Čista Srijeda

Običaji vezani uz sam dan Pepelnice ili Čiste srijede imaju opća obilježja cijeloga korizmenoga vremena i određuju ih pokora, post, pokornička odjeća i molitva. Sve aktivnosti i pobožne prakse duboko su povezane s crkvenim propisima vezanim za taj dan. Uz ove propise, običaje određuje i kulturna osobitost određenog područja. Kakve su običaje njegovali katolici u BiH i kakve danas njeguju može se samo djelomično predstaviti jer nekih istraživanja o pučkoj pobožnosti korizmenoga vremena nije niti bilo.

 

Etnografski zapisi o prvom danu korizme kratki su i govore o posipanju glave pepelom, pepeljanju u crkvi i čišćenju posuđa i okućnice. Prvi dan poslije pokladnog utorka i maškara nosi u sebi sve oznake cijeloga korizmenog vremena: pokoru, post, nošenje pokorničke odjeće i molitvu. 

 

Određivanje pokore – osobni izbor pojedinca

 

Običaj posipanja glave pepelom - pepeljanje obavlja svećenik i to blagoslivljajući pepeo dobiven od grančica blagoslovljenih na prošlogodišnju Cvjetnicu. Sam pepeo označava čišćenje i poniznost tako da riječi koje svećenik izgovara dok posipa pepeo na glave vjernika podsjećaju da čovjek potječe iz pepela i vraća se u pepeo. U mnogim krajevima se govori da je sve što je moglo hodati, i malo i veliko išlo je na pepeljanje, međutim često je to samo želja da se zajednica pokaže idealno. Pepeo se koristio i u čišćenju stvari u kući. Osobito se to odnosilo na posuđe u kojem se kuhala mesna hrana. Za ove aktivnosti uzimao se pepeo s ognjišta. Koliko je bilo obrednog čišćenja kuće, okućnice ili cijelih sela, za sada nemam podataka. Ono čega više nema, a ako ima to su sporadični slučajevi, to je čišćenje posuđa pepelom. Čišćenje se obavljalo na dva različita načina: iskuhavanjem posuđa u lugu, odnosno u vodi prokuhanoj s pepelom, ili ribanjem posuđa pepelom, pa onda ispiranje vodom.

Određivanje pokore ranije je bilo više propisano crkvenim odredbama, dok je danas više voljni čin pojedinaca ili obitelji. Odricanje od hrane ili nekog zajedničkog užitka kod pojedinih obitelji ili pojedinaca dobivaju više društveni karakter i uvijek počinju na Čistu srijedu. Dva primjera zorno pokazuju promjenu naglaska. Prvi primjer je jedne obitelji iz Oštre Luke koja se odrekla jesti meso u korizmi i na kraju su po procjeni koliko bi mesa pojeli darovali izbjegličkoj obitelji. Drugi je primjer odricanja soka i slatkiša hrvatske obitelji koja živi u inozemstvu  i na kraju korizme skupljeni novac nosili bi roditelji s djecom u dom za djecu bez roditeljske skrbi. Primjer zajedničke pokore i jedne obitelji koja odlučuje da tijekom korizme neće gledati televizijski program nego će to vrijeme provoditi u zajedničkom međusobnom i druženju s prijateljima.

 

Odjeća koja ima pokornički karakter

 

         Post i nemrs za ovaj dan su propisani. Nemrs je suzdržavanje od namirnica mesnog podrijetla, a post je potpuno odricanje od hrane odnosno uzimanje samo jednog potpunog obroka dnevno. Međutim, puk nije razlikovao ta dva pojma, te je pod pojmom posta najčešće razumijevao nemrs. Propisi o postu su se mijenjali kroz povijest. Uglavnom, danas je dopušteno da se jednom dnevno smije do sita najesti. Međutim, u mnogim krajevima ranije je bio običaj posta kada bi se jeo samo suhi kruh i pila voda  - žežinjanje. Među mladima se danas osjeća ponovno vraćanje ovoga oblika posta na Čistu srijedu, ali i korizmene petke.

         Osim čišćenjima, nemrsom i pokorom na Čistu srijedu se i odjećom razlikovalo korizmeno vrijeme. Naime, od ovoga dana do Uskrsa nosilo je ruho koje je imalo pokornički karakter. Ranije je to bila odjeća bijele boje, bez nakita ili jednostavno skromnija svakodnevna odjeća. Crna odjeća u korizmenom vremenu u Bosni je prevladava tek nakon Drugog svjetskog rata, dok je u Hercegovini prodrla iz Dalmacije crna kao pokornička boja u prvoj polovici XX. stoljeća.

         U cijelom korizmenom vremenu bili su zabranjeni ples i glazba. Mladi su se sastajali povremeno u druge dane igrajući neke društvene igre, ali na Čistu srijedu nije bilo nikakvih zajedničkih okupljanja.

Što se tiče molitvenih praksi od Čiste srijede čobani započinju pjevanje Gospina plača koji se u crkvama pjeva na Veliki petak. U kućama se nakon zajedničkih večernjih molitava s već ustaljenim nakanama  - priporukama dodavalo i molitava u stihovima  - molitvica s motivima povezanim uz muku Isusa Krista i, možda češće, uz učestvovanje Blažene Djevice Marije u muci svoga Sina.

         Sigurno da se u svakom kraju može pronaći dosta osobitosti vezanih uz radnje i pobožne prakse koje su se u prošlosti obavljale na samu Čistu srijedu. Međutim, mnogo je značajnije primijetiti promjene koje se događaju i nove običaje. Danas se pepelom ne pere posuđe u kome se kuhalo meso, nema zajedničkih obiteljskih molitava i molitvica, za kojim mnogi žale ne primjećujući da snažna pokornička obilježja, iako drugačija, ostaju trajni poticaj u želji za izlazak iz grešnog stanja i ulazak u zajedništvo sa Uskrslim. Znak pepela na glavi kršćana svjedoči da vjernički osjećaj nije izgubljen iako se način njegova iskazivanja mijenja.

 

o. Zvonko Martić – Katolički tjednik