Neke stvari i ostalo - 5.

ODLAZAK K OCU

Nitko nije bio pripravan na te neobičnosti, koje su se sljedećih dana odigrale; i svi koji su ga slijedili bili su manje ili više zatečeni. U nedjelju ujutro, tako kaže Marko, pošle su Marija iz Magde, Marija, majka Jakovljeva i Salome, odmah po izlasku sunca prema grobnici. Ozirom da je Sabbat prošao htjele su opet, mirisnim uljima, pomazati mrtvo tijelo. I još su se usput međusobno zapitkivale, hoće li biti u stanju pomjeriti veliki kamen sa ulaza u grobnicu.

Kada su pristigle na mjesto nađoše se u čudu, jer kamen je bio pomjeren a grobnica otvorena. Zgledale su se i bez riječi  ušle unutra i vidješe jednog mladog čovjeka gdje sjedi s bijelim ogrtačem.

- Ne bojte se! - reče im on smirenim glasom – Vi tražite Isusa iz Nazareta, kojeg pripeše na križ. On nije više ovdje. Njegov Otac ga je pozvao k sebi. Kao što vidite ostalo je prazno mjesto gdje bijaše položen. A vi sada odite njegovim učenicima, ponajprije Petru, neka idu u Galileju i tamo će ga vidjeti, jer sve će biti kako im je rekao.

Žene su izašle iz grobnice drhteći i prestrašene. Niti jedna nije mogla izgovorito bilo što. Ni usput nisu ništa govorile samo su trčale k Petru i učenicima.

Luka spominje i to, kada su žene ispričale tu čudnu vijest učenicima, neki od njih bili su skeptični i nisu povjerovali. Tih a i narednih dana Isusovi sljedbenici su bili zbunjeni, ali su ga ipak osjećali i u daljini čuli njegove riječi. Jedan od učenika, Toma, nije povjerovao u uskrsnuće i to što su žene doživjele. Najednom se pred njim stvori Gospodin i reče mu da stavi svoj prst u njegovo, od koplja na križu, probodeno tijelo.

- Vjeruješ li sada, jer ti me vidje? – zapita ga Gospodin – neka su radosni oni koji me ne vidješe a povjerovaše.

POKRŠTAVANJE

Hrvati su vrlo rano primili kršćanstvo. Nisu se opirali pokrštavanju kao neki narodi jer su već šest ili sedam stoljeća bili jednobošci, zarathuštrijanci sa sukladnim vjerovanjem u jednoga pravoga Boga. Zna se da je sveti Toma apostol na svom misionarskom putu za Indiju pokrštavao Hrvate po Mezopotaniji i Perziji. Sa sigurnošću se može utvrditi i da je sveti Pavao, koji je najviše uradio u širenju kršanske crkve (po Grčkoj, Maloj Aziji i Makedoniji) i njegov prijatelj sveti Luka Evanđelist pokrštavali hrvatski puk u rimskim pokrajinama Dalmaciji i Panoniji. Vidljivo  je u poslanicama svetog Pavla kako je obavio evangelizaciju od Jeruzalema do Ilirika, a u Dalmaciju je poslao svog učenika Tita da da nadgleda kršćanske nasade. Prema pisanju svetog Epifanija iz 4. stoljeća očita je potvrda misionarstva svetog Luke po Dalmaciji. Zato je vjerodostojna usmena predaja o posmrtnim ostacima svetog Luke koji su pohranjeni u crkvi svete Marije u Jajcu. Toj tvrdnji ide u prilog i posebna odluka pape Pija II. iz 1461. godine koji daje oprost svima onima koji će hodočastiti na grob svetog Luke u Jajcu*

*KONZULTIRANA LITERATURA - Povijest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine, Napredak, Sarajevo, 1944., str. 139 i 558 i Mirko Vidović: Uspon i pad Ilirije, Matica hrvatska Zagreb, Livno, 205., str. 307 i 308

GUBERNATOR POLITIKA

  Promatrajući unatrag, kroz povijest, više je nego očito da međunarodna zajednica, prema Bosni i Hercegovini, vodi politiku predrasuda po mjerama domicilnih im intelektalaca i političara, i nije nikakvo čudo što se u svemu tome loše snalazi. Stječe se dojam  da se od Berlinskog kongresa 1878. nije ništa promijenilo, jer se i današnji gubernatori kao i prvi mandatar Mađar Benjamin Kallay, od prije 120 i nešto godina, ponašaju bahato. Rezultat takve politike je izbijanje Prvoga svjetskoga rata, ali i do nedavnoga rata u BiH i na širem području bivše Jugoslavije. Ono što zabrinjava je spoznaja da, osim što je prestao rat, ništa nije krenulo na bolje. U BiH jednostavno ne funkcionira onako kako se zamišljalo. Da li je moguć preustroj ili je za odlučujuće političke poteze odveć kasno; ili je pak Dayton sveta krava, pa se čeka da crkne prirodnom smrću?

Bosna i Hercegovina je međunarodni protektorat koji se formalno zove država, ali sporo ili nikako napreduje u tome smijeru. Dok je prisutan NATO, neće biti sukoba, ali pitanje je kad će i hoće li biti države. A vrijeme neumilno prolazi. Istok nas tjera a Zapad nas guta.