Stjepan BLAŽANOVIĆ
"Nas je zaboravilo i vrijeme i četnici", mislio je Zmaj, u danima kada je očekivao četnički napad. I dalje je odlazio na crtu, iako je znao da su zapovjedništva davala samo lažne uzbune. Dizali su vojsku u viši stupanj borbenosti, onako bez veze. Njegova nazočnost na crti djelovala je za vojnike uvjerljivije nego pročitana naredba. I dok su drugi vojnici na rovovima pili pivo, šetali, kartali ili spavali, Zmaj je pažljivo gledao ispred sebe. Svi oni koji su ga vidjeli u tom položaju bili su uvjereni kako on njima želi primjerom pokazati kako vojnici trebaju čuvati crtu. Zmaj je zapravo lebdio u svome svijetu. Promatrao je kolonu mrava koja je dolazila iz polja, pa preko rova odlazila u pravcu četničkih položaja. Bio je uvjeren da i oni rade za Srbe. Iz hrvatskih polja odnose sjemenke pokošenih trava, utabanom stazom prema četnicima. Kretali su se u četiri kolone. Dvije su nosile tovare u mravinjak, a druge dvije išle skupljati hranu. Noseći teret veći od svoga tijela, koji im često i pogled zaklanja, sudarali su se s onima iz suprotnoga snjera. Jurili su 300 metara na sat s tovarom ili bez njega."
Pažljivo je gledao mravlju karavanu i svakoga pojedinog mrava. U zubima oblikovanim poput kliješta čvrsto su držali tovar. Zmaj im je postavljao zapreke od grančica, krpica, kamenja, ali oni su se, ne mijenjajući smjer kretanja, penjali i prelazili preko toga. Jedino su, kada im je na put stavio zdjelicu s vodom, pažljivo obilazili. Kretali su se užurbano. Izbivanje je trajalo dok ne pronađu prikladan tovar. Nijedan mrav nije se vraćao praznili čeljusti. Kada bi ga zaustavio i istrgnuo mu iz kliješta hranu, on bi se jako naljutio. Oko staze bauljao bi kratko vrijeme tražećiizgubljeno, a zatim se vraćao nazad po novi tovar. Kako ne bi morao ponovno prevaliti put, Zmaj mu je preko veze ponudio komadić kruha. Mrav bi to sa zahvalnošću uzeo i prebacio se u one dvije kolone koje se kreću prema mravinjaku.Zanimalo ga je kamo odnose toliko sjemenki. Odlučio je pratiti njihov trag do mravinjaka, makar morao prijeći i u četnički teritorij. Izišao je iz rova, prošao minska polja. Uputio se za mravima. Bio je mngo brži od njih, iako su oni koristili tri para nogu. Prednji par mravi su koristili i kao ruke. Učestalo su njima čistili svoje dvije antene koje su im pomagale u orijentaciji. Na polovini neutralnog prostora spazio je veliki mravinjak.
Desetak dana nakon toga Zmaj je primijetio da se mravi sele. Svi su dolazili na hrvatsku stranu. Nijedan se nije vraćao prema mravinjaku. To je toliko uzbudilo Zmaja da se odmah spremio u izviđanje. Nije mogao vjerovati da Srbima sada smetaju i mravi. Ili im smetaju svi koji nešto rade?
S ruba šume Zmaj nije mogao vidjeti mravinjak kao prije. Čistinu je odlučio prepuzati. A kada je došao do mjesta na kome je bio mravinjak, imao je što i vidjeti. Netko je vojnom štihačom razrovao mravinjak, zatim u njegove otvore nalio prerađeno tenkovsko ulje. Na ruševini mravlje utvrde još su se ocrtavali potplati vojničkih čizama.
Vratio se nazad u rov. Neobična glazba zaokupila je njegove misli. Topole, vrbe i breze tkale su na vjetru posavsku himnu za koju još ni riječi nisu bile napisane.