Upravitelji Bosne

Etničke promjene u Bosni i Hercegovini

Naprijed smo vidjeli da su Bosna i Hercegovina bile čisto hrvatske zemlje i to poslije kristijanizacije prave hrvatske katoličke zemlje. Poslije stanovitih su­koba oko jezika u vršenju službe Božje, a jezik je bio staroslavenski, crkvene knjige bile su uglavnom pisane glagoljicom, a staroslavenski jezik tijekom vre­mena poprimao je oblik hrvatskoga narodnog jezika ikavsko-čakavskog i ikavsko-štokavskog narječja, na istoku Hercegovine i ijekavsko-štokavski.

Zbog nastojanja ugarskoga svećenstva da Bosnu latiniziraju uvođenjem slu­žbe Božje na latinskom jeziku, ali i ugarskog donacionog sustava dolazilo je do ratova između Bosne i stranih križara, koji su optuživali bosansku elitu zbog krivovjerja. Bosanski su krstjani (patareni, bogumili) braneći svoju vjersku au­tonomiju branili i autonomiju Bosne kao banovine, a potom kao kraljevine.

Padom Bosne pod Turke veliki dio patarena (Hrvata) prihvatio je pod veoma povoljnim uvjetima islamizaciju, ali su sačuvali sve svoje plemenitaške povla­stice i hrvatski jezik kroz pet stoljeća turske okupacije. Međutim, i pod Turcima Bosna je postala begler-begluk (podkraljevstvo) sa čvrstom granicom na Drini, a širila se turskim osvjanjima ostalih hrvatskih zemalja.

Hrvatski katolici dijelom su zadržali svoju katoličku vjeru, dijelom prešli na islam, ili na pravoslavlje na što su bili nerijetko i prisiljavani.

Pravoslavlje se javlja u Bosni poslije turskog zaposjedanja Bosne i dolazi s istoka s useljavanjem Vlaha koje su Turci dovodili kao svoje pomoćne trupe (martolozi, komordžije i lovci na katoličke robove).

Narodnosni, kao i vjerski, sastav stanovništva Bosne i Hercegovine mijenjao se najviše tijekom velikih ratova.

»Prema turskim službenim popisima iz 1528/30 u današnjoj Bosni i Herce­govini bilo je Hrvata muslimana oko 220.000 ili oko 34 posto, Hrvata katolika oko 360.000 ili oko 57 posto, a pravoslavnih, većinom neslavenskih Vlaha, oko 55.000 ili 9 posto. Tada je, dakle, Hrvata katolika i muslimana bilo oko 91 posto od svega pučanstva u BiH. Godine 1624. u Bosni je bilo 900.000 muslimana ili 67 posto, katolika 300.000 ili 22 posto, a pravoslavnih, većinom Vlaha 150.000 ili 11 posto. Hrvata svega 89 posto.«²⁸⁵

Katolici su ostali trajno Hrvati jer su bili čisto hrvatskog podrijetla i oslanjali se na katoličku Hrvatsku. Muslimani su bili zbog vjere lojalni ili uglavnom lojalni Otomanskom carstvu i Osmanlijama, ali su i kao najveći dostojanstvenici toga carstva na visokoj Porti isticali svoje hrvatsko podrijetlo.

285) Žitije sv. Simeona (Nemanje) od Stjepana Prvovjenčanog, prijevod L. Mirkovića, Spisi sv. Save i Stevana Prvovenčanog, Beograd 1939, str. 181; D. Mandić, Bogomilska crkva bosanskih krstjana, Chicago III, 1962.