IZMEĐU KORICA

Prije, odprilike, dvadeset godina u ruke mi je došla ova knjiga. Bio je to moj prvi „susret“ sa Dr. Tuđmanom. Ovom prigodom izdvajam predgovor izdavača i jedan eho iz Neue Zürcher Zeitung.

klikni na foto...

Predgovor

 

   Početkom 1981., pojavljuje se u Ujedinjenim Američkim Državama u skraćenom engleskom prijevodu jedna knjiga poznatog hrvatskog povjesničara, bivšega generala i borca za ljudska prava, Dr. Franje Tuđmana a u svezi nacionalnog pitanja u sadašnjoj Europi. Prvi, rukom pisani radovi ovoga djela, dolazi u ruke jednoga hrvatskog izdavača u izbjeglištvu koji objavljuje dva nepotpuna izdanja.

   U međuvremenu, a prije izdanja na hrvatskom jeziku, ove knjige, potpisan je ugovor između Tuđmana i Bokatron AB, gdje uređena predpostavka o izdavanju na hrvatskom i ostalim jezicima.

   U jesen 1980., jugoslaovenske vlasti sprovode istragu protiv Tuđmana pozivajući se na dani Interview jednom Zapadnoeuropskom novinaru. Iako su njegova objašnjenja imala naučnu potporu, to su jogosloavenske vlasti ocijenile kao „neprijateljsku propagandu“. Dr Tuđman je krajem veljače 1981., osuđen na tri godine zatvora i pet godina zabrane javnog nastupanja.

   Ovakva situacija je još više otežala, ionako, naše rijetke kontakte sa autorom s pogledom na realiziranje plana o izdavanju.U vremenskom periodu od osam mjeseci, od izrečene presude na prvoj instanci do odluke o odbijanju Tuđmanove žalbe na Vrhovnom sudu  Hrvatske. Autor je prilično proširio svoj tekst, naročito osvrćući se na nacionalno pitanje u Sojetskom Savezu. U svojoj završnoj riječi bavi se aktuelnim nacionalnim pitanjima u Europi, kao naprimjer u Poljskoj i Irskoj a i u ustaničkoj jugoslavenskoj pokrajini Kosovu.

   Početkom 1982., Tuđman dolazi u, na lošem glasu zatvor iz srednjeg stoljeća, Lepoglavu. No, biva već, nakon 14 mjeseci, zbog pogoršanog zdavlja  opet odpušten a ostatak kazne je privremeno pomjeren.

   Ovo objašnjenje kazuje, u kojim je poteškoćama njemačko izdanje došlo gdje smo mi tri i pol godine u  „Neue Zürcher Zeitung““ , englesku obradu opširno,  priznali i objavili. Tu se nalaze i informacije  u kakvim je uvjetima od 1970. godine, radio ovaj značajni povjesničar: Sistematski rad mu je bio otežan, nije smio biti nazočan na naučnim skupovima, nije smio objavljivati, niti putovati u inozemstvo. Također nije smio imati kontakte sa kolegama povjesničarima niti imati pristup jugoslavenskom arhivu koji je velikim dijelom i sam Tuđman stvarao.

   Mi držimo vrijednim velike napore, koje je autor usprkos teškim uvjetima rada kao uz mnogobrojne pothvate od strane režima i  miješanja u njegov osobni život, što je Dr. Tuđman opširani i komplicirani povijesni rad uspio završiti i kao iskusni  i moralni naučnik dao prezentirati javnosti.

 

Izdavač

 

..................................................................

"Tuđman razlikuje  pozitivni nacionlizam kao borbu za somoodrženje, kao pravo na samoodređenjei slobodu svakog naroda, i negativni  nacionalizam sa tendencijom ka domonantnosti i hegemonizmu... Na sudbini spostvenog hrvatskoga naroda Tuđmanova  orjentirana predpostavka glasi: „ Jedan narod je živi Organizam i bori se za svoje samoodrženje kao svako živo biće, ne uvažavajući takozvane visoke interese. Zločin nad jednim narodom je zločina nad cijelim čovječanstvom“...

 

Da nacionalno pitanje nema svugdje istu snagu i značajnost razlikuje Dr. Tuđman između država gdje jedan narod svoje državotvorne ideje manjim narodima može nametnuti (Francuska, Velika Britanija), i tamo gdje ovo ne može uspjeti (Jugoslavija, Češkoslovačka). Ipak i ovdje je teorija o jednoj državotvornoj naciji, po čemu bi struktura države  dostajala za stvaranje jednog državotvornog naroda, opovrgnuta...

 

Tuđman ukazuje na primjeru Jugoslavije da je federalizam bez demokracije i pluraliteta nemoguć. Dosadašnja četiri jugoslavenska ustava deklarativno su, kao, sve probleme riješili ali u praksi je dezentralizaciju bilo nemoguće sprovesti. Čini se da, uvijek, jedan narod svoje interese i svoje nacionalne tekovine izjednačuju sa onima iz fedreacije. Ono što je bio unitarni zentralizam u Kraljevini Jugoslaviji, danas je internacionalni demokratski zentralizam, pojačan ideologijom i represivnošću. Dr Tuđman to ilustrira na primjeru Hrvatske, kojoj je svako gospodarsko, kulturno ili političko pitanje okarakterizirano kao nacionalizam ili pak fašizam...

 

Ideje o samoodređenju i integraciji jednoga naroda ne smiju biti u suprotnosti nego jedna drugu razumijevati. Po Tuđmanu Europa treba biti bez ideologije prevlasti i premoći. Trenutačno , ovo je moguće samo u Zapadnom dijelu europskog kontinenta.

 

Tuđman ostaje realističan, iako on privremeno cjelokupnome europskom kontinentu (od Atlantika do Urala), ne ostavlja velike šanse u ovom procesu, isto kao što i njegova knjiga svjedoči o razumnoj analizi, temeljitom povijesmon znanju i bogatom životnom iskustvu.

 

(Neue Zürcher Zeitung)

 


pv

  

listopad 2009.