Gola mržnja

Glumac Rene Bitorajac spjevao je pjesmuljak „Mi Hrvati“ na bazi čuvenoga hita „The Sound of Silence“. Ni pas s maslom ne bi polizao sve ono što je izrekao na račun „svoga“ naroda, a sve je popratio grozomornim prizorima nacističkoga divljanja. Slika upotpunjuje tekst. Možemo tek slutiti paroksizam u kojemu je sluđeni autor prionuo svome sramotnome činu. Onaj tko posluša i pogleda, zaista bi se mogao zabrinuti nad hrvatskim narodom i državom, ali kad zastane i shvati da je nesretni autor u nedostatku prizora fašizma i nacizma iz Hrvatske posegnuo za poljskim, ruskim, grčkim i srpskim slikama s ulica i stadiona, dakle, da je svjesno krivotvorio film ne bi li optužio Hrvatsku, onda postaje jasna i slika njegove izopačenosti koja, da nije trend, ne bi ni bila društveni nego privatni klinički problem.

U normalnoj državi netko od represivnih tijela barem bi pitao Bitorajca „Pa čekaj, čovječe, zašto lažeš i tuđim nacističkim slikama optužuješ vlastitu Domovinu“, ali u Hrvatskoj problem postaju oni koji upozore na tu devijaciju. Voditelj popularne Bujice Velimir Bujanec razotkrio je motive Bitorajčeva spota, a osim toga izvijestio je da glumac živi u stanu od 150 četvornih metara u središtu Zagrebu, kojega su nekad komunistički okupatori oteli hrvatskome vlasniku, strijeljali ga i dodijelili Bitorajčevim pretcima. Na tu pojedinost, na žalost, nitko ne obraća pozornost.

VUKOVAR

Kad komunisti ubijaju, pljačkaju, lažu i teroriziraju građane, onda je to odavno postalo normalno, to je njima i Stanimirović. Ne smeta im kad, primjerice, Vojislav Stanimirović, koji je u odori osvajao Vukovar i bio gradonačelnik okupiranoga grada, postane saborski zastupnik, ne smeta im kad Goran Radman, omladinac koji je nosio štafetu diktatoru postao ravnatelj HRT-a, ne smeta im veličanje Tita i crvene zvijezde pod kojom je paljen i Vukovar.njihovim nasljednicima kao neka vrsta nasljednoga prava, a ako se netko pobuni protiv toga zločina, onda je on ustaša, fašist i nacist. I kad neki ambiciozni majmun režira predstavu „Pad“ gdje potpuno krivotvori činjenice o Vukovaru i rabi stare KOS-ove teze i isfabricirane i lažne transkripte, a to je odavno priznao i sam Mile Dedaković, ratni zapovjednik obrane Vukovara, kojega se u predstavi apostrofira kao žrtvu Tuđmanove sile, onda je to znak još uvijek nezdravoga društva kojemu će trebati duga desetljeća da se izliječi pod uvjetom da liječenje uopće uskoro i počne. Što je Branko Borković radio na toj predstavi rađenoj po podlozi KOS-ove i četničke interpretacije događaja iz 90-ih?

Bukači se čak i tragedijom Vukovara koriste, ali ne da bi se zgražali nad onim koji je tragediju počinio, nego da bi diskreditirali Tuđmana i hrvatsku vlast. Ne smeta im kad, primjerice, Vojislav Stanimirović, koji je u odori osvajao Vukovar i bio gradonačelnik okupiranoga grada, postane saborski zastupnik, ne smeta im kad Goran Radman, omladinac koji je nosio štafetu diktatoru postao ravnatelj HRT-a, ne smeta im veličanje Tita i crvene zvijezde pod kojom je paljen i Vukovar.