Što se Bleiburga tiče...


Mirko VIDOVIĆ

Akademik


O Bozi Vukusicu zna sva Dijaspora ciji je bio i ostao. U Hrvatskoj
postoje ZAPOSTAVLJENI brojni veterani politicki robijasi i politicki
emigranti, a na celu ono malo udruga postavlojeni su stari i dokazani
Udbasi. Njih se za sve pita kad nesto treba iznijeti na javnost i da
nisu objavljivane nase uspomene, narod u Domovini ne bi znao zasto smo
uopce bili u nemilosti rezima kojeg smo se rijesili (fiktivno!) dbe
19.05.1991

Srecom pa o Bleiburgu postoje vjerodostojni izvori, napisani na vrijeme
i moguce ih je naci i u ozbiljnim knjiznicama u Hrvatskoj. Sto se
Bleiburga tice, ukratko: Nakon zagonetnog sloma pokusaja 'Puca
Vokic-Lorkovic' u proljece 1945, Drzavno vodstvo nije zaboravilo da u
Londonu boravi Hrvatski Ban i predstavnisto HSS-a - sve izabrani
predstavnici Hrvatske.

NDH nije stvorio nikakav ni Hitler ni Musolini  nego li  grupa svijesnih
ljudi u samom Zagrebu, koji su proglasili NDH i uspostavili privremenu
vlast. Dr Macek je predao novim vlastima sve strukture Banovine Hrvatske
(civilne i vojne) i pozvao narod da brani svoju Nezavsisnu drzavu
Hrvatsku. Domobrani mahom potjecu od struktura Zastite HSS-a.

Da nismo imali svoje oruzane postrojbe u toku II. sv. rata, ne bi nas
vise bilo ili, najblaze receno, jedva da bismo mi sami znali tko smo.

No, i bez pucista Vokic-Lorkovic, drzavno poglavarstvo je odbilo
Staljinovu ponudu da prizna NDH kako bi se i Pavelic, po uzoru na
pukovnika Marka Mesica, nasao pod zapovjednistvom marsala Tolbuhina i -
marsirao na Italiju itd.

Dr Pavelic je odbio Staljinovu ponudu i poslao svog ministra Dr-a
Vjekoslava Vrancica u Casertu, u Glavni stozer Anglosaxonskih snaga u
Italiji, da im preda SPOMENICU ('Memorandum') hrvatske vlade koja se zeli prikloniti Zapadnim Saveznicima, a ne Staljinu.

Nakon odlaska ministra Vrancica, Poglavnik je poveo sve vaznije
strukture NDH ususret Anglosaxoncima, na tlo Austrije i 'stavio im se na
raspolaganje'. No, Sovjeti su vec bili u Becu i oruzane pomoci nije
moglo biti - neprijatelj je bio nadmocniji i u ljudstvu i u naoruzanju.

Koristenjem 'Zenevskih koncencija' trebalo je ugovoriti povratak kuci kako bjegunaca civila tako i razoruzanih vojnika. Dogovr je iznevjeren - Tito se je bojao da toliko ljudi koje njega nece razidje po cijeloj Hrvatskoj i postane potencijalna snaga 'kontrarevolucije' u vrijeme kolektivizacije. I stoga se je dogodio veliki pokolj duz Kriznog puta.
Anglosaxonci su vec u lipnju, posebnom zapovijedi, zabranili dalnje slanje izbjeglica nazad i vec imali u vidu i prvom povoljnom prilikom sve ucinili da Hrvatska kao nezavisna drzava ponovno postane politicka
stvarnost u svijetu.

U svojstvu Predsjednika Sabora HNV-a, ja sam, 1981, uspio doci do fotokopija originalnih dokumenata koji definiraju prirodu kontakta uspostavljenog na tlu Austrije izmedju Britanske vojne ispostave i predstavnika vlasti NDH. Kad se radi o raznim 'verzijama' 'predaje' i 'izdaje', imam argumente u rukama pomocu kojih dokazujem da su to postapalice neznalica, ali ne i lisene naboja mrznje prema 'klasnom neprijatelju'.

Dokaz za to je i cinjenica da se ni ministru Vrancicu ni Poglavniku
Pavelicu, koji su dospjeli svojom voljom na stranu Anglosaxonaca, nista
nije zlog dogodilo.

TITO JE DAO POUBIJATI SVE ONE KOJI SU VRACENI S BLEIBURGA NAZAD STOGA STO SU - OTISLI NA STRANU ANGLOSAXONACA.

On ih je sveskupno zbog bijega prema Zapadnim saveznicima (klasnom neprijatelju), nazvao IZDAJNICIMA.

Rijec IZDAJNICI i onda i danas znace: oni koji su odbili uspostavu
komunistickog rezima u svojoj zemlji, a osobito oni koji su krenuli na
stranu Zapada u odlucnom casu zavrsetka pokoravanja oruzanom silom
zemalja od kojih je sklepana komunisticka Jugoslavija.

Washington nikada nije priznao Jugoslaviju kao komunisticku zemlju. To
mi je, polovicom mjeseca prosinca, sluzbeno receno u Uredu Predsjednika
Komisije za vanjske poslove US Congressa - kad sam prvi put posjetio tri
velike drzavne institucije USA, kao Osudjenik Savjesti.

Cim se je hrvatski narod izjasnio za svoju drzavu, u povodu REFERENDUMA
od 19.05.1991 - kojeg ni danas udbasi na vlasti nikada ne spominju jer -
i to je bila izdaja panslavizna i jugomarksizma! Danas je i znanstveno
dokazano da smo bili u pravu!

Bozo Vukusic je tu namjerno nasadjen da izdajnicki izdaje i mrtve - one
koji su pali za - EUROPSKU HRVATSKU. On je 'garant' da Bleiburg ne ce
postati SIMBOL EUROPSKE HRVATSKE - bjezanjem od komunistickih hordi.

BLEIBURG je nedvojbeno simbol pruzene ruke NDH prema ANGLOSAXONCIMA, odnosno Zapadu, odnosno - Europskoj Uniji. I tu ce u dogledno vrijeme biti podignuta BAZILIKA SVETOG USKRSNUCA, kao svetiste koje Hrvatsku - zasluzeno - vjecito cuva uzidanu u tvrdjavu Europske Unije.

Zato panslavuisti i jugomarksisti - trojke s tri prsta bez krsta - ne
zele nikakva slavlja na Bleiburgu, jer to je satanisticko slavje laganja.

To ce biti pobjednicko slavlje bez mrznje - slavlje spasenja od sotonske teorije i prakse - od komunizma, panslavizma i jugomarksizma. Sapienti sat !

II.

"CRVENA KNJIGA O  J.B.TITU"



TISINA TAMNICA
VAPAJ LOGORA
I
MIR GROBLJA

Blizu je vrijeme kad ce biti sastavljena "CRVENA KNJIGA O J.B. TITU", kako bi svatko mogao imati dostupa u podatke koji moraju proizici iz 'pouzdanih izvora', osnosno arhiva, kronika nasih vjerskih ustanova, uspomena prezivjelih logorasa i robijasa, a takodje i unutrasnje i vanjske emigracije - onih kojima su i danas prisilno blokirani dostupi na elektronska pa i sva druga media u zemlji.

Iz kriticki prikupljenih i sredjenih podataka, moci ce se vidjeti:

1) Identitet ili bar broj komunista koje je Tito dao poubijati i ne samo u SSSR-u tridesetih godina, u vrijeme 'staljinistickih cistki';

2) Broj onih koji su posli u sumu i dospjeli pod komandu komunistickih profesionalaca, istreniranih po raznim ratistima i u prvom i u drugom svjetskom ratu, a osobito u Spanjolskom gradjanksom ratu;

3) Broj onih koje su Titovi partizani poubijali nasumice gdje god su dospjeli da bi osnovali 'Narodne odbore' i kaznili one koji su bili na strani uspostavljenih legalnih vlasti u svojoj zemlji, u regularne vojske i dobrovoljacke odrede koji su branili interese svoje nacije;

5) Broj zrtava koje su, ponajvise u Bosni, poubijani u povodu sklapanja 'Sporazuma Tito-Draza', kako na istocnoj tako i na  zapadnoj strani razlucnice Palic/Ston (predmet o kojem je Adil Zulfikarpasic napisao knjigu 'Put do Foce');;

6) Broj ubijanih vojnika razne nacionalnosti na podrucju gdje su Titove foramcije vodile svoj ideoloksi gerilski rat za interese 'proleterskog internacionalizma';

7) Broj masovno likvidiranih izbjeglica pred Titovim hordama u toku prodora p'rema talijanskoj i austrijskoj granici u proljece 1945;

8) Broj razoruzanih vojnika i s njima civilnih izbjeglica nakon 'poravnanja' problema u zavrsnim operacijama izmedju Anglosaxonaca i Titovih koljaca;

9) Broj onih koji su poubijani nasumice i skupno, nakon povratka iz Austrije na tlo Titove Jugoslavije;

Broj onih koji su skapali od najrazlicitijih maltretiranja na svoj duzini 'Kriznog puta' i u logorima u koje su spraceni;

10) Broj onih kojima je oteta imovina i koji su 'kaznjeni' sto su tu imovinu posjedovali - nestali u svakom kvartu vecih gradova i na preko tisuca skupnih grobista;

11) Broj pobijenih i umorenih u logorima koji su odbili kolektivizaciju poljoprivrednih dobara i svoj zemljoradnickog alata i stocnog fonda;

12) Broj onih koji su uspjeli pobjeci izvan zemlje i spasiti zivu glavu od svibnja 1945 do svibnja 1990;

13) Broj onih koji su - kao 'visak radne sage' morali bjezati preko granice kako bi nasli posla na Zapadu;

14) Broj politickih oponenata koji su prosli kroz strasne logore ozmedju 1948 i 1990 - osobito naotocima Goli i Sv. Grgur;

15) tocan broj onih politickih opoenata koje su Titovi agenti poubijali, kako na domovinskom tlu tako i u emigraciji.

16) Priblizan, ako ne i tocan, broj pripadnika vojnika NATO Saveza po raznim bojistima od Indokine do Magreba, kamo je Tito slao tesko i lako oruzje, novac i vojne savjetnike da pomazu pobunjenike protiv zapadnih vojnih formacija.

17. Titova odgovornost u izravnom pomaganju razbojnickih formacija po Zapadu, od Crvenih brigada, Carlosa Ilich-Ramireza, Baader Meinhof formacija i talijanskih otmicara i ubojica talijanskom Predsjednika Ministarskog vijeca, gosp. Alde Moro.

Nemoguce bi bilo nabrojati one koji bi se rodili u   medjuvremenu, da im jedan od roditelja nije ubijen i nacija tako svedena na biolosko prezivljavanje.  No i to je moguce primjenom demografskih procjena u funkciji broja rodjenih potomaka od onih koji su ostali zivi, zasnovali obitelji, rodili djecu od njih dobili unucad i praunucad.

Kad se sastavi tako i to prijeko potrebna "CRVENA KNJIGA O J.B.TITU", onda ce i u redakcijama novima i ostalih informacijskih jedinica biti manje koritara koji ce se, zaradjujuci svoj kruh pljuvanjem po casti i dostojanstvu Titovih zrtvaa, drugacije odnositi prema svojim suvremenicima.

Mirko Vidovic
dugogodisnja zrtva Titova terora
Direktor Domovinskog rata.


*****


Lipanj 2012.