Posavino u srcu te nosim - 4

Demografsku i ekonomsku kataklizmu kakvu je doživio prostor Posavine, u  najvećim razmjerima doživjela je i Derventa - lijepi posavski grad koji je smješten na brežuljcima podno planine Motajice uz desnu obalu rijeke Ukrine, a sama općina Derventa izlazi i na rijeku Savu. Vrlo povoljan zemljopisni položaj i vrijedni čovjek iz Posavine uvelike su ubrzali gospodarski razvoj ovoga grada, tako da je u vrijeme prošle države on spadao u red srednje razvijenih gradova.

 

Povijest Dervente kao grada datira unatrag nekoliko stoljeća. Iz vremena vladavine Turaka ovim područjem, dostupni izvori govore o mjestu današnjeg grada i pronalaze podatke  o selu Gornja Ukrina u kojem početkom 17. stoljeća postoji oko 250 kuća. Dolaskom Austrougarske, kao i svi ostali gradovi u Bosni i Hercegovini, Derventa postaje gradom, u kojem živi 3.200 domaćinstava. Prva osnovna škola počela je raditi 1864., a gradska bolnica dvadesetak godina kasnije. U to vrijeme grad doživljava pravi industrijski napredak tako da su do kraja 19. stoljeća već razvijeni i prvi industrijski pogoni. Izgrađen je parni mlin, tkačnica tekstila, tiskara, vodovod, a kroz Derventu je prolazila pruga uskog kolosijeka koja je povezivala Bosanski Brod i Sarajevo. Početkom 20. stoljeća Derventa je već postala bogato trgovačko mjesto, a njezina okolina važila je kao jedan od najplodnijih krajeva tadašnje Bosne. Prije Prvog svjetskog rata u Derventi su otvorene gimnazija, učiteljska i poljoprivredna škola. Nakon Drugog svjetskog rata u kojemu je život izgubilo oko 1.000 ljudi s ovog područja i znatnih razaranja, Derventa doživljava lagani gospodarski i ekonomski uspon koji kulminira osamdesetih godina. Prije posljednjeg rata od 57.000 stanovnika općine u industriji tekstila, kože i obuće, crne metalurgije i metaloprerade, poljoprivredne proizvodnje, građevinarstvu, grafičkoj industriji i drugim pratećim djelatnostima je uposleno oko 13.500 djelatnika. Sam grad Derventa je imao oko 17.000 stanovnika, a sa svim centrima mjesnih zajednica bila je povezana modernim cestovnim komunikacijama. Do važnijih centara u širem okruženju i centara susjednih općina vodili su magistralne ceste. To je s njezinim zemljopisnim položajem činilo posebnu pogodnost za protok roba, ljudi i brzu komunikaciju s većim regionalnim centrima bivše zemlje. Okosnicu gospodarskog razvoja tih osamdesetih godina čine: Tekstilna industrija Ukrina, Tvornica obuće Demos, Tvornica cijevi UNIS, Tvornica autodijelova Mehanika, zatim Građevinsko poduzeće Rad, Tiskara Iskra, Poduzeće za proizvodnju, montažu i projektiranje metalnih konstrukcija i opreme Tehnorad i niz drugih privatnih poduzeća koji su kroz svoj poduzetnički duh stvarali Dervenčani. Zdravstvena i socijalna zaštita stanovnika je bila na zavidnoj razini jer je Derventa imala uz domove zdravlja i svoju bolnicu. Objekti za osnovno i srednje školsko obrazovanje su izgrađeni ili obnovljeni tako da je ovaj važni dio funkcioniranja društva također bio na zavidnoj razini. Uz uređenu kompletnu infrastrukturu, sportsku dvoranu, jaki nogometni i rukometni klub Derventa je postala poželjno mjesto za življenje tako da je odlazak stanovništva van općine bio zanemariv, dok je povratak onih koji su bolju zaradu pronašli u inozemstvu bio gotovo obveza.

 

Poljoprivredni kraj

Općina Derventa sa selima u okruženju je bio prostor u kojem se intenzivno obrađivale poljoprivredne površine, razvijalo stočarstvo i peradarstvo tako da je veliki dio stanovništva u ovim djelatnostima nalazio prostor za ekonomski opstanak. Također su razvijeni i prerađivački kapaciteti.

Nažalost, rat devedesetih godina teško pogađa ovu općinu. Gotovo većina najtežih borbenih djelovanja odvija se na području općina Bosanski Brod i Derventa. U ratu su uništeni ili bivaju opljačkani svi gore spomenutu industrijski pogoni, dok stambeni objekti u širem okruženju grada teško stradavaju.

 

Demografska kataklizma

 

Današnje stanje je vrlo slično većini općina Posavine koje su pripale drugom entitetu. Općina Derventa je imala 21.972 Hrvata prema popisu iz 1991., dok danas po crkvenim izvorima koje smatramo vrlo relevantnim i vjerodostojnim na ovim prostorima živi tek 616 Hrvata ili oko 2,8 %. I ovdje je nestao čovjek. Ovu činjenicu možemo nazvati i demografskom kataklizmom, ali moramo izreći jednu istinu. Od seobe starih Slavena hrvatska povijest ne pamti da je s tako maloga područja dvije općine od svega nekoliko stotina kvadratnih kilometara u samo jednoj, 1992. godini, protjerano i raseljeno gotovo 40.000 Hrvata. Oni su pronašli svoje nove domove u: Hrvatskoj, Švedskoj, Njemačkoj, Kanadi i tko zna gdje na Zemlji.

Naš Posavljak je vrijedan i pošten čovjek koji se u svakoj sredini nametne svojim radom i lako integrira u svaku sredinu. Radili smo mnogo uvijek; stvarali kulturološki prostor za življenje; ostvarivali pravo na život u našoj zemlji. Sada to radimo u našim drugim domovinama, ali želimo se vratiti. Zemljopisni prostor u kojem su naši preci ostvarivali svoja ljudska prava koja su kroz povijest stjecana i gubljena nije nestao. Nitko nam ne može oduzeti našu plodnu ravnicu koja je gruntovno i katastarski naša. Nitko nam ne može oduzeti ljudska i politička prava koja su nepobitna. Može nešto drugo. Stvoriti loše uvjete za ostvarenje socijalnih i zdravstvenih prava te nametnuti obrazovnu nacionalnu diskriminaciju. Prostori općina Bosanski Brod i Derventa nikada nisu smjeli ostati bez Hrvata. Pojedinačni povratnici i uspjesi istih pokazuju da se može. Borba za opstojnost je tek pred nama. Ovo je dugi put nas koji uporno moramo ponavljati jednu istinu. Naša dvadeset godina neobrađena polja predstavljaju izvanrednu podlogu za organsku proizvodnju za koju se deset godina ne smiju upotrebljavati kemijska sredstva zaštite niti mineralna gnojiva. Zemlja je odmorna i čeka naše ljude, a ovakva ekološka proizvodnja predstavlja pravi hit u Europi. Nismo je htjeli, rat nam je donio ovu mogućnost.

 

Mogućnosti povratka su otvorene

 

Uništeni gospodarski objekti se obnavljaju, ali bez nas. Dodatnim ulaganjem u ratarsku proizvodnju, proizvodnju stočne hrane, doradu sjemena, tovne kapacitete, otkup i preradu mlijeka, klaoničke kapacitete i preradu mesa, može se značajno povećati obim proizvodnje, jer sirovine postoje, a plasman proizvoda je osiguran. Naime, Bosna i Hercegovina u ovom trenutku proizvodi tek 10 % svojih potreba za hranom upravo zbog činjenice kako su ovo i slična područja van funkcije. Na području općine postoji  mogućnost za najmanje tri stotine mini farmi za pet stotina muznih krava, tov na desetke tisuća junadi i više stotina tisuća pilića. Ako se tome dodaju i prije rata izgrađeni kapaciteti fabrike stočne hrane koja je proizvodila 57 tona hrane u jednoj smjeni sa skladišnim prostorom za tisuću tona, zatim fabrika sjemena za deset tona krmnog bilja te mnogi drugi kapaciteti, jasno je o čemu se radi. Zemljopisni  položaj i prirodne i kulturološke vrijednosti područja općina Bosanski Brod i Derventa pružaju značajne mogućnosti za razvoj lovnog, ribolovnoga  i seoskog turizma. Rijeke Ukrina i Sava su zbog uništenog gospodarstva i smanjenja broja stanovnika koji je živio na njihovim obalama doživjele regeneraciju te postale pravi prostor za razvoj turističke ponude vezane za ribolov i sportove na vodi.

Prostor za povratak na naša ognjišta i perspektiva opstanka je tu. Teška dugotrajna borba za povratak naših iskonskih ljudskih i političkih prava je pred nama. Sigurno nismo zakasnili, iako su procesi trajnih asimilacija Posavljaka u mnogim državama uznapredovali. Zato podignimo glavu gore i vratimo se na svoju zemlju roda, pa taman to bilo i jednom tjedno – nedjeljom na svetu misu, za početak.

 

IZV1/ Općina Derventa je imala 21.972 Hrvata prema popisu iz 1991., dok danas po crkvenim izvorima koje smatramo vrlo relevantnim i vjerodostojnim, na ovim prostorima živi tek 616 Hrvata ili oko 2,8 %. I ovdje je nestao čovjek.

 

IZV2/ Zemljopisni  položaj i prirodne i kulturološke vrijednosti područja općina Bosanski Brod i Derventa pružaju značajne mogućnosti za razvoj lovnog, ribolovnoga  i seoskog turizma.

 

Tekst dostavljen od strane uredništva Katoličkog tjednika