Markove pjesme

KRŠĆANSKA OBITELJ

 

Iako je život pun suza i boli

I čovjeku svakom veoma je kratak,

Kršćanska obitelj pak živjet voli

I život je dobroj obitelji kratak.

 

Gdje se u obitelji redovito moli Boga

I gdje se sv. Misa redovito sluša,

Tu vlada mir, ljubav i sloga

Tu se živi kao jedna duša.

 

Gdje ne hara strašna bijela kuga

I ne postoji bojazan za djecu,

Tu je život kao u proljeću

Kada slušaš slavuja iz luga.

 

Nema ljepšeg užitka za oca i majku

Niti milijeg trenutka na ovom svijete,

Već kad pjevaju slatku uspavanku,

Nad kolijevkom svom milom djetetu.

 

Kod takve obitelji sve blista i cvjeta,

Kao da je vječni raj,

Tu grijehu nikad mjesta nije

Tu je radost i zemaljski raj.

        

 

NE UBIJ

 

Poznaješ li kršćanine ti zapovijed petu,

Koja glasi ne ubije nikog na svijetu.

Ni na koji način ne smiješ ubijati,

A niti se veseliti kada netko pati.

 

Tuđi život ne diraj ne igraj se njime,

Stvorio ga dragi Bog on se za njega brine.

Kako možeš okrutna tako majko biti,

Pa nerođeno dijete na smrt osuditi.

 

Zar je majčino srce tvrđe od kamena,

Pa za vlastito dijete milosti nema.

Zašto dragi oče siliš ženu na to,

Kad je svako živo dijete vrijednije već zlato.

 

I životinje raznu zaštitu imaju,

A roditelji svoju djecu ubijaju.

Ne smiješ ubiti fazana dok sjedi na grani,

I zecu je dozvoljeno da se bježeć brani.

 

Ne smiješ ubiti medvjeda koji štetu stvara,

Uništavu ljetinu, čini mnogo kvara.

I tko jadnu dječicu u zaštitu prima,

Kad prvo roditelj dušmani se njima.

 

Kad mogu dozvoliti da se dijete siječe,

I umjesto u kolijevku bacaju u smeće.

Dosta je toga zločina, navećeg na svijetu,

Ne ubij već se raduj živom djetetu.

 

SAMO RECI RIJEČ

 

Gospodine samo reci riječ To skrušeno molimo svi, Da se vrate služavke tvoje I da im se dom obonovi.   I dođoše časne sestre U Čardak u svoj stari dom Da povrate izgubljenu radost, I ljepotu, zavičaju svom.   I stigoše u pravi čas Kao laste u proljeće, I donesoše hrabrost i nadu I treće treće tisućljeće.   I uslišao našu molbu I poslao sužbenice svoje, Da u Čardaku ponovno sabiru, Raspršeno stado Tvoje.

Zahvalni smo gospodinu Stadleru

Prvom Vrh Bosanskom nadbiskupu,

Što je najljepšim biserom

Okitio našu župu.

 

Otvorivši samostan

Usred ravne Bosne

I sagradio crkvu

Drage Gospe Žalosne.

 

                            Gospodine samo reci riječ

                            Da u ljubavi i miru živimo

                            I sve više međusobno

                            Dobra dijela činimo.

 

                            Gospodine samo reci riječ

                            Da se vrati taj Bosanski svijet

                            Kao što si se vratio Ti

                            Iz Egipta u Nazaret.

        

ODLAZI TOLISA

 

Odlazi Tolisa i u Bosnu kreće,

Više naša sela ona plavit neće.

Nosila je usjeve, rušila nam puteve,

Mi gazili vodu usred zime ljute.

 

I usjeve naše i naš znoj sa čela,

Sve to u Savu bujica odnijela.

Neprijatelj ljuti ona nam je bila,

I mnogo nam se puta gadno osvetila.

 

Ali kako svaka sila traje do vremena,

I Tolisi sada evo kraj se sprema.

Odlazi Tolisa da u Bosnu sliva,

Neće više plavit naših plodnih njihva.

 

Odlazi Tolisa daje otkaz Savi,

Da se kraćim putem u Bosni upravi.

 

Mnogo smo godina očekivali ovo

Da s Tolisom bude zavijek gotovo.

Hvala našoj općini što se za to brine,

Odolazi Tolisa iduće godine.