"Jeste li sve ovo razumjeli?" "Da", odgovore mu. A on im reče:
"Zato je svaki književnik koji je postao učenikom
kraljevstva nebeskoga nalik na domaćina koji iz svoje riznice vadi novo i staro."
Matej 13,45-52
Sigmund Freud je umro sa 83 i nikada nije saznao što ljudi zapravo žele. Dok pokušavam pisati, preko naočala, promatram moderatoricu vremenske prognoze, i ona sva u tuzi kaže kako će vrijeme sutra biti "grozno". I sad ja vas pitam - što to znači? Što znači "grozna" vremenska prognoza? Bit će tmurno i kiša po vazdan ili će biti sunčano i vruće preko 40 gradi cezijus!? Što je od ovoga dvoga "groznije"? Ja sam već davno shvatio da postoji samo vrijeme; sunčano, kišovito, hladno, toplo,... sve drugo je nevrijeme. No, usprkos njenoj hrabro otkopčanoj košulji nisam se dao smesti pri analizi nove knjige o spavanju i snovima,
***
Svatko od nas spava, neki manje neki više ali svi to činimo. Spavati, to je normalno ali sanjati, znači kao kad se zaputiš nekamo i ne znaš što te čeka. Tako je Helene Cixous opisala svoju knjigu o snovima. "Koji je to užitak, prekinuti noćna očekivanja", i još piše "gdje će me ovoga puta još baciti? Što ću sve ove noći otkriti?" Cixous je jedna od vodećih francuskih književnica i intelektualki. Rođena je u Alžiru 1937. godine, poslije dolazi u Pariz gdje biva suosnivačica "Des Centre universitarie expérimental de Vincenns", kao i prva profesorica za rodovsku teoriju u Europi. Više od 60 projekata je objavila o James Joyce, o Jaques Derrida koji je, kao i ona, došao iz Alžira i s kojim je cijeli život u prijateljstvu o kome je čak za roman "Dedans" dobila i "Prix Médicis. No, vratimo se spavnju i snovima. Ja sam isprobao svakojake ritmove spavanja i znam (barem tako sručnjaci kažu, a njima je vjerovati) da idealno spavanje unutar 24 sata je 7 - 8 sati. Balazac je pri pisanju trošio puno kave, a Da-Vinci je imao tu potrebu da duboko i svakodnevno bez sna miruje. Dakle, unutar tih 7-8 sati manje se doživljava na javi ali više u snovima.
***
Prošli mjesec kćerka me povela sa sobom na dodjelu diplome na "Swis Marketing Award" u KKL Luzern. Dakle radilo se o Oscaru za marketing. Kiša je padala cijeli dan. Dvorana je bila popunjena do posljednjeg mjesta s lijepo odjevenim ženama i muškarcima. No, meni se, vjerojatno zbog zamračenosti a i kišnog dana, prispalo i obzirom da se radi o marketingu, s kojim sam svakodnevno u dodiru, na pamet mi pade jedan vic koji ću vam ispričati; inače ću ga zaboraviti. Dakle, ide ovako:
Sretne Suljo Muju na biciklu pa ga pita
─ Od kud ti Mujo, bolan, biciklo?
─ Dala mi Fata - reče Mujo.
─ Eh...
─ Ma jest, evo vako je bilo. Idemo mi tak to, ja je barim; a ona baci biciklo na jednu, haljinu skide sa sebe i baci na drugu stranu i reče:
─ Uzmi Mujo što ti srcu drago!
─ I ja uzmem biciklo - reče Mujo
Suljo ga gleda otvorenih usta i u čudu pa reče:
─ Pa jest, dobro si uradio i ja bih. Jebeš haljinu, šta će ti?.
Kad je uvodničar najvio da će Award voditi bivša misica Melanie Winiger, malkice sam se razbudio.
***