dr. sc. Božo SKOKO
Oteti dječak koji je postao Veliki vezir Sulejmana Veličanstvenog
Rustem-paša Hrvat Opuković (tur. Hirvat Rüstem-pa§a) (Skradin, oko 1500.-Carigrad, 1561.)
Veliki vezir Otomanskog carstva, general i državnik, hrvatskog podrijetla. Rođen je u Skradinu u hrvatskoj katoličkoj obitelji, iz koje je otet i odveden u Carigrad, gdje se školovao i postigao zavidnu vojnu karijeru. Nosio je i titulu rikabage (ričab-aga), ceremonijalnoga dužnosnika koji sultanu pridržava stremen dok se uspinje na konja. Postao je i damat, mladoženja osmanske dinastije, kada je 1539. oženio Mihrimah (Merima), kćer Sulejmana Veličanstvenog. Pet godina kasnije sultan ga je imenovao velikim vezirom Osmanskoga carstva. Kao iznimno snalažljiv i uporan vladar, radio je na obuzdavanju inflacije i punjenu državnog proračuna, a 1552. imenovan je i semskerom (vrhovnim vojnim zapovjednikom) tijekom pohoda na Perziju. Zbog njegove bezobzirnosti i spletkarenja, povijest ga nije pamtila po dobrome, a turski ga pisci i kroničari nisu štedjeli. Navodno je utjecao i na to da Sulejman pogubi svoga sina Mu-stafu od straha da mu ne otme prijestolje, a tvrdi se kako se rigorozno odnosio i prema svojoj obitelji, te je roditelje, koji su doselili u Tursku, prepustio bijedi i siromaštvu. Međutim, također je poznato kako je brata Sinana postavio za kapudan-pašu (admirala turske mornarice), te kako je njegov drugi brat, poznat kao Karađoz-beg, bio dovoljno bogat da sagradi niz zdanja u Mostaru i Sarajevu. Svojedobno je bio pao u nemilost i samog sultana ali se, ponajprije dobrim odnosima sa svojom punicom Hurem — sultanijom Rokselanom, izuzetno utjecajnom Sulejmanovom ženom, uspio održati na dužnosti velikog vezira sve do svoje smrti. Rustem paša je dao sagraditi karavan-saraj u Drinopolju, koji se smatra jednim od najzanimljivijih građevinskih djela osmanske arhitekture. U spomen na njega, arhitekt Mimar Sinan u Istambulu je izgradio džamiju, koja nosi ime Rustem-paše. Njegov lik se pojavljuje u popularnoj turskoj seriji „Sulejman Veličanstveni" u kojoj čak progovara i nekoliko riječi na hrvatskome, prisjećajujući se nostalgično svoga djetinjstva.
Vrelo: "Hrvatski velikani", str. 248-249