Udbina država
Stjepan ĐUREKOVIĆ
Na samom početku romana, Đureković opisuje metode i tehnike rada jugoslavenske tajne policije. Opisane su kroz dijalog Tita i Aleksandra Rankovića. Đureković je očito vrlo dobro poznavao metode rada jugoslavenske tajne policije u inozemstvu jer je precizno opisao rad nekih tvrtki (Genex, itd) koje su bile pro forma registrirane za vanjsku trgovinu, ali su zapravo služile kao logistika za razne špijunske akcije.
Podsjetimo - Đureković to objavljuje 1983., kada te činjenice nisu bile opće poznate kao danas. Naprotiv, za to je znao samo manji broj upućenih u ezoteriju službi. Iz narednog odlomka vidi se geneza njihova nastanka (radnja poglavlja smještena je u 1948. godinu, neposredno pred sukob sa Staljinom).
"Falsificiranje njemačkih maraka i talijanskih lira nam već dobro ide", kaže on (Ranković Titu, op. p). "Alije trebalo stvoriti i odgovarajuću mrežu za njihovo rasturanje, a potom pretvaranje tog novca u dolare i funte. Zbog toga sam u Berlin i Italiju posla desetak svojih najsposobnijih oficira. No, najbolje nam cvjeta šverc cigareta: u Berlinu ih možeš prodati skoro neograničene količine. Cijele kamione ih odnosimo iz Jugoslavije i onda prodajemo na crno. Jedino je sve veći problem kupljenu robu prevesti do Jugoslavije jer okupacione vlasti u Njemačkoj i Austriji pooštravaju kontrolu".
"I što najviše kupujete", upita Tito.
"Automobile, hladnjake, radioaparate, strojeve za pranje rublja, skupocjene tkanine, Whisky... Naši rukovodeći drugovi se naprosto jagme za takvim stvarima, a tko zna kada će naša industrija početi sve to proizvoditi?! Osim toga, mnogo stranih valuta treba nam za izdržavanje naše špijunske mreže u inozemstvu", govorio je Ranković zabrinuto.
"Milentije (Popović) mi se tuži da nikako da uhvati kraj s krajem kod tih deviza", ubaci se u razgovor (Moša) Pijade. "Nedostaju mu rezervni dijelovi za strojeve i sirovine za industriju. Kaže da mu svaki dan puca glava radi toga."
"Neka se snađe. Zato smo ga i postavili za ministra vanjske trgovine, što smo očekivali da će znati snaći se", reče Tito osorno.
"Još prije ove jeseni otpočet će s radom veliko vanjsko-trgovinsko poduzeće INTEREXPORT. Ono će biti potpuno u vlasti Udbe i bavit će se međunarodnim švercom pod vidom reekspor-terskih poslova. Legalni poslovi će služiti samo kao fasada. To poduzeće će imati filijale u raznim zemljama, pa će tako kapital lako prebacivati iz j edne u drugu zemlju i vršiti odgovarajuća plaćanja."
"Takva poduzeća ste mogli i prije osnovati", reče Tito s blagim prizvukom kritike.
"Nismo se sjetili. Ali ubrzo ćemo osnovati i druga takva poduzeća", odgovori Ranković. "Tada više nećemo morati raditi ovaj današnji šverc na sitno, nego ćemo raditi na veliko i to u legalnim formama. A kako će ta poduzeća direktno potpadati pod Ministarstvo unutrašnjih poslova, nad njima neće imati ingerenciju niti ministarstvo vanjske trgovine niti privredni savjeti niti Narodna banka. Prema tome, nećemo imati nikakvu kontrolu i moći ćemo raditi šta nam je volja. Pa i Rusi već godinama na sličan način i putem raznih svojih poduzeća na Zapadu, financiraju svoje agenture i druge potrebe."
"Ponavljam ti da imaš odriješene ruke, ali hoću što prije rezultate. Hoću i da se što prije talijanskim i francuskim drugovima pomogne, a naročito Grcima. Bili bismo blesavi kada ne bismo potkopali zgradu kapitalizma, a imamo oruđe u rukama i nitko nas u tome ne sprečava", reče Tito postavivši se u pozu velikog vođe koji povlači povijesne poteze...
Ovdje Đureković aludira na to da je Josip Broz Tito pomagao - ili možda kreirao - komunistički ustanak u Grčkoj, koji je tu državu trebao dovesti u njegovu interesnu sferu. Te Titove operacije u to doba u Jugoslaviji su također bile gurnute u ladicu jer je Tito prihvatio podjelu prema kojoj je Grčka u interesnoj sferi zapada pa su njegovi "rani radovi" na dizanju revolucije bili relativno neugodna uspomena.
Đureković dalje nastavlja:
"Dobro, napravit ćemo kako kažeš. Ali mislim da smo pogriješili što smo se dali podgovoriti od Rusa pa smo onako žestoko kritizirali francuske i talijanske drugove. Od tada sam primijetio izvjesno zahlađenje prema nama od strane rukovodstva tih partija", reče Ranković. "A najmanje smo to trebali učiniti prilikom osnivanja Kominforma i to još na tlu Poljske."
"Ali da nismo tako odlučni u ispunjavanju naših internacionalističkih dužnosti, ne bi tada ni došlo do toga da sjedište Kominforma bude u Beogradu", suprotstavi mu se Pijade, koji se naročito ponosio time što je i list Kominforma "Za čvrsti mir i narodnu demokraciju" izlazio u Beogradu, a on kao samouvjereni marksistički teoretičar i publicist usko surađuje s redakcijom tog lista.
"Ima Marko pravo", reče Tito. "I Đido (Đilas) i Bevc (Kardelj) su se malo previše zaletjeli u svom romantičarskom zanosu. Ako su se već dali nagovoriti od Rusa, mogli su kritiku izreći u mnogo blažoj formi. Zašto Rusi nisu osobno uputili kritiku, nego hoće pred Francuzima i Talijanima ostati lijepa lica, a nas gurnuti u vatru i da se mi radi toga zamjerimo ? Ne sviđa mi se to povlačenje konaca iza tuđih leda", doda Tito hladno kao da se tih trenutaka poče vraćati u stvarnost iz onog svog maloprijašnjeg utopističkog sanjarenja o razvoju komunističkog pokreta u svijetu. Na tu promjenu raspoloženja djelovalo je spominjanje imena Bevca (Kardelja) i Đide (Đilasa) koji se zajedno s Bakarićem nalaze u Moskvi. Pregovori s Rusima teško napreduju i njemu, Titu, postala je nejasna uloga Staljina. Nešto je počelo da ne sluti na dobro. Ali o tome sada nije htio razgovarati s Rankovićem i Pijadom. I tako je očekivao da se delegacija uskoro vrati pa će za to sve tada biti prilike. Uostalom, ni sam nije o svemu baš mnogo znao jer mu je Đilas javio preko specijalnog kurira samo to da se ne usuđuje o pregovorima slati izvještaje budući da ih Rusi ne samo prisluškuju, nego vjerojatno čak dešifriraju i telegrame ambasade, odnosno otvaraju diplomatsku poštu..."
PV
Vrelo: "Ja, Josip Broz Tito"