Pismo

Pred ove Božićne dane neda mi se ići u školu i onda sam ja napisao pismo učiteljici Ivki.

 

Draga učiteljice Ivko

 

Htio sam vam reći da ovih dana nikako ne mogu doći u školu. Sad će te vi mislit da je to zbog toga što imamo testove i ispitivanje iz hrvackog i matuše. Ali nije zato. Onda će te vi reći da je to zato što nam prekosutra dolazi onaj fra Ilija u školu da drži vjeronauk. Ali, nije ni zbog toga. Nego je zato što me uvatila gripa s povišenjem temperature, onda se u golu vodu stopim, a o crvendačilu u faci da i ne govorim. Daklem, skoro sam stoposto na samrti. Ovo pismo ću vam poslati po nekom iz ekipe. A znam da će te vi sve to pomiješati s ocjenjivanjem i ucjenjivanjem, tojest s plusovima i minusima.  Al' vi ste jednom rekli: „Ako maknete U ostaje Sanderizacija“.

Apropo...! Onaj Ivo Sanader je superstar kod nas u primaćoj. Moj tata je sav u ludilu i turbo bijesan na toga stričeka, plus ima ruku u gipsu jer je od izležancije i tijekom fatačine s mamom na kauču nezgodno okrenijo desnu ruku.   Od muke i bjesnila pije pelimkovac i kad na TEVE vidi koja frka po  zemlji Austriji, onda onako ušokiran podvikne: „Trimu gloga damu gloga, ma vidi ti samo koji je to njonjo! Dojučer su mu se svi uvlačili u gujcu a vid sad!“ Onda je mama buljeći u sjednicu Sabora i praveći sarmu za Božić rekla: „Ma vidi im samo stomačine i sijede glave; a svi se redom krstili prije par godina. Ajmo se kladit da nijedan nezna izmolit Očenaš do kraja!“ Onda je kod nas svratio i moj djed Stipo. Došao je pokazat mome tati kako se ispravno napravi dim u sušnici za meso, jer moj tata o tome nema tri čiste. On me je pomilkijo po kosici i sjeo u svoju omiljenu fotelju. Mama mu je nasula u čašicu rakije i stavila malo suvoga mesa od prošle godine. Didan je maznuo malo špeka, gucnuo rakiju i rekao: „Ma vidiš ti to zete, koji su to Ne'rvati. A..., neb on tako, ma kaki..., da je ovo Bajaantina država.“ Moj tata je naginjući glavu prema meni, rekao didanu: „Pripazi malko na tvoju nostalgiju jer ovaj klipan piše sve živo i neživo u njegovu bilježnicu! Nemoj da mi sutra ovde dođu murijaši u službi pravne države!“ Moj tata ima bradu od sedam dana jer s lijevom rukom ne može raditi skoro ništa. Onda je on rekao mami: „Aj mačak , pliz, naspi mi još jedan, mislim da mi kroz gips ne cirkulira baš najbolje“. Mama je sa smijozom u faci gledala u tatu. Tata je podigao obrve, u tupilu gledao u mamu i rekao: „Šta je, šta se keblaš?“ Mama se i dalje smijuljila i onda je rekla tati: „Lave izgledaš ko neki srbočetnički manijak hehehehe!“

Draga učiteljice Ivko, nemojte se ništa brinut za mene. Za vrijeme Božića kod nas je pravo ludilo od uzbuđenja, tako da mi neće biti dosadno. Sve domaće zadatke pošaljite mi po mome drugu Boži, a ja ću uraditi ako stignem i ako me ne uvati još kakva smrtna bolest.

 

Pozdravlja vas vaš Koko od Posavine :)

Prosinac 2010.