Thompson


Mile STOJIĆ


Nakon objavljivanja vijesti da će Thompson 10. svibnja održati koncert u sarajevskoj Zetri, u gradu se digla kuka i motika - od udruga civilnog društva, Saveza boraca pa sve do Jevrejske zajednice svi su protiv dolaska kontroverznog hrvatskog pjevača. Balkanski fluid kreće se u nepredvidivim pravcima, pa nije jasno po čemu bi dolazak Thompsona, koji je počet­kom devedesetih proizveden u maskotu Hrvatske vojske, bio nepoželjan, a dolazak recimo, Bregovića, čija je apologija JNA tijekom devedesetih bila iritantna - očekivan i poželjan. Takva je ćud Sarajeva.

"U Saraj'vu na izvoru rijeke Miljacke, pošla braća da odbrane svoje domo­ve" puštao je Radio Sarajevo sve do Daytona bosansku inačicu Thompsonovih Čavoglava, vjerujući da je mladić hrapavoga glasa i pokvarenih zuba u maskirnoj uniformi s thompsonom u ruci nitko drugi do Robin Hood novog vremena. Hrvatska televizija je također danonoćno vrtila njegove ratničke popijevke usmjerene protiv Srba, koji su tad općenito bili smatrani "zajedničkim agresorom". Ali, rat se završio nekako u isto vrijeme kad i privatizacija društvenih dobara, Mišković je počeo trgovati s Todorićem (a evo i s Radončićem) i Thompson i slični su najednom postali velika smetnja mladom kapitalizmu.

Na hrvatskoj estradi on, također, nije više bio poželjan, jer Televizija više nije tražila govor mržnje. Televizijski ravnatelj umjesto partizanskih na­stavio je režirati domobranske filmove, da bi sve ostalo isto. Marko Perko-vić sve više se priklanja nezadovoljnim desničarima i prevarenoj dijaspori, gdje maskirnu uniformu zamjenjuje zloslutna crna bluza. Pitomi mladić iz Dalmatinske zagore počinje koketirati s mračnim simbolima iz Drugog svjetskog rata. Nakon što ga napušta supruga, poznata pjevačica, njego­vi suborci poklanjaju joj grafit: "Kurvo, izdala si ratnika!" Snima album ljubavnih pjesama, ali njime doživljava fijasko, jer njegova publika druge pjesme od njega očekuje.

Priča o Thompsonu priča je o bezbrojnim mladićima našeg vremena, koji su svu energiju svoje mladosti bacili u dogovorene i pljačkaške balkanske ratove i nakon svega postali suvišni. Dok su oni ginuli za zemlju, njiho­vi šefovi su je pljačkali, prepisivali na svoje ime sve ono što su naraštaji proletera i radničke klase mukotrpno stvarali. Nitko danas ne može bra­niti Thompsonove desničarske eskapade, ali teško da u njima ima ikakva sadržaja i smisla, osim vapaja za izgubljenom publikom. Marko Perković Thompson, s druge strane, simbol je one opljačkane i prezrene, one tužne i seljačke Hrvatske, Hercegovine i Bosne, ali i Srbije, koja je ubijala svoje prve susjede za neki utopistički san, a kada je odigrala svoje - ostala je sama, nikom razumljiva, bačena u patologiju tajkunske tranzicije i pustoš i bijedu dijaspore, ili, što bi marksisti rekli - na ropotarnicu historije. Sve ostalo je estrada.


 

Vrelo: "Mali rječnik nostalgije", str. 295-297