Očev čuveni bijeli grah sa svinjskim repićima

Ništa se značajno nije dogodilo kad sam se rodio - pas nije zalajao u dvorištu, nad gradom nije bjesnjela oluja rascijepivši hrast u bolničkom parku, niti je Amerika pokrenula još jednu neoliberalističku revoluciju u nekoj, ionako ispaćenoj, državi Latinske Amerike.

Jedino je drug Tito ustrijelio vepra kapitalca u Kopačkom ritu.

Tito je, s dvocijevkom prelomljenom preko lijeve podlaktice, nonša­lantno stajao pokraj mrtve životinje, a iza njega su stajali uznojeni drug Stane Dolanc, u lovačkoj odori i s fazanovim perom u šeširiću, i neki uštogljeni major JNA.

Rekla mi mama da je čitala o tome u Areni, prekraćujući tako u bolnici vrijeme između trudova.

Kad sam se rodio, bio je dosadan dan u ožujku.

Jednom sam je upitao zašto me je rodila.

- Zato, sine - rekla je - jer smo tata i ja žarko htjeli imati sina.

Zato mislim da je izlišno spomenuti kako se zovem.

Moje je djetinjstvo bilo tako obično da se jedva mogu prisjetiti neke nepodopštine, osim one kad sam jednog vikenda u nekom selu uz Kupu ciglom zdrobio koščice piletu.

Završio sam srednju ekonomsku školu i radim kao računovođa.

U ratu nisam bio jer sam kratkovidan - sjećam se kako mi je na regrutaciji bilo strašno neugodno kad su mi dali vojnu knjižicu u kojoj se zelenio štambilj - nesposoban za vojnu službu. Spuštena pogleda izjurio sam na Branimirovu.