Nastanak antičkih alfabeta

I veliki stručnjaci za stara pisma smatraju da je u Egiptu postojalo sakralno pismo (hieroglifsko), a u pojednostavljenom obliku i hieratičko pismo, iz kojeg je proizišla demotika.

Iz demotike je vjerojatno proizišlo feničansko pismo koje se je, poput aramejskog pisma, koje je imalo srodno podrijetlo, sastojalo od suglasnika s oznakama koje su čitane kao samoglasnici.

Ilirski Dorani, u povodu nasilnog prodor prema jugu, nakon što su se u tim prostorima srodili s preživjelim zatečenim ljudskim grupama, koje nisu govorile (poput Luvita) nekim jezikom 'indoeuropske grupe jezika', uspostavili su pomorske dodire, najviše iz trgovinskih potreba, s okolnim narodima istočnog civilizacijskog kruga, u prvom redu s
Feničanima. Za potrebe oznaka, naziva i cijena svojih proizvoda, oni su usvojili feničansko pismo i dodali mu samoglasnike koji su došli i do nas u suvremeno doba.

Očito je da su Dorani osnovali, asimilirajući ja jugu zatečene domorodačke riječi i riječi drugih jezičnih skupinas kojima su dolazili u dodir, od čega su nastali jezici helenskog kruga naroda, od kojih je kasnije stvoren i 'koine', kao razvijeni jezik s predominacijom dorskog i to helenskog jezika.

Budući da su Dorani prvi unijeli u feničanski alfabet samoglasnike i na njemu ispisivali (najprije na glinenim pločicama, a kasnije i na tvrdom materijalu) na razne načine svoje riječi i tekstove, a budući da se ti samoglasnici s nešto izmijenjenom grafijom doranskog alfabeta, nalaze i u etrušćanskom i u latinskom pismu, očito je da su Dorani utjecali na
pisanu kulturu i ne samo zapadnog mediterana (a prema J.Cezaru i u Galiji Transalpini). Iz tog alfabeta, prilagodjena sjevernijim govorima ilirske grupe jezika, nastala je i ILIRICA, na kojoj su, prema Polibiju, i na kraljevskom dvoru u Risnu pisana službena dokumenta.

No, to bi bio globalni uvid u nastanak iz egipatske demotike svjetovnih alfabeta Antike u pogansko doba. No, pojavom kršćanstva, Kopti su, za potrebe ispisa sakralnih kršćanskih tekstova, usvojili grafiju tzv. koptskog pisma koje kao da je poteklo, ne iz demotike, ego iz hieratike u kojoj su bili prepoznatiljivi znakovi hieroglifskog slikovnog pisma, dakle vjerskog značaja.

Iz tog, koptskog pisma nastale su i četiri verzije etiopskog pisma, takodjer za potrebe ispisa kršćanskih tekstova, što se objašnjava činjenicom da su Etiopljani primili kršćanstvo upravo od Kopta pa, kako su imali ćetiri srodna ali i različita govora, svakome od njih dali su posebno pismo.

Nesto takvog bilo je i u ilirskim prostorima - na sjevernom dijelu Jadrana ustalila se je glagoljica, a na juznom pak - ilirica. Ilirica se je tu udomacila prije krscanstva, a glagoljica pak u toku i u prvih par stoljeca naseg pokrstenja, koje je tu donio Sv.Pavao sa svojim ucenicima.

Više nego  grafijski slični koptskom pismu, nastala su i pisma za kršćansku vjersku uporabu i to otprilike u isto vrijeme, kad su u Svetoj Zemlji boravili Sv. Jerolim (*342 - +420) i armenski teolog i prevoditelj tekstova Starog zavjeta Mesrop Machtots (*362 - +440), kako armenskog pisma tako i glagoljice, koji 'Tridentski koncil' nazva 'svetojerolimsko pismo'.

Vjerojatno je armensko pismo utjecalo na nastanak i samostalan razvoj gruzijskog pisma u području Kavkaza, a zapadno pak, u području Srednjeg Podunavlja, po uzoru na glagoljicu, vjerojatno je nastalo i gotsko pismo koje je, boraveći na kršćanskom arijanskom učilištu u gradu Cibale (Vinkovci) sastavio gotički teolog i prevoditelj tekstova Starog Zavjeta Ulfila (odnosno Wulfila, *311 - +388). Tu bliskost oblika dvaju pisama - glagoljice i runice dokazao je u 18 stoljeći hrvatski teolog Klement Grubišić.

Neki stručnjaci starih jezika i alfabeta na kojima su ti orijenatalni narodi oblikovali slova svojstvena njihovim alfabetima, u funkciji specifičnosti njihovih jezika, nastali su i pod uplivom - klinastog pisma, koje je bilo razvijeno u Hat-Patuki (Kapadokiji), te staroj
Mediji, odnosno Medo-Persijskom Iranu, itd.

Tim slovima (iz vremena na prijelazu vladavine Arsacida i Sasanuda), je isklesan i 'Zapis s Rasetarice' kod sela Vrzerale uz Busko jezero, nastalo najvjerojatnije u vrijeme naseg ranog, predksrcanskog jednobostva (mazdaizma) oko pocetka treceg stoljeca pr. Krista.

U tom smislu posebno su zanimljiva dva lapidarna spomenika pronađena nedavno u Livanjskom polju - 'Zapis s Rašetarice' te 'Lištanska ploča'. Prvi je blizak staroj medksoj 'proto-sasanicici', a drugi pak antičkom pismu ilirica, s posebnom ako ne i do sad nadjenom jedinstvenom grafijom antičke ilirice. Glagoljica e najmladja i jedina - slozen alfabet s nizom slova iz ilirice, prilagodjen nasem jeziku u doba djelovanja Akvilejske patrijarsije za potrebe rasadjivanja krscanske poruke medju sjevernim Ilirima, koji su govorili 'slovindski'.