Posavina!? To je već "rešeno"
U povodu potpisivanja Sporazuma u Daytonu, u Orašju je u srijedu održana sjednica Predsjedništva Županijskog odbora HDZ-a Posavine, potom, istoga dana, proširena sjednica na kojoj je sudjelovalo šezdesetak predstavnika političkog, civilnog i vojnog života bosanskoposavskih općina, te predstavnika različitih ustanova i udruga, a u ponedjeljak, 27. studenoga, izvanredna sjednica Sabora Veležupe Posavske - samo s jednom točkom dnevnog reda:
Sporazum u Daytonu i status Veležupe Posavske!
Među ostalim, nazočni su bili:
Krešimir Zubak, predsjednik Federacije BiH, Mato Tadić, ministar pravde F/RBiH, Vladimir Šoljić, ministar obrane HR H-B, Udruge obitelji poginulih i nestalih, Predsjedništvo i članovi HVIDRE, predstavnici Crkve, predstavnici Zajednice prognanih i izbjeglih, časnici i pripadnici vojnih postrojbi Zbornog područja Orašje, zapovjednik ZPO Đuro Matuzović, zapovjednik Gardijske brigade pukovnik Mato Bilonjić, zatim Anto Beljo, ravnatelj Informativnog centra u Zagrebu, Marko Božanović, ministar u Vladi HR H-B, Mijo Matanović, predsjednik Županijskog odbora HDZ-a Posavine, dr. Anto Kovačević, dopredsjednik HKDU, Željak Nujić (HKDU), Tereza Ganza-Arans (HSLS), Mijat Gloković (HSS), Antun Lovrić (HNS), Anto Klarić, Franjo Piplović, član Skupštine Županije brodsko-posavske, Iko Stanić, predsjednik Koordinacijskog odbora za provedbu Ustava F/BiH, Ivo Živković, član Predsjedničkog vijeća, te drugi gosti.
Nakon intoniranja »lijepe naše«, pozdrava gostima i zastupnicima, u prepunoj kino-dvorani, predsjednik Sabora Vitomir Cošković predložio je Dnevni red samo jednu točku: Sporazum u Daytonu i status Bosanske Posavine.
U svom obraćanju nazočnirria, zastJ.lpnicima i gostima, predsjednik Ćošković je među ostalim istaknuo kako su razlozi za održavanje ove izvanredne sjednice Sabora ne samo iznenađenje nego i ogorčenje svih ljudi iz Posavine, kako političkih i vojnih dužnosnika tako i cijeloga naroda Bosanske Posavine, onim što je u Daytonu »postignuto«. Pritom je podsjetio nazočne na prijašnje odluke Sabora Veležupe kojima su određene njezine granice sukladno Washingtonskom sporazumu, Bečkom dogovoru i Ustavu F/BiH - prema aktima prihvaćenim i u Ustavotvornoj skupštini F/BiH, te od nazočnih zatražio da ovaj Sabor donese primjerenu deklaraciju i zaključke i naznači aktivnosti usmjerene i pre i prema Američkom Kongresu i prema drugim relevantnim faktorima u svijetu kako bi se ispravila nepravda prema Posavljacima parafirana u Daytonu.
Kako su svi nazočni, manje-više, preko hrvatskih medija bili obaviješteni o rezultatima pregovora u Daytonu, nazočnima se obratio Krešimir Zubak, predsjednik Federacije BiH. Njegovo obraćanje nazočnima prenosimo u cjelosti!
Poštovani zastupnici Sabora Veležupe Posavske, došao sam danas ovdje na zasjedanje Sabora, kako bih neposredno vas - najodgovornije, legalne i legitimne predstavnike hrvatskog i muslimanskog naroda koji čine apsolutnu većinu pučanstva koje je živilo na prostorima Bosanske Posavine, dakle, predstavnike naroda koji je po svim međunarodno-pravnim i važećim ustavnim odredbama u BiH, prirodnom pravu i etničkim i moralnim normama jedini mjerodavan odlučivati o sudbini ovih prostora, izvijestio o tijeku i rezultatima mirovnih pregovora o razrješenju bosanskohercegovačke krize.
U svojstvu Predsjednika FBiH, skupa s gg I. Komšićem, članom Predsjedništva RBiH i Jadrankom Prlićem, zamjenikom predsjednika u Vladi F/RBiH, predstavljao sam hrvatski narod u zajedničkom pregovaračkom izaslanstvu F/RBiH, u kojem su bili i gg A. Izetbegović, gredsjednik Skupštine RBiH i M. Saćirbegović, ministar vanjskih poslova u Vladi F/BiH.
Taj sastav je u Daytonu većinom glasova koje su dali gospoda A. Izetbegović, H. Silajdžić, M. Lazović i J. Prlić, prihvatili paket sporazuma koje su činili Okvirni mirovni sporazum i desetak aneksa tog sporazuma, među kojima su najznačajniji: Ustav BiH i zemljovid razgraničenja unutar BiH na FBiH i RS. protiv tog sporazuma u dijelu zemljovida bili smo I. Komšić i ja, dok je M. Šaćirbegović iznio svoje gledište da sporazum nije dobar, ali budući da dugo vremena ne živi u BiH ne bi želio dovoditi u pitanje sporazum, za koji je većina članova izaslanstva.
Glavni razlog razilaženja unutar delegacije bilo je pitanje Bos. Posavine. Zalosno je, pak, da po tom pitanju nismo imali jedinstven stav predstavnika hrvatskog naroda, iako smo sve do donošenja te odluke bili jedinstveni. Moram istaknuti da je g. M. Tadić, ministar pravde u Vladi F/RBiH, koji je bio u sastavu delegacije kao ekspert iz reda hrvatskog naroda, potpuno podržavao stajališta za koje smo se zalagali Komšić i ja.
Potpise-parafe na ponuđene dokumente iz delegacije BiH stavili su A. Izetbegović i J. Prlić. Prema odredbama Ustava FBiH, osobe koje nisu ovlaštene potpisivati međunarodne sporazume za i u ime Federacije BiH. Naime, Okvirni sporazum koji su potpisali gg Tuđman, Izetbegović i Milošević, eksplicitno je odredio da je taj sporazum u ime RS ovlašten potpisati Milošević. Sporazumom nije predviđeno da ga u ime Federacije mogu potpisati ni g. Tuđman niti pak g. Izetbegović
Anekse sporazuma, kao što je poznato, parafirao je J. Prlić. Ustavom FBiH _ članak IV B7 - regulirano je da je predsjednik FBiH odgovoran za potpisivanje međunarodnih sporazuma u ime Federacije.
Odbio sam potpisati
Gospodo zastupnici,moja odlukada odbijem potpisati naznačena dokumenta utemeljena je na političkim, pravnim i moralnim razlozima. Ona je bila kristalno čvrsta i jasna i javno iskazana, unatoč brojnim pritiscima kojima sam bio izložen. Nešto od toga dokumentirano je i na konferenciji za novinare u Mostaru 25. studenoga 1995. godine. Zaprepastila me, ali u mome uvjerenju još više učvrstilo stav, tvrdnja da moje zalaganje za opstojnost Bos. Posavine unutar granica F/RBiH kolidira s općim nacionalnim interesima koji se tobože iskazuju potpisivanjem sporazuma. Nitko me nije mogao niti može uvjeriti da interesi 20 posto Hrvata BiH nisu od opće nacionalnog značenja.
Koji su to politički razlozi? Pitanje Posavine od početka rata u BiH, pa i prije, pitanje je po kojem su se zauzimali brojni i različiti stavovi i opredjeljenja. Od toga kako je i zbog čega pala, treba li ili ne treba omogućiti koridor, ako treba koridor zašto samo Srbima i to upravo preko Posavine - do toga gdje je mjesto i kakav položaj treba imati Posavina u BiH. Posljednje dileme razrješene su u stavu HDZa BiH, dakle, legitimnog političkog predstavnika hrvatskog naroda u BiH i Posavini, po kojem je Bos. Posavina sastavni dio FBiH, sa statusom Veležupe i područjem kako je to predviđeno Bečkim sporazumom i kasnije prihvaćenim planom Kontaktne skupine. To političko opredjeljenje HDZ-a BiH pretočeno je u važeće odredbe Ustava FBiH i Veležupe Posavske. Za vrijeme trajanja mirovnih pregovora to je još jednom potvrđeno i na zasjedanju Zastupničkog· doma HR H-B, javno obznanjeno u formi deklaracije i nama dostavljeno u Dayton. Može li netko, neovisno o funkciji koju obnaša dezavuirati svojim potpisom odluke najmjerodavnijih tijela hrvatskog naroda u BiH? Ja mislim, ne samo da nema pravo, nego je to njegovo najgrublje kršenje.
JEDINO HRVATI GUBITNICI
Danas se ta Odluka pravda tvrdnjom da se više nije moglo ishoditi, što je apsolutno netočno.
Naime, u početnim fazama pregovora o zemljovidima, sve tri strane fiksirale su svoje zahtjeve ispod kojih nisu htjele. Stavovi i srpske i muslimansko-bošnjačke strane javnosti su poznati i mislim da ih ne trebam ovdje interpretirati. Ali je danas sasvim jasno da su i jedna i druga strana svoje zahtjeve gotovo u potpunosti realizirale, pa čak, kako ćemo uskoro saznati, i srpski zahtjev o izlasku na more. Mi smo zahtijevali da Bosanska Posavina bude u sastavu FBiH, obrazlažući to konkretnim pokazateljima demografskog, povijesnog, kulturnog, vjerskog, gospodarskog i drugog karaktera. Mislim da je to danas suvišno ponavljati, o tome su napisane već knjige i brojne publikacije koje zorno dokazuju utemeljenost našeg prava i zahtjeva.
Da bismo to ostvarili, ponudili smo ustupanje dijela teritorija kojeg smo oslobodili u Zapadnoj Bosni, a koji je prije rata bio dominantno naseljen srpskim narodom. Dali smo i mapu, i taj naš prijedlog podržalo je tada boraveće vodstvo delegacije RH, bošnjačko-muslimanski dio našeg izaslanstva, predstavnici Kontaktne skupine, tvrdeći da je to naše legitimno pravo.
Međutim, u prvim neposrednim razgovorima o teritorijima između našeg (BiH) i srpskog izaslanstva na moj jasno iskazan stav o vraćanju okupirane Posavine, Milošević je reagirao tvrdnjom da je pitanje Posavine »rešeno« i da on o tome uopće ne želi" razgovarati. Od tada se razgovori o zemljovidima nisu vodili u punim sastavima delegacija, jer je po ocjeni g. Holbrookea to bilo neproduktivno. Razgovori o tim pitanjima nastavljeni su u užim sastavima, pri čemum smo mi bili isključeni iz razgovora. Na naše zahtjeve odgovoreno je da se pitanje zemljovida, a posebno Posavine, rješava na izravnoj liniji u pregovorima delegacija RH i Srbije. Uz odobravanje nama, ali žaljenje zbog toga, to su nam kazali svi članovi Kontaktne skupine i predstavnici muslimansko-bošnjačkog naroda u našoj delegaciji. Bio je to glavni razlog mog pisma upućenog g. Holbrookeu o kojem je javnost upoznata. U izradi konačne verzije mape osobno nisam sudjelovao i ona još nije predočena javnosti. To su činjenice. Sve današnje tvrdnje kako se nije moglo više pravdavaju se navodnom preraseljenošću Bosanske Posavine srpskim izbjeglicama, što apsolutno ne stoji. Ako je Milošević imperativno zahtjevao Posavinu, koja mu ni po čemu ne pripada, jednako tako smo mogli imperativno tražiti da nam se vrati jer na to imamo sva prava, a posebno vlasnička, jer je 83 posto zemljišta Bos. Posavine u vlasništvu Hrvata i Muslimana - bošnjaka. Te prostore nisu prenapučile srpske izbjeglice, pa i ako jesu je li to pravo i je li to izgovor. Ako doista jesu, zašto se ne bi mogle vratiti u svoj Mrkonjić i svoje Šipovo i druge prostore i omogućiti da se Hrvati i Muslimani vrate svojoj Derventi, svom Bosanskom Brodu ... Konačno također, ako je to točno kako se onda danas narodu obećava da će se vratiti svojim kućama i svojim domovima?
Razmjena teritorija
Poštovani zastupnici, sve činjenice o Bosanskoj Posavini respektirali su u većoj ili manjoj mjeri oni koji su u ime međunarodne zajednice predlagali mirovne sporazume. Kutiliero, Vance-Owen, Owen-Stoltenberg, Redmann kroz waschingtonski i Bečki sporazum i konačno Kontaktna skupina. Ovaj zemljovid koji nam nudi najgore rješenje i po Bosansku Posvinu i po Hrvate u BiH, ali o ovome drugome nešto ću više kazati na Zastupničkom domu HR H-B.
Sponzor Daytonskog sporazuma sponzor je i Washingtonskog sporazuma. Daytonski sporazum najgrublje krši Washingtonski sporazum. Po Ustavu FBiH, koji je proizišao iz Washingtonskog sporazuma, teritorij FBiH jest teritorij na kojem su Hrvati i Muslimani bošnjaci većinski narod. Prema tome, samo ti narodi neposrednom odlukom ili preko svojih izabranih zastupnika u Parlamentu mogu odlučiti hoće li dio tog teritorija biti van područja Federacije. Kada je pak riječ o području Veležupe onda ste to vi i nitko drugi u ime vas. U svezi s tim moram istaknuti da bi legaliziranje zemljovida iz Daytona predstavljalo taktičku razmjenu teritorija. To znači implicitno legaliziranje sile i prihvaćanja pravila koje je agresor od početka rata želio nametnuti. Mogu li to neki shvatiti ili ne, ja ne znam, ali za razboritije to znači izjednačavanje sa agresorom. U tu zamku ne biste trebali upasti ni po koju cijenu.
Moralni razlozi su, vjerujem svima poznati. Bosanska Posvina je Vukovar bosanskohercegovačkih Hrvata. Četrdeset posto od ukupnog broja poginulih iz hrvatskog naroda u BiH, poginuli su u Bosanskoj Posavini. Oko polovice ukupnog broja prognanog hrvatskog pučanstav u BiH, prognano je iz Bosanske Posavine. Nema područja većinski naseljenog hrvatskim narodom ni u BiH ni u Hrvatskoj koje je tijekom rata podnijelo tolike žrtve. Mogu li se ignorirati i ti pokazatelji, makar je degutantno licitirati žrtvama? Može li se preko toga prijeći? Samo oni koji nisu neposredno na svojoj koži, u svojoj obitelji, u svom najbližem okruženju, doživjeli sve strahote ovog rata ne znaju kakva se moralna veza šutke i u sebi uspostavlja u onima koji su to doživjeli. Jednostavno, stvara se obveza i dug prema stradalima da se nastave boriti za ono za što su ginuli. To je crta koja se stvara u čovjeku koji je sve to preživio ispod koje ne može. Njeno prekoračenje grižnja je savjesti do kraja života. I zbog toga, dakle, ja nisam mogao staviti potpis, jer bi to za mene značilo grižnju savjesti do kraja života.
Gospodo zastupnici, u nedostatku protuargumenata od onih koji su prihvatili ponuđeno rješenje proturaju se teze kako su oni koji su protiv tog zemljovida, zapravo protiv sporazuma o miru, da su za nastavak rata. Kada bi bilo točno, a netočno je, zlonamjerno je, i zapravo je izgovor za čišćenje svoje savjesti, onda se ne može ne postaviti pitanje otkuda odjedanput dvojni standard. Zašto i oružjem narod Bos. Posavine ne bi mogao vratiti ono što mu je oteto, ako se upravo na to pravo pozivalo da bi se vratila druga okupirana područja? Otkuda dvojni standard prema pravima svojeg naroda, koji samo stjecajem povijesnih okolnosti živi u dvije države? Mi koji smo protiv tog zemljovida upravo se borimo za mir, jer je mir moguć samo ako je pravedan. Za njegovu realizaciju pozivamo se na politička sredstva i metode, a ne na nove žrtve. Ako je međunarodna zajednica uspjela nametnuti primirje koje evo traje, zašto ne bi mogla nametnuti primirje sve dotle dok agresora ne prisili da uvaži prava i pravila koja "su utemeljena u svim relevantnim normama međunarodnog prava. Samo jedno pravo koje se sada kroz zemljovide realizira - pravo agresoru da prisvoji silom oteto svijet ne poznaje.
Poštovani zastupnici, ja ovdje nisam došao da bih vas pridobivao za svoje stavove i argumente, došao sam samo da vas informiram o tijeku pregovora ukratko u odnosu na Bos. Posavinu, i to istinito i da vas upoznam sa stavovima za koje sam se zalagao, što mi je kroz dužnost koju obnašam pravo i obveza. Radi se o sudbinskim pitanjima i svako prikrivanje i zamagljivanje istine grubo je manipuliranje vlastitim narodom. Tih stavova ja se ne želim odreći neovisno o osobnim posljedicama i za njih ću se i nadalje zalagati. Na vama je da se odredite i opredijelite. Osobno mislim da vjeru ne trebate gubiti, a pravo imate. Bitno je očuvati jedinstvo hrvatskog i hrvatsko-muslimanskog naroda u Bos. Posavini i uopće. Samo tako izglednije je ostvariti svoje pravo.
Nadam se da ću dobiti mogućnost da nešto više o ovome govorim na Zastupničkom domu HR H-B i Ustavotvornoj skupštini.
I na kraju, jedan od vaših čelnika prije nekoliko dana mi je rekao, kad sam se vratio, da ga ova situacija podsjeća na onu životnu situaciju, kad majka neće svoje dijete. To se obično dešava onda, kad su djeca zločesta ili je pak majka zločesta. Sinovi Posavine nisu zločesti, a ni naše majke BiH i Hrvatska nisu zločeste.
Vladimir Šoljić, ministar obrane RH H-B, podsjetio je na tešku i krvavu prošlost hrvatskog naroda uopće, te pokušavajući staviti se u poziciju Posavijaka pozvao na razumno postupanje, svjesni da svijetom ne vlada pravda nego sila i interesi, da stoga nemamo pravo optuživati jedni druge, jer je ono što se događa veće i jače od nas. Ne želeći sijati iluzije, Šoljić vjeruje da ovo ipak nije kraj.
U svom obraćanju nazočnima, Mate Madžarević, dopredsjednik Zastupničkog doma Sabora HR H-B i zastupnik iz Šamca, obavijestio ih je o posjetu predsjedniku Tuđmanu hercegbosanske delegacije u kojoj je bio i on iz Posavine; kako je pritom iznio točne podatke o pučanstvu Bos. Posavine, poginulima i ranjenima, te argumentirano osporio sve češće tvrdnje, osobito ovih dana o naseljenim Srbima na okupiranim područjima Bos. Posavine, jer da Predsjednik o tome, kao ni o mnogo čemu, nije dobro informiran. Obraćajući se ministru Šoljiću, zamjerio mu je što ništa ovdje nije urađeno prije Daytona. Osporivši Prlićev potpis u Daytonu, naglasio je, među ostalim, kako Hrvati iz Posavine neće dopustiti da budu »živi pokopani«.
I zastupnik iz Dervente, Drago Kisić, među ostalim, osvrnuo se na obmane koje se sve češće plasiraju, pa i s hrvatske strane, kako bi se narod pripremilo na prihvaćanje ovog nakaradnog plana, te kako nije istina da Srbi ne daju Posavinu, nego da je Hrvati nisu tražili. Uspoređujući statističke podatke općina u zap. Bosni (u Grahovu, Glamoču, Drvaru - živjelo je 37,925 stanovnika, od toga 437.Hrvata, što je u ukupnom broju BiH pučanstva 0,87 ... a u Posavini, na kompaktnom teritoriju preko 21 posto BiH Hrvata) s čuđenjem se zapitao kako ni to nisu bili argumenti za one koji su nas trebali predstavljati na pregovorima.
Dr. Anto Kovačević, HKDU, zbog licitiranja hrvatstvom, među ostalim, rekao je kako Hrvati iz Posavine nikada nisu bili opozicija hrvatskoj državi. Naprotiv, kako su tisuće i tisuće Hrvata robijali za ideju hrvatske države, ginuli za hrvatstvo BiH istodobno braneći geopolitičke, interese hrvatske države. A kad je Dayton u pitanju, nad Posavinom lebdi duh Karađorđeva, - istaknuo je Kovačević i dodao kako Posavina nije pala vojno, nego na motorolu.
U ime franjevaca samostana Plehan, nazočnima se obratio gvardijan fra Anto Tomas, te među ostalim naglasio kako su vijesti iz Daytona unijele nemir i zabrinutost i među franjevcima plehanskog kraja čiji se samostan, kultno i kulturno središte Posavine, u ovim zemljovidimanašao u Republici Srpskoj. Svjesni su da međunarodnoj zajednici nije stalo do pravednog mira, ali ne mogu razumjeti da netko s hrvatske strane može staviti potpis na takav dokument; ta ih je politička odluka duboko pogodila, ali ne i pokolebala u vjeri u povratak.
Anto Beljo, ravnatelj Informativnog centra i predsjednik Matice iseljenika, smatra da je Daytonski sporazum samo jedan u nizu, da će se tendencija smanjivanja koridora nastaviti, da će Hrvati doći i u Vukovar i u Posavinu.
Zapovjednik 102. odžačke brigade, pukovnik Tomo Božić,. među ostalim je naglasio kako su najbolji sinovi koje smo imali poginuli u obrani Posavine, kako su međunarodni interesi surovi, te kako su se u svemu ovome gledali širi interesi.
Tereza Ganza-Aras (HSLS), obraćajući se nazočnima, među ostalim je rekla kako su oporbene stranke u RH od početka vidjele da će nedosljedna politika očuvanja BiH u težak položaj dovesti hrvatski narod ne samo u BiH, pa i ovdje.
Mijat Gloković (HSS)kazao je kako oni pozdravljaju Dayton kad on govori o nedjeljivoj Bosni, zatim Ustav koji je tamo donesen, ali da odbacuju mape i tamo priznati koridor, te kako je neshvatljivo kako su ga Hrvati i Bošnjaci uopće prihvatili.
Prof. Ivo Križanović se, među ostalim, zapitao kako je moguće da plan Kontaktne skupine, prihvaćen od svih institucija HRBH i F/BiH, nije prihvaćen u Daytonu; kako je moguće uopće govoriti o tome da o nama odlučuju Amerikanci, kad su RH i BiH međunarodno priznate države ...
Bojnik Ivan Ćorluka, zapovjednik 103. derventske brigade, u svom obraćanju nazočnima, među ostalim, zamolio je predsjednika Zubaka da povuče, odnosno opozove svoju ostavku.
Iko Stanić, predsjednik Koordinacijskog odbora za uspostavu Federacije, predložio je, među ostalim, da se posavske zastupnike u Ustavotvornoj skupštini F/BiH obveže tražiti ostavku dopredsjednika Vlade Jadranka Prlića jer je bez ovlasti potpisao Daytonski sporazum, zatim da ovaj Sabor protiv Prlića podnese kaznenu prijavu i pokrene kazneni postupak za izdaju hrvatskih interesa (u smislu čl. 226. i čl. 116. stavak 2. preuzetog krivičhog zakona).
Mijo Matanović, predsjednik Zupanijskog odbora, upoznao je nazočne o aktivnostima ZO u vrijeme vođenja pregovora u Daytonu, pisanoj podršci predsjedniku Zubaku, ali je morao konstatirati da je, nažalost, tamo i bilo onih koji su prekoračili ovlaštenja.
U svim diskusijama zastupnika Sabora isticano je nezadovoljstvo i ogorčenje potpisanim sporazumom, nemirenje »s postignutim«, upućivane su kritike hrvatskom vrhovništvu, stranci, pa i samom Predsjedniku, zbog nezastupanja interesa Hrvata iz Bosne, posebice iz Bos. Posavine, zbog trgovine ovim prostorom ... Posebne kritike upućivane su HRT zbog prešućivanja istine o Bos. Posavini kako će, smatraju zastupnici, biti i sa ovim Saborom. S druge, pak, strane upućivane su čestitke i izrazi zahvalnosti predsjedniku F/BiH Krešimiru Zubaku na njegovu držanju u Daytonu, te traženo njegovo povlačenje ostavke, što je uvijek bilo popraćeno burnim pljeskom.
Nakon što su pročitani brojni brzojavi potpore ovom izvanrednom zasjedanju Sabora, imenovana je komisija (Drago Majić, Mustafa Hadžispahić, Blaž Župarić, Mijo Matanović i Vitomir Ćošković) za izradu Deklaracije, Zaključaka i Pisma Kongresu.
Na kraju, zastupnici su s jednim glasom protiv prihvatili Deklaraciju, i Zaključke, a potom i Pismo koje će biti upućeno Američkom Kongresu.
..................................................................
Izvor: Posavski glasnik, od 30. studenoga 1995. Izvanredna sjedinica sabora Veležupe Posavske