Narkomani Jugoslavije
Tihomir DUJMOVIĆ
NACIONALNI ZOMBIJI
Nacionalni zombiji, to su hrvatski ljevičari! Hrvatska, to nije njima ništa, nacionalno im je kulturološka kategorija, ne politička, pa to nam je javno u jednom intervjuu rekao čovjek kojem su nosili štafetu i kad Tita nije bilo. Primio je štafetu u ime mrtvog krvnika! Danas vodi hrvatsku državnu televiziju. Ne bilo kakvu televiziju. Hrvatsku državnu televiziju! Čuješ li me, Zvonko! Jedva desetak godina nakon Domovinskog rata isti taj čovjek, čovjek-štafeta, kliče nam: Nacionalno, to mi je tradicija, to mi je muzej, ali ne dnevna stvar, ne politika, ne štit! Kad politički razmišljam, nisam opterećen nacionalnim, to nam hoće reći čovjek u kojeg su oni koji su potpisivali likvidacije hrvatskih političkih emigranata imali takvog povjerenja da su mu dali da u ime mrtvog Tita primi štafetu. Znaš kakvo zastrašujuće povjerenje moraš uživati da te odaberu da im ti budeš reinkarnacija Josipa Broza Tita!? U trenutku kad mu Partija iskazuje takvo povjerenje, s druge strane, ista ta Partija u zatvoru drži i Tuđmana i Budišu i Gotovca i Marka Veselicu! A primajući tu štafetu, on im daje mladenački intelektualni alibi! Jedino što tada ima! Što više nekome možeš biti osim alibija, jamca, garanta, osiguravatelja!? Ti se osim toga sam nudiš biti onaj sigurnosni ventil da ništa neće eksplodirati! E vidiš, taj lik ti danas vodi hrvatsku državnu televiziju! Razumiješ li sad kamo si došao jer taj čovjek ti vodi nacionalnu državnu televiziju!!! On ne pjeva dok je srca bit će Croatije jer on po vlastitom priznanju nema srca za Croatiju, a tome je tako jer oni s druge strane barikade, kako je urlao Vlado Gotovac, nemaju dušu i umrijet će u pustoši svog srca!
NAS SU PREUZELA GENERALSKA DJECA, ZVONKO!
A nas su danas preuzela generalska djeca, moj Zvonko! Doslovno, hoćeš li da ti počnem nabrajati? l dok ne umru u pustoši svog nacionalno praznog srca, dotada će nama vladati, dotada će nam od djece raditi janjičare regije i jugoslavenstva! Oni su ovisnici, oni su narkomani Jugoslavije, regije i anacionalnosti. Narkomani Jugoslavije! To je u njihovim venama, to oni šmrkaju! To je njihova himna, to je njihova prva i prava ljubav, njima su Jugoslavija i regija kako je danas zovu, ono što je tebi bila Hrvatska... Pa ja tu ludnicu, ja to ne razumijem... Znam, Zvonko, znam... l još nešto ti moram reći. Oni su krivi, da, oni su krivi što nam Hrvatska ovako izgleda, ali, budimo realni, i mi smo krivi. Premda nam je ispran mozak. Da, ispran nam je mozak. Generalno gledajući, hrvatska nacionalna svijest, hrvatska državotvorna svijest, ona nacionalna državnička svijest kakvu ima svaki prosječan Britanac ili Talijan, ovdje je iskorijenjena, zatučena, pucano joj je u glavu! Ne slučajnim šrapnelom! Kuglom u čelo našeg partizanskog brata Hrvata. Točno kao onoj mladosti na Sljemenu! Kugla u glavu da ti smrska mozak! Da nestaneš! Ti i takva tvoja Hrvatska! Kako bi se napravilo prostora za neku drugu Hrvatsku! Ovakvu! Hrvatsku koja to nije! Nije samo potučena sirotinja koja je u tom vihoru rata bježala na Bleiburg, nisu samo potučeni vojnici koji su pružali otpor!
NARODU SU SMRSKALI NACIONALNU SVIJEST
Oni su ubijeni metkom u čelo, a mi koji smo ostali, mi smo lobotomirani. Ostali smo živi, ali nacionalnu svijest su nam smrskali. Znaš do koje razine? Točno do one koju su oni sami dopustili! A dopustili su razinu 1971. Poklali su, protjerali sve, ma više-manje sve oponente što su ovdje politički egzistirali do 1945., ne samo Pavelića i ustaše. Pogledaj Hudu jamu! Strpati tisuće ljudi u kamenolom i pustiti ih da se uguše, je li to antifašizam? U čemu je razlika između Hude jame i neke druge ustaške jame? U tome što su nas učili o ustaškim jamama, a krvavom šutnjom šutjeli o Hudoj jami! Idioti! Zločinci i krvnici! Ali ovi koji su došli nakon Pavelića, sve su, ali baš sve što je bilo protiv njih, poklali i protjerali, ne samo ljude: nisu nam samo oteli Boku i Srijem, oduzeli su nam jezik onim Novosadskim sporazumom, oduzeli su nam svaku mrvicu državotvorne svijesti i zamijenili je sviješću jugoslavenske zajednice, l trajalo je to prokletih pedeset godina. Za to vrijeme su stvarno poklali i istjerali sve što im je smetalo, a od onog što je ostalo radili su janjičare! Pa više od šest stotina svećenika su ubili! A mi nismo Kina, za Boga miloga, nas nema milijardu i pol! Pokaži mi zemlju i vlast koja je nakon 1945. ubila više od šest stotina svećenika! Da, ti si vidio Hrvatsku na nogama 1991., ali to nije bila politička Hrvatska, to je bio narod kojem je za petama trčao četnik s nožem u zubima! l on se bori da ga ovaj ne zakolje. Ali, kad klanje stane, moj pobjednički Hrvat (za razliku od Srbina, oh kako samo za razliku od Srbina), onaj moj Krležin domobran Jambrek, ne zna kako dalje! Tako nisu znali ni oni koji su došli 1945. Hrvatsku državu naši drugovi komunisti ne bi, ali ne bi baš ni centraliziranu Jugoslaviju u kojoj su sluge Beogradu. Trebalo im je više od dvadeset godina da definiraju što bi oni htjeli! l tako smo došli do 1971.! Konfederacija, ali da se tako ne zove jer je drug Tito alergičan na konfederaciju.
S PRVIM DJEČJIM CJEPIVOM NAMA SU IZBRISALI TVOJ IDEALIZAM
Niti ja ne razumijem kako je to moguće, ali ja nemam iluzija, ja sam u tome odrastao, nama su ovdje s prvim dječjim cjepivom izbrisali tvoj idealizam i zato je meni, moj Zvonko, sve jasno... Meni je jasno da smo nakon rata popucali po starim šavovima i da njihova današnja prednost izvire prvenstveno i primarno iz onog upravo biblijskog pokolja na Bleiburgu, pokolja kakvog u svojoj povijesti nismo imali! A dok su nas ubijali i bacali u zatvore, oni su se razvijali, l takvi smo dočekali 90-tu! l kad se dim baruta razišao, ponovno nas gledaju stari likovi! Bivša Socijalistička Republika Hrvatska, tu si došao, Zvonko. Da je 1945., oni bi nas strijeljali, moj Zvonko, daje 1971. oni bi nas hapsili! Pa kako, pa zar nisu shvatili da će u svakoj Jugoslaviji i regiji sutra i oni izgorjeti, da smo mi svi za drugu stranu jednaki, svi smo mi njima ustaše, nije vrag da nakon zadnjeg rata cijeloj Hrvatskoj to nije jasno? Pa kako je moguće da nakon onakvog pokolja 90-tih ta naša ljevica i dalje gleda prema Beogradu zanosnim pogledom? Pa koliko još puta Srbi moraju poklati tu našu sirotinju da i naša hrvatska ljevica shvati s kim imamo posla? Pa ja to doista ne mogu razumjeti... Čemu se nadaju od te regije? Kako je moguće da im je Hrvatska ovako tijesna? l to nakon onakvog zadnjeg pokolja... Ja to stvarno ne razumijem... Ne radi se o tome da oni racionalno ne razumiju ove tvoje pojmove, radi se o tome da oni to ne osjećaju.
Vrelo: "Hrvatska u raljama djece komunizma", str.312-314