Hercegovinizam

Mi Hrvati

 

Isto tako većina autora iz zapadne Hercegovine sa lakoćom si daju epitet "mi Hrvati u BiH". Dakle kada govore o svojim stavovima po pravilu govore da su to stavovi Hrvata u BiH. Mogli bi biti, ne sporim, ali precinično je sebe poistovjećivati sa narodom. Razumijem kada to lokalpatriote svjesno rabe radi promicanja svojih interesa, ali nikada neću shvatiti one koji se uistinu tako osjećaju jer samo na taj način razmišljaju. Ako uopće razmišljaju.

 

Najveća moguća katarza hrvatskog naroda u BiH je ta kada danas netko, tobože u ime Hrvata, govori kako je Posavina definitivno izgubljena. Kako Hrvati nemaju što tražiti u Sarajevu i Tuzli. A one primjerice u Banja Luci ne smatra da uopće postoje. Dakle, bol, patnja i golgota hrvata Bosne se smatra svršenim činom i da je najmanji problem žrtvovati pola nacionalnog bića da bi onoj drugoj polovici bilo bolje. Smatra se da danas u BiH živi 570.000 Hrvata, a nikako manje od 470.000. Po popisu iz 1991 u Hercegovini je bilo nešto manje od 174.000 Hrvata uključujući i Mostar. Spominjem Mostar prije svega što ga pola i danas visi. A samo Mostarci znaju koliko je bilo potrebno truda da se uzme jedna ulica.

 

Razumio bih one koji po svaku cijenu žele treći entitet da su nacisti, fašisti, šovinisti i da se bore od drugih preoteti njihovo. Ili da su nacionalisti pa da žele apsolutno sve svoje zemlje. A ove ne razumijem i ne znam kako ih nazvati jer u povijesti nikada i nigdje nije zabilježeno da se jedan narod odriče većeg dijela svoje države pa čak i svojeg etničkog teritorija da bi završio u getu. Da bi bili ono što su bili u ranom srednjem vijeku. Biskupija pod upravom kneza, odnosno Hercega. Nekako me ova želja podsjeća na onu ratnu parolu bosanskih muslimana kada su u vihoru rata poručivali ratnom vođi Aliji Izetbegoviću; "Potpisuj Alija, nek' je k'o avlija". Kako ovakav primjer nesuosjećanja prema dijelu vlastitog naroda nigdje nije zabilježen i nigdje ne postoji izraz kojim bi se takav čin mogao nominirati (ima sličnosti sa kvislinzima, ali postoje neke razlike) ne preostaje mi ništa drugo nego da pobornike ideje trećeg entiteta imenujem kao "hercegoviniste" a takvu pojavu "hercegovinizam". To nikako ne znači da je izraz herzegovinizam rezerviran samo za Hercegovce. Jer hercegovinista ima veliki broj i u Županiji Posavskoj. Vjerujem da ih ima dobar broj i u središnjoj Bosni.

 

Hercegovinistima je uzor Dodik i Republika Srpska. Nisu slijepi nego su imbecili kada neće da shvate da Republika Srpska pokriva sva većinska područja gdje su Srbi živjeli. Da je samo tako, ne bi bilo vrijedno spomena. No Srbi su pored svojeg teritorija oteli hrvatske i bošnjačke zemlje (Uh što spomenu bošnjačke zemlje, time automatizmom posta Turčin). I sasvim logično brane interese te fašističke tvorevine. Hercegovinisti podupiru Dodika,a Dodik podupire njih. Budala bi bio i kada ne bi. Zato Dodik ne štedi novce nego čak financira velikohrvatske portale. On puno više brine o jedinstvu Hrvata nego sami Hrvati, tako što u toj potpori ne izostavlja ni posavske Hrvate, te i njima financira neke portale. Biznis je biznis, nema što. Tko umije njemu dvije.

 

 

Kako do trećeg

Na kraju hajde da ipak konstatiram da je treći entitet najbolje rješenje za Hrvate u BiH. Mada osobno smatram da to u ovom trenutku nije najsretnije rješenje. Ali evo pridružit ću se onim idiotima i popušit ću tezu o trećem entitetu kao najprihvatljiviju.

Kao takvom idiotu, netko će ipak morati objasniti kako doći do tog trećeg. Filozofske misli i misli drugih idiota ne prolaze. Odgovor mora biti jednostavan, da ga i oni malo tupaviji koji aplaudiraju trećem mogu razumjeti.

 

Prvo Srbi nam još nisu navukli gaće, a to od njih i ne tražimo. Podsjetite me ako griješim. A Turci su se povampirili. Neće da čuju za Mostar, a kamoli sjevernije od Mostara. Kako će netko Hrvatima iz Žepča objasniti da će morati ostati izvan hrvatskog entiteta? S muslimanima su hercegovinisti zakuhali takvu kašu da bi od njih na poklon mogli dobiti Grude, Široki Posušje Ljubuški, Tomislav i dijelove još nekih općina, možda čak i cijele dvije do tri općine. A hercegovinisti to nikako ne žele. Barem sam ih ja tako shvatio ili sam uistinu idiot. Oni žele?! E to ni pametan čovjek ne može dokučiti, a kamoli idiot. Jedni su za Banovinu Hrvatsku, drugi samo govore o ratnoj Herceg-Bosni. A najveći je broj onih koji samo govore o "ničemu". Silno žele ono što ne znaju što je. Želim i ja, samo za razliku od njih ja želim znati što je to. Ako pak znaju što uistinu žele onda ja nisam možda idiot. Zamršeno da bi idioti shvatili o čemu se radi. U ostalom nisu idioti ti koji crtaju granice. To su pametni ljudi, fini i bogati. Njima odgovara treći jer će biti još bogatiji. A ako treba negdje i zapucati zbog trećeg ne bojte se. Oni svoje guzice znaju izvući, a vojska idiota je uvijek spremna.

A za novu Herceg-Bosnu, bila ona k'o avlija ili ko velika banovina trebati će pucati malo više. Samo tamo gdje je 80% hrvatsko vjerojatno neće, a svugdje dalje sigurno hoće. I to onih 80% i više Hrvata morati će imati teritorijalni kontinuitet, a ako ga nemaju neće ni oni rat gledati na televiziji. Imat će ga u svojemu dvorištu. A kada medvjed igra kod komšije doći će i u tvoje dvorište. Davno su ljudi rekli. Ne mora biti medvjed može i koja mina. A mina se boje kapitalisti i tajkuni. Ne bi oni dali svoje imovine za tri Herceg-Bosne. A zna se tko danas od Hrvata ima imovinu.

Ako netko misli da će treći entitet pa i mogući krnji dobiti mirnim putem tj. pregovorima, ne znam kako taj idiot uopće može čitati ovaj tekst. Otkuda mu toliko znanje.

 

Što sve ovo znači? Pa može značiti samo jedno. A to je da se netko igra sa sudbinom hrvatskog naroda u BiH. Godinama mu priča šarene lage i svojom neiskrenom i promašenom politikom jedan narod tjera u propast. Nažalost moj narod. I nisu mi krivi ni Srbi ni Bošnjaci. E mislili ste da ću reći Hrvati. Nisu ni Hrvati krivi. Ali jesmo jadni. Prije svega što svakomu damo da nas vuče za nos. Što Hercegovac ne može reći što misli, a da ga Posavac ne proglasi izdajnikom. Što Posavac ne može reći što on misli, a da ga Hercegovac ne proglasi Turčinom. Pa tko je kriv. Neki Bošnjaci i neki Srbi, ali nažalost i neki naši. Pojedinci, koji svojom strahovladom interese hrvatskog naroda podređuju svojim sitnim interesima (katkad i krupnim) i interesima drugih naroda. Idioti odmorite se malo od čitanja ovog teksta. Zamorno je za vaše mozgove bez vijuga. Ostali naprijed.

Tražiti ravnopravnost hrvatskog naroda sa druga dva naroda u BiH je realnost i na tome treba ustrajati. Ima načina da Hrvati budu ravnopravni, ali oni koji ga predvode to ne žele. Podvale oko trećeg entiteta su srpske interesne igre. Neka Srbi Hrvatima vrate samo jedno hrvatsko selo (čak ne mora biti ni u Posavini iako kao Posavac to priželjkujem) povjerovat ću u iskrene namjere zagovarača trećeg entiteta. Mi Hrvati imamo veliku želju biti svoji na svome, samo nitko da nam objasni kako to sa idejom oko trećeg entiteta provesti u djelo.

 

Alternativa trećem entitetu postoji. Isto treći entitet ali bitno drukčije forme od onoga koji se većini naivno uvukao pod kožu. No to je priča za drugi put. Čitamo se.

 

Ljudevit Posavski

e-Posavina.com