Atentat na Tita
Operatina akcija "Niš"
Savezna Udba u Beogradu uvela je posebnu operativnu akciju "Niš" kojoj je glavna svrha bila zaštititi maršala Tita u vrijeme njegova posjeta Austriji sredinom veljače 1967. godine. Nažalost, veći dio dosjea akcije "Niš" je uništen. Očuvani su samo neki izvještaji koji su pohranjeni u dosjeima drugih operativnih akcija. Na primjer, u akciji "Grm"42 (djelovanje austrijske vojno-obavještajne službe protiv Jugoslavije), u akciji "Pevec"43 (nadzor hrvatske političke emigracije u Austriji), u raznom gradivu o djelovanju tzv. hrvatske ekstremne emigracije u Saveznoj Republici Njemačkoj44.
Tako se u spomenutim dosjeima mogu pronaći izvješća da je više osoba zvalo austrijsko Ministarstvo unutarnjih poslova i bečku policiju prijeteći atentatom na Tita. Nakon provjere, konstatirano je da se nije moglo utvrditi ništa što bi bilo od posebnog operativnog značaja.
U noći na 14. veljače 1967. bečka je policija kontrolirajući hotel uhitila dva jugoslavenska sezonska radnika zaposlena u nekom građevinskom poduzeću. Prezivali su se Reković i Ivanović. Kasnije se utvrdilo da su galamili pod utjecajem alkohola, tako da su sljedećeg jutra pušteni.
U rano jutro 14. veljače 1967. u središtu Beča bačeni su protujugoslavenski letci, sadržajem prije svega usmjereni protiv posjeta maršala Tita. Tom su akcijom raspačavanja letaka bili povezani i studentski krugovi iz redova Austrijske slobodnjačke stranke (Freiheitliche Partei Osterreichs - FPO). Bečka policija je letke odmah prikupila, a ujutro, 15. veljače, policija je još jednom pokupila sve protujugoslavenske letke. Pravdobno ih je ukonila da civilno stanovništvo ne bi ništa doznalo.
Za Titova posjeta Beču Udbini agenti su dojavljivali da je američko veleposlanstvo redovito preuzimalo fotomaterijale austrijske tajne službe vezane za Titovo osiguranje. Također su dojavili da su i dva zapadnonjemačka obavještajca dolazila u sjedište austrijske vojne obavještajne službe i sa sobom odnijela znatan fotografski materijal.
Suradnik "Jeran"
Udba je odmah nakon Drugog svjetskog rata uspjela pridobiti za suradnika austrijskog državljanina, službenika austrijske vojne obavještajne službe Abwehr45. Taj suradnik je najprije izvještavao pod kodnim imenom "Galius", a nakon 1960. godine Udba mu je promijenila pseudonim u "Jeran"46.
U elaboratu savezne Udbe s nazivom "Analiza produkcije i pozicije suradnika 'Jerana'"47 piše:
Za suradnju sa SDB-om angažiranje 1954. preko veznika na osnovi osobnog poznanstva s veznikom i materijalne zainteresiranosti.
SDB ocjenjuje 1956. daje suradnik u radu iskren i samoinicijativan, zadatke točno izvršava, obrađuje austrijsku policiju i njemačku obavještajnu službu na teritoriju Koruške.
U razdoblju od 1954. do kraja 1959. godine najznačajniji doprinos suradnika je u tome sto je pomogao u:
- likvidiranju dvojice četnika iz skupine Matica u Klagenfurtu,
- hapšenju i
osudivanju triju osoba zbog špijunaže (iz materijala se ne vidi
za koju službu),
- razotkrivanju Miloša Jovanovića, agenta njemačke obavještajne službe.
Suradnik "Jeran" se 1960. godine preselio iz Klagenfurta u Beč, gdje je dobio položaj u sjedištu Abwehra. Slovenskoj je Udbi 18. siječnja 1967. dostavio - kako su je nazivali - glavnu informaciju o pripremama za Titov državni posjet Austriji. Informaciju je pripremio tadašnji šef Abwehra, brigadir Alexander Buschek:
S tim nalogom u akciju kreću svi raspoloživi obavještajni časnici, službenici ipodčasnici. Uz to određujem pripravnost i časnika, službenika ipodčasnika NAST-a48 u svim saveznim pokrajinama. Prilikom državnog posjeta maršala Tita ukinuti su svi godišnji odmori. Samo po sebi je razumljivo da svi pripadnici NAST-a u Beču moraju biti spremni za poslove nadzora i izviđanja. U vezi s tim bit će izdana još detaljnija naređenja. Promatrački službenici moraju biti tako raspoređeni da imaju prilaz dragocjenom fotomaterijalu maršala Tita, prije svega njegove pratnje. Kontakte s državnom policijom treba uspostaviti samo ako dođe do problema.
Pripadnici mog odjela moraju se ponašati tako da stanovništvo dobije dojam da su to fotoreporteri kakvih novina koji pokušaju tijekom državnog posjeta maršala Tita napraviti snimke za svoj časopis. Fotomaterijal treba dostaviti ND-centrali svaki dan do 18 sati da bi fotolaboratorij taj materijal obradio još istoga dana. Za dragocjeni odličan fotomaterijal predvidio sam novčanu nagradu, jer nam se prvi put ukazala prilika da snimimo djelu jugoslavensku pratnjtf i ekipu sigurnosne službe jug. maršala Tita. Ne smijemo zaboraviti da su u pratnji najbolji časnici jugoslavenske službe sigurnosti i tajne službe, koji su u posljednjem ratu odigrali posebnu ulogu.
U vrijeme državnog posjeta treba privremeno prekinuti sve obavještajne kontakte, jer je posjet jugoslavenskoga šefa države maršala Tita s njegovom pratnjom za nas. odjel mnogo važniji od svega drugoga. Izvještaj o iskustvima i opažanjima u vezi s državnim posjetom treba priložiti na kraju posjeta, u tri kopije. S pitanjima u vezi s proširenjem službenih ovlasti prilikom državnog posjeta, obratite se u svako vrijeme, telefonski meni osobno ili Ale-xandru Kragori. Još prije posjeta maršala Tita, vođe grupa će obaviti više operativnih razgovora s pripadnicima svojih grupa.49
Nakon Titova povratka u Jugoslaviju šef Abwehra brigadir Alexander Buschek, pohvalio je podređene, ali je u izvješću istaknuo i neoubičajeni slučaj. Kako je naveo, riječ je o navodnom pokušaju atentata na Tita 15. veljače 1967. u Beču. Izvješće je "Jeran" 18. veljače 1967. dostavio slovenskoj Udbi:
Jako sam zadovoljan provedenim obavještajnim radom (opažanje i fotos-nimanje), te zahvaljujem i izražavam priznanje svim suradnicima. Obavještajna djelatnost prilikom državnog posjeta maršala Tita i njegove pratnje neka bude poticaj za daljnji obavještajni rad protiv Jugoslavije i ostalih balkanskih država.
Da jugoslavenska tajna služba ili služba sigurnosti za Austriju nije sasvim bezopasna, pokazalo je uhićenje Mirka Grabovca kojeg su na austrijskom teritoriju uhitila dva jugoslavenska tajna agenta iz pratnje maršala Tita. Iz nepoznatih razloga izručen je austrijskoj policiji. U tom slučaju austrijska državna policija nije ništa poduzela protiv Jugoslavena, čak ni šefa jugoslavenske pratnje nije upozorila na činjenicu da strani tajni agenti u Austriji ne smiju izvoditi uhićenja, jer se time krše međunarodna prava.
Je li hrvatski emigrant stvarno htio izvesti atentat na maršala Tita, do danas još nije dokazano, a po sadržaju ispitivanja koja je vodila državna policija, to skoro i nije vjerojatno.
Mirko Grabovac, koji je navodno pobjegao u Austriju 1956. godine, tada je imao tek 15 godina i nije mogao biti upoznat ni s kakvom Udbinom djelatnošću u posljednjem ratu, kao niša sadašnjim emigrantskim vođama ili drugim osobama iz jugoslavenske emigracije. Zato je mala vjerojatnost da bi se jugoslavenski emigrantski vođe upravo kod tako važnog zadatka odlučili za takva atentatora. Koliko je poznato, još nekoliko dana prije posjeta maršala Tita jugoslavenska emigracija je u južnoj Njemačkoj zabranila svaki pokušaj atentata na Tita i njegovu pratnju. Sve indicije govore daje u akciju atentata upletena jugoslavenska tajna služba.
Primjer Mirka Grabovca opet je pokazao kako i u inozemstvu može biti opasna jugoslavenska tajna služba te da od svoje moči, koju je imala neposredno poslije rata, nije ništa izgubila. O načinu rada mojih grupa koje su bile angažirane u vrijeme državnog posjeta ubrzo ću pripremiti zajednički izvještaj koji će detaljno upozoriti na najvažnije detalje i radne metode. Ovoga puta Abwehrovo obavještajno djelovanje bilo je odlično.50
42 Arhiv Slovenije, AS 1931, kutija 2539.
43 Arhiv Slovenije, AS 1931, kutija 2535.
44 Arhiv Slovenije, AS 1931, kutija 2616.
45 Austrijska vojna obavještajna služba Abwehr, osnovana 1955., bila je u sastavu Saveznog ministarstva obrane (Bundesministerium fiir Landesverteidigung) sa sjedištem u Beču.
46 Pravi identitet suradnika "Jerana" još nije otkriven.
47 "Analiza produkcije i pozicije suradnika 'Jerana'", SDS SSUP-a, Beograd, 1976.
48 U sastavu Abwehra 1963. godine formirani su uredi NAST-a zaduženi za ofenzivnu obavještajnu djelatnost.
49 Arhiv Slovenije, AS 1931, kutija 2434.
50 Arihiv Slovenije, AS 1931, kutija 2434
Vrelo: Roman Leljak "Naruči ubojstvo u Ljubljani", str.73-80