Prorokov vrt
Kahlil GIBRAN
O ljubavi
Tada reče Almitra:
Govori nam o Ljubavi.
A on je podigao glavu i pogledao u narod, među kojim zavlada tajac. Te gromkim glasom reče:
Kada vas ljubav pozove, slijedite je,
Premda su njeni putovi teški i strmi.
A kada vas krila njena obgrle, prepustite joj se,
Premda vas mač skriven među perima njenim može povrijediti.
l kada vam se obrati, vjerujte joj,
Premda njen glas može uništiti vaše snove kao što sjeverni vjetar može opustošiti vrt.
Jer, premda vas ljubav kruni ona vas može i razapeti. l premda vam pomaže rasti, ona će vas i podrezati.
l premda se uspinje do visina vaših i miluje vam najnježnije grane što trepere pod suncem,
Isto tako će se spustiti do vašeg korijenja i protresti ga dok prianja u zemlju.
Poput snopova žita sakupit će vas u naručje svoje.
Ona će vas omlatiti da bi vas ogolila.
Ona će vas prosijati da bi vas oslobodila od ljuske.
Ona će vas mljeti dok ne pobijelite.
Ona će vas mijesiti dok ne postanete podatni;
A onda će vas staviti na svoj sveti plamen, da biste postali sveti kruh za svetu Božju gozbu.
Sve će vam to ljubav učiniti kako biste spoznali tajne svoga srca, i kroz to saznanje postali djelić srca samog Života.
Ali ako u strahu svom budete tražili samo ljubavni mir i zadovoljstvo,
Onda je bolje da pokrijete nagost svoju i odete sa žrvnja ljubavi, U svijet koji ne poznaje godišnja doba, gdje ćete se smijati, ali ne od srca, i plakati, ali ne do posljednje suze svoje.
Ljubav ne daje ništa osim sebe i ne uzima ništa osim sebe. Ljubav ne posjeduje ništa, niti se ona može posjedovati; Jer ljubavi je dovoljna ljubav.
Kad volite, nemojte reći, "Bog mi je u srcu", nego radije recite "Ja sam u srcu Božjem".
l nemojte misliti da možete upravljati ljubavlju, jer ljubav, ako vidi da ste je dostojni, usmjerit će vas.
Ljubav nema drugih želja osim da se sama ispuni.
Ali ako volite i morate imati želje, neka vam ovo budu želje:
Sjediniti se i biti poput žuborećeg potoka koji pjeva pjesmu noći.
Upoznati bol od prevelike nježnosti.
Biti ranjeni od vlastite spoznaje ljubavi;
l krvariti zbog toga dragovoljno i s radošću.
Probuditi se u zoru i ispunjenog srca biti zahvalni za još jedan dan ljubavi;
Odmoriti se u podnevnim satima i razmišljati o ljubavnom zanosu;
Vratiti se uvečer kući sa zahvalnošću;
A zatim zaspati s molitvom u srcu za svoje voljene, i s pjesmom zahvale na usnama.
O razumu i strasti
I onda opet progovori vidovnjakinja i reče: Govori nam o Razumu i Strasti.
A on odgovori:
Vaše je duša prečesto bojno polje na kojem vaš razum i vaša sposobnost rasuđivanja ratuju protiv vaše strasti i požude.
Kada bih mogao biti mirotvorac u vašoj duši, da mogu pretvoriti taj nesklad i suparništvo vaših principa u sklad i jedinstvo.
Ali kako ću to uraditi, dok vi sami ne uspostavite svoj mir, štoviše, dok sami ne postanete ljubitelji svih svojih principa?
Vaš razum i vaša strast kormilo su i jedra vaše duše koja morima plovi.
Ako vam se slomi kormilo ili jedro, možete samo plutati nošeni valovima prepušteni struji ili pak ostati plutati nasred mora.
Jer dok vlada sam, razum je ograničavajuća sila, a strast, bez nadzora, je plamen koji gori do vlastitog uništenja.
Zato, neka vaša duša uznese vaš razum do visina strasti, da bi mogao zapjevati,
l neka um upravlja vašom strašću, kako bi vaša strast doživjela svakodnevno uskrsnuće, i kako bi se poput feniksa podigla iz vlastitog pepela.
Htio bih da svoj razum i strast gledate kao što biste gledali voljene goste u svojoj kući.
Sigurno da jednog gosta ne bi više počastili od drugog, jer onaj tko je privrženiji jednom, gubi ljubav i povjerenje obojice.
Između brjegova, kad sjedite u sjeni bijelih jablana, uživajući u spokoju i ljepoti dalekih polja i livada, neka vam srce kaže u tišini, "Bog počiva u razumu".
A kad dođe oluja, i snažan vjetar pretrese šumu, pa munje i gromovi nagovijeste veličanstvo nebesko, neka vaše srce kaže sa strahopoštovanjem, "Bog se kreće sa strašću".
l pošto ste vi dah na nebesima Božjim, i list u Božjoj šumi, i vi trebate otpočinuti u razumu a kretati se u strasti.
O boli
l jedna žena progovori:
Govori nam o Boli.
A on reče:
Vaša bol je probijanje ljuske u kojoj je zatvoreno vaše poimanje.
Isto kao što se ljuska ploda mora raspuknuti da bi mu jezgra doprla do sunca, tako i vi morate spoznati bol.
l ako vam se srce može čuditi svakidašnjim životnim čudima, vaša vam se bol neće činiti ništa manje začudnom od radosti vaše.
l prihvatit ćete promjene vašeg srca isto kao što uvijek prihvaćate promjene godišnjih doba koja se smjenjuju nad vašim poljima.
l mirno ćete gledati kroz zime vašeg bola.
l mnogo od svog bola ste sami odabrali.
To je gorki napitak kojim liječnik u vama liječi vaše bolesno -ja.
Zbog toga vjerujte liječniku, i popijte njegov lijek šutke i smireno:
Jer njegovu ruku, premda je teška i tvrda, vodi nježno ruka Neviđenoga,
A šalica koju donosi, iako vam peče usne, napravljena je od gline što ju je Lončar natopio svojim svetim suzama.
O dobru i zlu
Jedan od gradskih starješina reče:
Govori nam o Dobru i Zlu.
A on odgovori:
Mogu vam govoriti samo o dobru u vama, ali ne i o zlu.
Jer što je zlo nego dobro izmučeno svojom vlastitom gladi i žeđi?
Zaista, kada je dobro gladno, hranu traži čak i u mračnim pećinama, a kada je žedno pije i ustajalu vodu.
Dobri ste kad ste sjedinjeni sa sobom.
Ali, i kad niste sjedinjeni sa sobom, niste zli.
Jer, ni razdvojena kuća nije lopovska jazbina, to je samo kuća razdvojena.
l brod bez kormila može samo besciljno plutati između opasnih grebena, ali ne mora potonuti na dno.
Dobri ste kad nešto želite dati od sebe.
A ipak, niste zli kad tražite dobit za sebe.
Jer, kad tražite dobit vi ste ništa drugo do korijen koji se probija u zemlju i siše na njenim grudima.
Svakako da plod ne može reći korijenu, "Budi kao ja, zreo i pun, i uvijek daruj iz obilja svog."
Za plod je davanje potreba, kao što je korijenu primanje potrebno.
Dobri ste kad ste potpuno budni u svom govoru.
Ali, niste zli kada spavate dok vam jezik zamuckuje bez smisla.
Čak i isprekidani govor pun oklijevanja može ojačati slabi jezik.
Dobri ste kad prema svom cilju idete puni samopouzdanja i sa čvrstim koracima.
No, niste zli kad onamo idete hramajući.
Ni oni koji hramaju ne idu unatrag.
Ali vi koji ste jaki i brzi, potrudite se da ne hramate pred bogaljima, smatrajući da ste tako sućutni.
Dobri ste na bezbrojne načine, ali niste zli kad niste dobri.
Samo ste besposleni i lijeni.
Šteta što jeleni ne mogu naučiti kornjače brzini.
Vaša dobrota je u vašoj čežnji ka vašem divovskom -ja, a ta je čežnja u svima vama.
No, u nekima od vas ta čežnja je bujica koja snažno juri ka moru noseći sa sobom tajne planina i pjesme šuma.
Dok je u drugima ona mirni potok koji se vijugajući gubi u zavojima oklijevajući prije nego što stigne do obale mora.
Ali neka onaj čije su čežnje velike ne govori onome čije su čežnje male "Zašto si tako spor i zašto zastajkuješ?"
Jer onaj tko je uistinu dobar neće pitati golog, "Gdje ti je odjeća?" niti će beskućnika pitati, "Gdje ti je kuća?"
Vrelo: „Prorok“