N. Machiavelli - Virtù

Na jednom mjestu veli Machiavelli, da »ljudi djeluju ili od nužde ili po izboru, i da se tu očituje veća valjalština, gdje izbor dolazi manje do izražaja,«. U vezi s istaknutim činjeničkim stanjem kao ishodištem naših htjenja, doslje­dno naših čina, ta izreka znači ovo; činjeničko stanje, situacija u kojoj se u danom času nalazimo, pokreće našu volju prema svojoj većoj ili manjoj zapletenosti u veći ili manji broj smjerova; što je kompliciranost veća i što je više tih smjerova, odluka je lakša i stvara se izborom; gdje situacija djeluje na nas po svojoj jednostavnosti u dilematičnom smjeru, tu je odluka teža, i stvara se nuždom Upoznati i prihvatiti tu nuždu znači isto, što i pokazati se valjalim (virtuoso). Neodlučnosti, poluodluke, zatezanja, polovične mjere, to su sve svojstva koja se najviše protive pojmu Machiavellijeve virtu. A takova je upravo velika većina ljudi. »Ljudi ne umiju biti ni časno opaki, ni savršeno dobri, i kako neka opakost ima u sebi neku veli­činu, ili je s koje strane plemenita, ne umiju da je odmah i prigrle«. Ne dostaje im srčanosti! Većina bi htjela da izmiri dobro sa zlim, da služi dvama gospodarima sjedeći! na dva stoca, da bude vuk sit i koza cijela. To su slabići,! ni dobri ni zli — najgori ljudi: Htjeli bi dobro, ali boje se zla; vole ružu, ali ne vole trn; zaziru od opasnosti i ne izlažu se neprilikama, i na taj način ostaju na koncu praznoruki. »Neka sebi nitko ne umišlja da može odabirati samo sigurne puteve, šta više neka drži da su mu svi oni nesigurni, kojima hoće da udari: jer se i ovo nalazi u poretku stvari, da nikada ne tražimo izbjeći jednoj nepri­lici, a da ne upadnemo u drugu; ali razboritost sastoji u tome da upoznamo, kakove su te neprilike, i da se odlu­čimo za manje rđavu kao za onu koja je dobra«.