K'o vječno otvorena rana

 

Anto ADŽAMIĆ

Doktor Mladen Šerić, pjesnik s kistom, lirik palete... ne zaboravlja svoju Posavinu

 Njegova su djela lijepa baš kao što je lijepa istinska ljubav prema zavičaju. A čini mi se da nitko, kao on, nije umio da tako strasno grli našu Posa­vinu; dok smo prije zore, on iz Garevca a ja iz Kladara, hitali k Modriči da se ukrcamo u >>ćiru« koji je vozio za Gradačac, crpio je ljepote iz zavičajnih pejzaža, umotanih u nekakav mirisni, prozračni veo mraka. I onda je te dražesne ljepote i tu svoju duboku ljubav, još kao srednjoškolac gradačačke Gi­mnazije, tako osjećajno i tako umješno prenosio na platno i papir. Vođen istančanim smislom i inspirativnošću za likovni izraz, nadahnut čarima Maksimuše, bistrim zavičajnim vrelima, sjenokosima ..., još davno je počeo da - na sebi svojstven način - podiže spomenik našem Posaviju ...

Mladen Šerić, pjesnik s kistom, lirik pale­te ... Po profesiji vrhunski medicinski struč­njak, specijalist stomatolog. Doktor u medi­cini - doktor u likovnoj umjetnosti: njegov je stil osebujan, njegovi akvareli zrače harmo­nijom svjetla i boja, njegove grafike i crteži su veliki u svojoj jednostavnosti, njegovi su portreti izražajni i originalni ... Istinski stilist, realist čiji radovi odišu tihom romantikom, slikar koji je sazrijevao i zenit dosegnuo uz vidike i obzorja rodnog Garevca, Modriče, Čardaka; Majne i ogranaka bosanskih planina ... Naš zavičaj je plamsaj njegove duhovnosti.

I tko njemu da kaže, i kako baš njemu reći, da Posavine više nema!? Kako mu priopćiti osmrtnicu rodnog kraja kad je tako sjetno danonoćno maštao o povratku!? I nije ni u snovima snio da bi Posavlje moglo zjapiti u duši kao vječno otvorena rana.

 Sjećam se: kad smo se sreli nakon njegovog prvog semestra na studiju stomatologije (skoro su tri i pol desetljeća minula od tada), požalio mi se što se nije upisao na likovni studij, a onda je kasnije, kao iz nekakve prkosne ljubavi, kao student treće godine stomatologije bez poteškoća položio prijemni ispit na Zagrebačkoj akademiji likovnih umjetnosti. I kasnije je, kada je radio u Domu zdravlja Modriča. u slobodnom vremenu slikao. priređivao i samostalne i skupne izložbe. I sada, kada u Njemačkoj provodi dane izgnan­stva, svojom originalnom likovnom poetikom oduševljava poklonike umjetnosti. Imao je dvije izložbe u Gemiindenu, jednim njegovim djelom diči se u svom domu filmska diva Ma­ria Schell. Slikom Prudina (krajolika pokraj Bo­sne) fascinirana je i Jadranka Kosor.... Doajen među posavskim slikarima nije u ovom surovom vre­menu zastao i nije slomljen nadom i žalom za rodnim krajem.

 Volio bih, u suradnji sa drugim slikarima iz Garevca, kad se rat završi, raditi križni put za buduću garevačku crkvu. I bio bih sretan ako bih u svom stanu u Modriči bar našao portrete oca i majke - pisao mi je nedavno doktor Šerić ...

 Pisao mi je prije Daytona. prije daytonskih potpisa počesto smo i telefonom nakratko raz­govarali. Sa sjetom smo se prisjećali dana kada smo glumili u KUD-u >>Mladost«. kada smo nastupali za garevački NK, kada smo osvajali nagrade na natječaju koji je nosio ime književnika Hasana Kikića ... Željeli smo da, zajedno sa ostalim zavičajnim umjetnicima, kad se vratimo, damo svoje priloge dogradnji kulturnog identiteta Bos. Posavine. Nije. va­ljda, da će naša maštanja o jedinstvenoj zavičajnoj galeriji i o modričkoj likovnoj ko­loniji ostati tek kao pusti san ...

 U trenutku kad nisam siguran da li ćemo se vratiti. siguran sam da je Mladen Šerić i dalje uz naše PosavIje. Nije zastao niti klonuo duhom; uz slike. uz platno i kist, lakše spi i ljepše sni o rodnom kraju. Uz akvarele, por­trete. crteže ..., pokušat će da ublažava boli eventualnog vječnog ožiljka u duši u kojoj su idilični pejzaži Posavine utkani za vječnost.

 

Posavski glasnik 1995. godine


Siječanj 2010.