, činovnici  a napose političari prikažu kao Rimljani; to nikako neće ići jer to su samo zatucani priručnici ili tako reći konkretna apstrakta. Karakter i vlastitu prirodu teško je izvući, čak i vitlom na dnevnu svjetlost, a kada bi i išlo opet bi svuda prodirali pogledom; nešto kao ni ljudi ni bogovi i tvorevine povijese izobrazbe, nažalost kao loša forma.

Jasno je kao sunčan dan da državom ne trebaju upravljati najbogatiji, staleški probrani, po nečemu privilegirani već učeni mudri i časni. U ovo (još) uvijek teško recesijom pritisnuto vrijeme, kada kao zrele kruške padaju na zemlju, afere, aferice, i sve ono što se hrvatskome puku gura pod nos; s riječima: „Strpi se, bit će bolje.“ A hrvatski čovjek šuti pognute glave. Plače li on to? Očima samo pase tragove velikaša i s mukom razmišlja hoće li moći platiti režije, djeci priuštiti školske knjige a o nekakvom blagostanju i sreći nema niti govora. Od pustih obećanja ostalo mu je samo za šeširom ukrasno pačije pero.

Sjetih se Platona i njegovih filozofskih besjedi o pojmu države i klasnim suprotnostima unutar nje:

„ Svaka od njih (država) je, naime ne jedna država, nego mnogo njih, da tako kažem u šali. Ima ih najmanje dvije: neprijatelj su jedna drugoj, jedna je država siromašnih a druga bogatih, i u svakoj od njih ima ih vrlo mnogo, tako da ako sa svima njima budeš postupao kao sa jednom državom, nećeš pogoditi nigdje…“

 

 

NAJSTARIJI SABOR U EUROPI

 

Hrvati su se brzo izmirili sa Latinima kojima su prepustili osam jadranskih gradova bez priobalja (Zadar, Trogir, Kotor, Osor, Rab, Krk, kasnije Split i Dubrovnik) i tri otoka, Brač, Hvar i Korčulu u kojima su zajedno s Latinima živjeli i Hrvati. Latinska tvorevina dobila je naziv po nekadašnjoj rimskoj provinciji Dalmaciji i priznavala vlast bizantskog cara, a u glavnom gradu Zadru je stolovao bizantski carski namjesnik. U spomen na nekadašnju veliku rimsku provinciju Dalmaciju ovo područje će kroz stoljeća nositi ime Dalmacija. prvi veliki sabor svih hrvatskih velikaša održan je na Duvanjskom polju 753. godine. Osim hrvatskih velikaša nazočio mu je veliki broj biskupa i crkvenih velikodostojnika iz Rima i carigrada koji su se natjecali za naklonost hrvatskih velikaša. Hrvatska je tada podijeljena u pet banovina: Slavonija (Slovinska Hrvatska), Bijelu Hrvatsku (Lika), Bosnu, Dalmaciju i Crvenu Hrvatsku koja je obuhvaćala područje Duklje (današnje Crne Gore), Travunju, neretvansku oblast, humsku zemlju do rijeke Vojuše kod Tirane.

Najveća banovina bila je Bijela Hrvatska s banom Porgom koji je stolovao u hrvatskom banskom gradu Bihaću. Zanimljivo je da je tada hrvatski grb imao tada samo pet polja (prema broju banovina). Kasnije je na fojničkom grbovniku bilo čak 64 polja jer su tada polja označavala feudalna područja. Hrvatska je obično imala 25 županija ili administrativnih područja tako da se uvriježio grb s 25 polja koji je i današnji službeni grb Republike Hrvatske. Bijela boja grba predstavlja svjetlo, također i zapad, a crvena je boja znak života i predstavlja jug.*

 

*Konzultirana literatura: „Hrvatski zavjetni križ“ – Stjepan Krnjak

 

 

KOMUNICIRATI ZNAČI ŽIVJETI

 

- Halo Dominik? Jesi li pregledao izviješće koje sam ti poslao?

... Znači pregledao si, i sve ok?

Hoćeš li mi to poslati mailom?

Format? Hm..., najbolje  PDF, ok?

Moja e-mail adresa? Da ti budem iskren, ne mogu se sjetiti! Trenutačno sam na satanku.

Samo sekundu, da provjerim...

JULIAAAAAA,... KOJA JE MOJA E-MAIL ADRESA???

Ne, ne, to je moja e-mail adresa kod kuće.

Slušaj, ne mogu je naći. Provjerit ću pa ću te nazvati ponovo.

Oh! Ideš van na ručak...

Ok, poslat ću ti adresu faksom. Imat ćeš je kad se vratiš?

Reci mi svoj broj faksa.

Što!? Ne znaš ga?

Uh, ovako ćemo. Pošalji mi mailom svoj broj faksa i ja ću ti faksirati svoju e-mail adresu.

Ne, nećemo moći tako.

...Čekaj, čekaj, malo sam se zbu­nio... Da razmislim...

So... Hm... Ok... Pa... Ovaj...

Koji je tvoj broj mobitela?

Oh, baterija ti je prazna... Moja isto...

Ok, slušaj, ovako ćemo napraviti. Ti napuni bateriju svog mobitela, ja ću te nazvati za sat-dva i ostaviti ti svoju e-mail adresu u tvojoj govornoj pošti. Tako ćeš naći moju e-mail adresu u svojoj govornoj pošti i pošalji mi mai­lom svoj broj faksa. Onda ću ti ja moći poslati faksom svoju e-mail adresu.

To je plan A. Slušaj plan B! Ja ću sam sebi poslati e-mail da vidim svo­ju e-mail adresu i snimit ću poruku za tebe u svojoj govornoj pošti.... Kad je dobiješ, pošalji mi odgovor na moj pager. Onda ću ti ja poslati faksom moju e-mail adresu.

Komplicirano?

Ne, nije uopće komplicirano. Sa­mo se moramo malo iskoordinirati... I malo sreće...

Također postoji i treća moguć­nost koja je puno jednostavnija: plan C... Pošalji mi izviješće direktno preko svog teklića.

Tako je!... To je sigurno najbolji plan...

Samo trenutak, imam malo pitanje. Što sam ti ono trebao poslati mailom? Moju e-mail adresu, moj broj faksa, moj broj mobitela, pager, telefon?

Oh! Ni ti se više ne sjećaš. Izgleda da bi bilo najbolje da uskoro imamo bilateralnu koordinaciju vezano uz protokole internog komuniciranja.

Slušaj, budući da je tvoj ured na kraju ulice, pokupit ću te za pet minuta... Ok? Bok!