Kokoooo, telegraaam!

Danas    mi nešto   dosadno  pa  šta  ću   gdje    ću    vraćam   se  unazad   godinu  a možda  i  dvije  , možda  i  više   tko  li  će   znati   krhko   je znanje.   Upitah   se  nešto  "Gdje  li se   sakrio   naš  Koko   od  Posavine" ?  Kako  zatvoriše   baksuzi   onaj  radio  kako  se  ono   zvaše   e   Bože   prosvjetli  mi  pamet  da  se  ne  zeznem  pa  kažem hm…   nedaj   Bože   da   ima  neki   drugi :) Radio  Rodne  nam   Grude  Posavine.. Nesta  radio  nesta  nam  i  naš  Koko  koji  je  vječito   smišljao  neke  smicalice   za  tatu  ,,  mamu  učiteljicu  mislim   da se  Ivka  zvala .  Učiteljicu  Ivku   nije  slušao  al   bogme  kada   ćaća  prst  pokaže  nema  mrdanja  skupi  se  u  svoje   ćoše  i     zagnjuri  nos  u  knjigu  , kao   da  čita  a  on  smišlja  neke    nove  smicalice ... Vjerovatno  je  tako   daleko  odlutao  u  smišljanju  pa  ga  zato nigdje   nema   il  je  možda   riješio   da  privede  kraju  tu  svoju  malu  maturu  da nebi   bio   trud   uzalud .. Možda  je  naš Koko   sa  kravatom   odvalio  brčine   i   smješka  se  ispod    tih   debelih  stakala  jer   nema   stakla   za  njegovu   dioptriju  koliko  je taj  čitao :)..   Toliko  dragi  moj  Koko ako   negdje  ovo  pismo  tebi   upućeno   bez   adrese  bez   kućnoga broja  zaluta  ako ga   golub  pismonoša  ipak    donese  ...  Budi  pozdravljen   i    šta   još  slušaj   ćaću da  nebi  kaiš   letio   i  na tebe  sletio ..

 

Pozdravvvvv....

Rajčica :)

 

Veljača, uvečer 2011.

Štovano čitataljstvo

Posavski vremeplov se nada da će ovaj dirljivi telegram Kokove prijateljice i obožavateljke Rajčice doći do njegovih ušiju tj. očiju. Da bi ste i vi skontali ovu nostalgiju, molimo vas da kliknete na ovu krntiju od radijona: