Advent ili Došašće , dani iščekivanja...
Piše: Marina M.
Čega pitamo li se i čekamo li zaista..
Kako kod moje priče „Gdje je naša Posavina“ i ovaj puta se zapitam ...Gdje
je naš Božić i gdje je naš Bog ?
Gdje je naša vjera ?
Možda će ovo moje djelovati na neki način grubo i bez osjećaja a vrijeme koje je
tu vrijeme čekanja je baš ono kada nam srca trebaju biti puna ljubavi , puna tog
čekanja ali i davanja..
Rekoše neki učinit ću dobro djelo, kupit ću ovaj Bozić pečenicu nekome siromahu
neka osjete da je Božić.. Jeli to zaista ono što želimo dati i jeli u nama kroz to
davanje puno srce , hoćemo li pokrenuti nečije srce sa tim. Hoćemo naravno, ali zašto dajemo samo
onda kada nas netko gleda i kada znamo da će fratar iza oltara reći Anto,
Mato, Luka dali su...
Neka; hvala im ali pitam se jeli trebamo davati samo tada, jel’ si spreman dati i sutra i za mjesec .. Dobra djela se čine kroz cijeli život, jer samo tako možemo dočekivati našega Boga.
Srećom pa se Bog ne kupuje.. Koliko me moje sjećanje može vratiti unatrag Božić je za mene za nas djecu bio nešto posebno. Pripreme sijanje pšenice, spavanje u slami pa nošenje Badnjaka Zajednička molitva.. Muški su imali tu privilegiju nošenje badnjaka .. Pokloni ispod bora nisu imali tako veliku vrijednost kao danas ali su pokloni prije
imali mnogo veće značenje imali su srce , kucali su sa nama..
Hvaljen Isus i Marija , Čestit vam Božić i sveto porođenje... Čestita vam duša bila.. Nekada je tako bilo danas većinom kažemo Sretan Božić i Hvala .. Kao da smo se odjednom zastidili sebe i vjere , kao da slavimo samo zbog sjaja i raskoši... ili smo se izgubili negdje u nekoj praznini koja je sa nama cijelu godinu i teško je nadopuniti..
Šta još da kažem nego : Čestit vam Božić svima koji ćemo se okupiti oko
naših jaslica ...