Plus nova je godina

Često čujem: „Pazi na sebe.“ Priznajem da o sugovorniku ovisi da li se radi o opomeni ili dobroj želji. I također moram kazati da tako nešto čudno slabo kad čujem. Zašto? Pa zato što i ako se radi o opomeni ili zdravlju - obadvoje će mo (kojekakve protumjere) propisivati sebi u malim dozama jer obadvoje nisu ništa bitno različito i o zloći jednog ili o dobroti drugog možemo samo nagađati.

 

Nećemo sad mutiti vodu i da ne ispadne sladunjavo jer s brda s dola napisat se svaka priča mora (ovo sam lijepo rekao... nije dubokoumno ali je lijepo). Elem, psihijatri bi rekli - kronična oboljenja nastaju jednako kao i kronična oboljenja tijela što je sad opet opasnost za zdrave, a u konačnici je spoj tijela i duše protiv uma, no zato obično slijedi neobično i neučeno sitno popuštanje. Velim ja vama: „Komplicirana vrsta.“

 

Sad se samo od sebe nameće pitanje „normalnosti“. Što je to normalno a što ne? Normalno je ono što ima smisla i što pomaže u stvaranju boljih odnosa s drugima. Da bolje shvatite navest ću jedan primjer:

Osmisli li netko svoje pravilo o upotrebi lonca u svrhu zaštite od nepovoljnih kozmičkih zračenja i onda taj lonac počne nositi na glavi, malo tko će ga smatrati normalnim. S druge strane, kada je slikarski genij Salvador Dali na glavi nosio šešir u obliku kruha, njegovo kršenje uobičajenih pravila i hodanje uokolo "s kru­hom na glavi", podupiralo je njega, njegovu karijeru i njegov imidž ekscentrika.

 

U nedostatku entuzijazma (ne da mi se pisati - kao da sam partijski komesar) i radinosti gledam, kroz prozor, na dućan preko ceste. Namjesto snijega i bjelila u ovo Božićno vrijeme, vani kao da je proljeće. Onda slušam zuji li mi u uhu i imam li tinitus, bole li me leđa i jeli mi noga utrnula; mislim da lijeva jest. Nova godina je na pragu. Pozne godine su za ništa; nećkam se kao da mi je pedeset pus.

Razlika između čovjeka s loncem na glavi i Dalija s "kruhom" na glavi ogromna je, iako se običnom prolazniku na prvi pogled mogu činiti podjednako nenormalnima. Čovjek s loncem na glavi uvjeren je da je otkrio opća pravila funkcioniranja svijeta, jer eto, znanstvenici do sada još nisu otkrili blagotvorno djelovanje lonca protiv zračnja, dok je on to kao laik uspio. Čak i da lonac zaista ima mogućnost zaštite od nekih nepovoljnih zračenja, osoba koja poštuje opća, dogovorena međuljudska pravila, pokušala bi svoju teoriju potvrditi uz pomoć znanstvenih metoda, umjesto da svima pokazuje i dokazuje svoju istinu šećući s loncem na glavi. Dali je, s druge strane, bio predstavnik nadrealizma i njegov "kruh" na glavi ili mravojedi koje je u kasnijoj dobi imao za kućne ljubimce i koje bi povremeno prošetao ulicama Pariza bili su u skladu s onim tko je bio i što je zagovarao. Ma koliko ga obični prolaznici mogli smatrati nenormalnim, studenti povijesti umjetnosti uče o Dalijevoj "nenormalnosti" a njegove slike vrijede milijune eura.

 

Mrak je uvelike zgrabio okiliš, klatno od sata mlati lijevo-desno, i ne zapišem li (pribilježim što sam htio - ustvari što je na redu) ishlapit će iz glave. Ne sjećam se što sam sanjao; i slabo pamtim imena... ali zato pamtim mirise.

Friedrich Nietzsche je jednom rekao:

„Da bi nešto ostalo u pamćenju, treba biti utisnuto užarenim željezom; ono što ne prestaje boljeti, zadržava se u pamćenju. To je zakon najstarije kulturne mnemothnike.“

 

Mi starimo brže od našeg lica

Misli... satrle nas, a i mnoge bore su tu

Oblačimo kaput u hodniku i odlazimo.

 

A vi kako hoćete; da ne bude ... čula-kazala. Čuvajte se naglih zaključaka, zadrtosti, pa vam poslije bude krivo i kajete se po vazdan.