Moj je život Makarska - Bosanac i more

Dragan BURSAĆ

Nekako me je Hrvatska uvijek podsjećala na bumerang. Geografski. Metaforički ne. Bumerang kad baciš on ti se nekako vrati. Hrvatska je lansirana u EU i više se ne vraća. Tako smo prvog jula namjesto susjeda u obliku bumeranga dobili pac man-a koji izjeda tačkice (a, može i bonove, dionice, kartice) i koji je razjapio svoje ždrijelo nad BiH. Od Neuma do Orašja.

Ono, mogli smo mi prije raspravljati kako to Orašje i Neum nisu baš najbosanskije teritorije u BiH, sa onoliko šahovnica po kubičnom metru. Ali više ne raspravljamo. Dosadilo nam. Sad su kakvi-takvi u BiH. Neum malo eksteritorijalno. Dođe nam BiH kao Rusija ili UK sa dominionima. Dođe ali u k. i pješke.

Jer, tužna i pretužna BiH, zvanično najjadnija, najsiromašnija i najdepresivnija zemlja Evrope, tek je mali trokutić koga EU pac man nikada neće pojesti. Dobro, možda jednom, ali otom-potom. Kad su nam javili ono što navodno svi znamo, pravili smo se da to odavno zasigurno znamo. Ali ne, ne znamo! Nismo mi siromašniji samo od Albanije i Kosova. O ne! Mi smo bjedniji od Gruzije, Kazahstana, Jermenije, Moldavije, Bjelorusije, Ukrajine, te ostalih postsovjetskih postsocijalističkih država, državetina i državica. Neke su i postratne. Istina bio je  i kod nas rat prije dvadesetak godina, pa kobajagi prestao, ali čini se da odloženim toksičnim dejstvom bolje nego ikad truje našu prćiju. Kao kombinacija ciklona B i uranijuma. Što te ne ubije danas, za koju godinu će sigurno!

Ima tu još mukica. Osim bumeranga, graničimo sa „radnom“ Crnom Gorom i „vrednom“ Srbijom. I jedni i drugi, više-manje, sa navodnicima ili bez njih, dobili datume za pristupne pregovore sa EU. Pa će tako i oni, pa makar u futuru trećem, nekad ući u istu asocijaciju.

Nego, kakva smo mi to junačka stoka od svijeta? Boli nas briga za EU. I treba, neće oni nas, nećemo ni mi njih. Već sad priučeni ekonomisti kažu kako ćemo živjeti odlično od „domaćeg“. Imalo bi to smisla da kilo livanjskog sira nije 30KM, ako me razumijete. Domaći proizvođači visokim cijenama „štite“ autohtonu robu, a domaći robovlasnici platama od 400KM, štite svoje roblje od kupovine iste. I vuk gladan i ovce pred kolapsom.

Kad smo kod brojki, spasiše nas od veće bruke i sramote naši parlamentarci, kantonalni i entitetskii te sveopšti državni aparat. Ljudi imaju platu od 4000-7000KM,  pa nam prosječna mjesečnica, da prostite, i nije toliko krvava, nešto preko 850KM. I zamislite da nije ovih gore pobrojanih pregaoca, i da je „Forbs“ saopštio kako je prosječna plata 150 dolara? Somalije da se postidimo. Burkini Faso u oči ne bi smjeli pogledati.

Pa, da smo u Pokretu nesvrstanih, izbacili bi nas zbog nerentabilnosti i bijede! Do sad su dva puta odbili naše članstvo u istoj organizaciji '95. i '98. Kažu možemo biti samo promatrači. Blago nama.

...ka hoće na more

Elem, zasiti se taj i takav stanovnik čemera zvanog BiH i protesta. Ono jeste da su trajali dva-tri dana i jeste da se ne sjeća baš zbog čega, al- Jebali smo im majku ispod zgrade- i sad hoće na more. Pa, da šta fali? Kad Francuz i Švabo mogu sunčati dupe na Mediteranu, može i, oh, kako to svijetlo zvuči građanin/ka (u nastavku teksta zbog dženderaja i muško i žensko biće - Ka) osunčati najvrijedniji dio tijela i osoliti isti, e da bi neki drugi Ka crkao od muke.

Ode tako naš Ka do banke, koja mu kao i državi, služi kao jedini izvor prihoda, podigne kredit od 1000KM, po simboličnoj kamatnoj stopi od 10% na kojoj pucaju od muke zelenaši od Bihaća do Trebinja, pa tako raspucani pucaju po puku nasumično i krene Ka sa hiljadu maraka u pomorske pripreme, koje se sastoje od sljedećeg:
 
Kako nagurati u Golfa dvojku uz ženu i podmladak kleti sljedeće artikle:
- 2 litre žestokog pića
- 4 litre vina
- 1 kilogram kafe
- 16 litara piva
- 1 šteku cigareta
- 1 parfem od 50 mililitara
- 1 homeopatski proizvod
- 1 buket cvijeća
- Svježe voće i povrće (osim krompira) do 5 kilograma
- Lijekove za najviše mjesec dana, uz potvrdu lijekara
- Ljubimca uz veterinarski sertifikat

Ovdje se Ka počeše po glavi i glasno se zapita-Jel' se ovo EU zajebava sa mnom!? Jer, da bi bio inatan, mora podići još 500KM, kako bi ove dozvoljene proizvode uz onu stvar prenio preko Kamenskog u daleku mu Makarsku.

Ovo do šteke cigara je sve regularno i ima smisla, ali poslije nje - čist pederluk, razmišlja Ka. Tako trči po komšijskog Pujdu, uredno pelcovanog, jer, ima pravo. Da i Pujdo vidi mora. Najmlađeg nasljednika tjera kod šanera da mu kupi parfem za 20 maraka i ženi „pravi“ za 130. Zadnji je uzela sebi u Trstu '89. Lijekove odavno ne kupuje, to je luksuz. Ostalo apaurina iza rata, neko će već naškrabati recept, a kila zove je homeopatija, zar ne?

E, sad, ovo za voće i povrće već vrijeđa Ka, kao biološku jedinku. 5, kila je to bolni ne bili! Šta ako djeca dobiju hipervitaminozu? Treba to rasporediti na predugih 7 dana bauljanja po Makarskoj rivijeri. Cvijeće neće kupiti ni sebi u inat! Tačka. Kakav buket? Ni kad je trebao nije ga kupovao. Ne čeka ga Tito, nego Ante s one strane granice, k'o i svake godine, koji povećava za po 5 eura dnevnu  tarifu, kao da je Buž el Arab. Ali, mora se, komšiluku uz inat.

Obični ljudi koji nisu Ka razmišljaju o provodu, hrani i tzv. rekreativnim sadržajima. Ka, ne! Ne treba mu to. Ješće što i kući, do podne ništa, od podne nešto. Ima rešo, Anti hvala, trampio ga za klimu, šta će mu klima, nije Ka peder, pa žena može uredno da zauzme radnu poziciju, pristavi mahune, grah i  bamije... i problem riješen. Kruh jeste skuplji, ali to uz dva sladoleda, na dnevnoj bazi može pokriti kredit. Paštetu neće u inat Anti. Da se ne povlači po hrvatskom tisku. Zna Ka da je sav interesantan svijetu i nekako tabloidan.

I niko kao Ka ne osjeća tu sreću povratka sa mora. Djeca u horu sa Ka pjevaju novog Halida, žena malo, malo pa pogleda u špiglu i već vidi kako joj ljubomorna Rasema sa tezge preko puta, na poslu u oči ne može pogledati od pasjaluka. Jer, samo se tako na moru može pocrniti, zar ne? I na kraju, 2 porcije janjetine, pivo i tri soka za 30 zaštekanih maraka u Jablanici - neprocjenjivo!

Nego, da - BiH će ući u EU, po jednom scenraiju. Sve države u okruženju će biti članice EU, pa će se „sažaliti“ Brisel i ugurati naš trokutić u pac man-ova usta. Doduše, valja se strpiti do 2045. i da nam požive Zlajo i Mile te nas uvedu u EU. Ka za druge ne zna glasati.