Krojačnica po mjeri

Štof za krojenje

Evo ga, zemljica Bosna. Jest vala šarena, al nema veze. Skrojiće to majstori!

Krojačka radnja “Jutarnja kavica”

Zagovara se podjela Bosne na kantone po uzoru na Švicarsku. Pretpostavlja se da je i o tome bilo govora u državničkim pregovorima na najvišem nivou, izmedju Hrvatske, Srbije i Bosne. Navodno je još dvojbeno samo na koliko će kantona biti podijeljena Bosna i Hercegovina i hoće li se kod njihova odredjivanja postivati sadašnje općinske granice ili će se ići na zaokruživanje nacionalnih cjelina i po cijenu podjela općina. Prijedlog koji ima najviše šansi da prodje jest podjela Herceg-Bosne na po dva muslimanska, srpska i hrvatska kantona. Srpski bi kantoni bili Bosanska krajina i središnja Bosna, a hrvatski zapadna Hercegovina i Posavina.

Tako stvoreni kantoni imali bi dominantnu prisutnost jednog od triju bosansko-hercegovačkih naroda. U “Zapadnoj Hercegovini” (Livno, Visoko, Busovača i Donji Vakuf, Tomislav-grad, Posušje, Grude, Lištica (Široki Brijeg), Ljubuški, Čitluk, Čapljina, Neum, Mostar, Prozor; Travnik, Pucarevo (Novi Travnik), Bugojno, Gornji Vakuf, Fojnica, Vitez, Kiseljak i Kreševo), Hrvati bi činili oko 70 posto stanovništva. U Staroj Hercegovini (Trebinje, Bileća, Gacko, Nevesinje, Ljubinje, Rudo; Čajnice, Kalinovik, Pale, Sokolac, a možda zbog prostorne vezanosti - i Foča) Srbi oko 70 posto; Bosanskoj Krajini (Bosansko Grahovo, Titov Drvar, Bosanski Petrovac, Sipovo, Mrkonjic-Grad, Banja Luka; Bosanski Novi, Bosanska Dubica, Bosanska Gradiska, Srbac, Prnjavor, Čelinac, Laktaši, a možda i Kupres) Srbi oko 65 posto, u Posavini (Derventa, Bosanski Brod, Odžak; Bosanski Šamac, Orašje, Brčko) Hrvati oko 70 posto; u Cazinskoj krajini (Cazin, Velika Kladuša, Bosanska Krupa, Bihać, Sanski Most i Prijedor) Muslimani oko 80 posto; a središnju Bosnu cinile bi sve ostale općine i na tom prostoru sa oko 65 posto zastupljenosti dominirali bi Muslimani.

          Kantoni bi činili male državice koje bi na svom teritoriju odlučivale o mnogim pitanjima iz područja kulture, obrazovanja, informiranja... Mogle bi, na primjer, za službeni jezik i pismo odrediti jezik i pismo većinskog naroda (hrvatski, srpski i bosanski), propisati obavezno nošenje nacionalnih uz državnu bosansko-hercegovačku zastavu, proglasavati ne­radnim danima vjerske blagdane većinskog naroda i slično.

Cutillerova krojačka radnja

1992., EZ organizira pregovore u Lisabonu i nudi plan izrađen od strane Britanca Carringtona i Portugalca Cutillera, koji nudi upravo takvu vrstu kompromisa. BiH je podijeljena na većinski nacionalne kantone, prema dotadašnjim općinskim granicama i popisu stanovništva iz 91. Podjela po kantonima izgleda ovako:

Кројачница „Радојица & гусле“

Ко нас бре завади!

Vance & Owen – krojači po mjeri

(2.-4.93) U Genevi je Vance-Owenovim mirovnim planom predložena unutarnja podjela Bosne na 9 provincija (kantona) uz posebno područje Sarajeva (kao deseta provincija), koje ne bi bile međunarodni pravni subjekti.

Središta hrvatskih provincija (posavska, mostarska, i travničko-livanjska) predviđena su u Odžaku, Mostaru i Travniku, a u njima bi živjelo 513.433 (68,27 %) Hrvata iz BiH. Hrvatske provincije obuhvatile bi 25,4 % teritorija BiH; 3 srpske provincije obuhvatile bi 42,3 %, 3 muslimanske provincije 28,8 %, a sarajevsko područje obuhvatilo bi 3,5 % teritorija BiH. Plan su potpisali predstavnici hrvatske i muslimanske strane (u New Yorku 25.II., u Genevi, 25.III.), a Srbi su ga odbili bez posljedica (3.IV.). Sudbina plana zapečaćena je nepostojanjem mehanizama (i političke volje), koji bi natjerali Srbe da vrate 20 % okupiranoga teritorija BiH te izbijanjem sukoba između Bošnjaka-muslimana i Hrvata; postoji mišljenje da je rasplamsavanje hrvatsko-muslimanskoga sukoba bilo isprovocirano upravo ovim planom.

Nacionalna struktura stanovništva u predviđenim hrvatskim provincijama:

Posavska provincija (2103 km2) obuhvatila bi općine Bosanski Brod, Odžak, Bosanski Šamac, Orašje, Derventa, Modriča i Gradačac; travničko-livanjska (5735 km2) općine Jajce, Travnik, Novi Travnik, Vitez, Busovača, Fojnica, Uskoplje, Bugojno, Donji Vakuf, Kupres, Livno i Tomislavgrad; a mostarska (6135 km2) općine Prozor, Konjic, Jablanica, Mostar, Posušje, Grude, Ljubuški, Široki Brijeg, Čitluk, Stolac i Neum.

Šnajderska radnja Owena & pajde Stoltenberga

(20.VIII. 93) Predstavljen je tzv. Owen-Stoltenbergov mirovni plan za BiH, koji se udaljio od prvotnih načela (cjelovitost, nepriznavanje etničkoga čišćenja i vojnih osvajanja).

Po etničkom principu predviđena je labava tročlana Unija Republika BiH (3 autonomne etničke republike), kojom bi Srbi zadržali najveći dio okupiranoga teritorija (49,1 %); Muslimanima bi pripalo 33,3 %, a Hrvatima 17,6 % teritorija; plan nije prihvaćen.
(21.-22.VIII.) Glavni štab Armije BiH predočio je svoj plan vojne akcije Neretva '93., s ciljem prodora dolinom Neretve i uništenja HVO-a u Hercegovini.
(28.VIII.) U Grudama je donesena odluka o uspostavi "Hrvatske Republike Herceg Bosne" (HR HB); za predsjednika je izabran Mate Boban (do ostavke 8.II. 1994.).
(7.IX.) Sabor RH izglasao je amandman u kojem se naglašava da se interesi Hrvata u BiH ne ostvaruju isključivo u "HR Herceg Bosni", nego i u ostalim dijelovima BiH; prema popisu iz 1991. od ukupnoga broja Hrvata u BiH (755.895), više od 2/3 živjelo je izvan zapadne Hercegovine.

Krojačnica „Divlji zapad“

(18.III.94) U Washingtonu, u nazočnosti američkog predsjednika Billa Clintona, predstavnici hrvatskoga i muslimanskoga naroda u BiH, Krešimir Zubak i Haris Silajdžić, potpisali su sporazum o uspostavi hrvatsko-bošnjačke federacije (Federacija BiH), a predsjednici Tuđman i Izetbegović o uspostavi konfederacije između Federacije BiH i Republike Hrvatske, čime su stvoreni uvjeti za prekid tragičnog sukoba između HVO-a i Armije BiH.

Šnajderi za probijanje koridora

Zarobljeni Karadžićevim upornim odbijanjem plana kontaktne skupine za Bosnu i Hercegovinu, bosanski su Srbi svakodnevno bombardirani proizvoljnim informacijama paljanskih vlastodržaca o onome što zapravo ponudjeni plan sadržava. Tražeci u "volji naroda" posljednje uporište za svoju vlast, klika s Pala će čak ustvrditi kako Srbima u BiH po ponudjenom planu pripada tek nekih tridesetak posto bh. teritorije! Nekom samo njemu znanom matematikom M. Krajišnik će, primjerice, sračunati kako ekonomske i kvalitativne analize plana "pokazuju da bi Srbi dobili manje od 30 procenata" Republike Bosne i Hercegovine, a izvjesni T. Dutina svoje proračune spušta i ispod 20 posto!

No, sudeći po osnovnim podacima o udjelu Federacije BiH i tzv. srpskog dijela u teritorijalnoj organizaciji Bosne i Hercegovine prema prijedlogu kontaktne skupine od 6. srpnja 94, stvari stoje sasma drukčije. Pored općepoznate teritorijalne podjele 49 posto federaciji, 48 srpskom dijelu i 3 posto teritorije Sarajeva

Krojačka radnja „Ubij, protjeraj zavladaj“

Daytonski (1995.) sporazum su potpisali tadašnji predsjednici triju zaraćenih strana, Tuđman, Izetbegović i Milošević. Što je taj sporazum osim okončanja rata postigao. Pa postigao je da amenuje ono što je ratom osvojeno. Postigao je da se Bosna i Hercegovina podjeli na dva entiteta, Republiku Srpsku od 49 posto, i 51 posto na hrvatsko-muslimansku Federaciju BiH. Da, dobro ste pročitali 2 entiteta a 3 naroda, znači logika tu ne dolazi u obzir. A kome su najviše odsjekli vidi se iz zrakomlata (čuj ovo – zrakomlata). Pogledajte ona dva džepića, da ne kažem jajeta, uz vodu Savu.