Posavina je pala motorolom


Dr. Anto KOVAČEVIĆ


Bosanska Posavina nije pala vojno! Ona je pala preko motorole.

Bitke su se vodile u Derventi kad je stiglo naređenje da se žene, civili, a kasnije i vojska povuka iz Odžaka. Modriče i drugih mjesta. Prema informacijama kojima raspolažem naređenje je stiglo iz Slavonskog Broda. Tragedija hrvatskog naroda u tom je što nisu imali kvalitetne predstavnike u politici, svoj lobi - recimo tako.

LJ.: Danas kad ga imaju, stižu im optužbe da ruše hrvatski interes. Vas, recimo, proziva g. Brizić, zapovjednik HVO-a Bosanskog Broda, tvrdeći da zagovaranjem posavske autonomije cijepate Herceg-Bosnu.

A. K.: Bosanska Posavina je Kuvajt BiH. Tu su dvije luke i dvije rafinerije. To je jedna od rijetkih dijelova BiH gdje većinski hrvatski narod živi u slozi s Muslimanima.

I sad se postavlja pitanje tko je predao taj bosanski raj u ruke četnicima. Isti onaj koji sad tvrdi da bosanska Posavina ruši hrvatske intrese. Hrvati bosanske Posavine morat će proglasiti autonomiju. Granice autonomije (provincija broj 3 Vanceova plana, op.a.) zado­voljit će i Hrvate i Muslimane. Zato će se Hrvati i Muslimani boriti. Raspoloženi su i čekaju naređenje za proboj.

Srbima je pripadalo 83 posto katastarskog zemljišta tamošnjih Hr­vata i Muslimana - a to su herceg-bosanski političari potpisali?! Da­kle, prvo su nas otpisali, a sad nas se optužuje da odlazimo?! Hrvati iz Posavine ne odlaze nigdje. Oni su u cjelovitoj državi BiH i dio su jedinsvenoga hrvatskog korpusa i jedinstvenim interesima. Ne vidim da oni svojom autonomijom ruše Herceg-Bosnu.

Zbog neviđene agresije četnika, spremam se skupa s izaslanstvom bosanske Posavine otići u New York. Tamo ćemo tražiti susrete sa svim relevantnim političkim čimbenicima, koji, na žalost, ne vide najbezočniju otimačinu teritorija, a koju Europa može sankcionirati.

("Ljiljan ", 13. listopad 1993. god.)

Nakon takva naslova i neosporne činjenice daje bosanska Posavina isto kao i Baranja šaptom pala, normalno je da si čovjek postavlja ovakva pitanja:

Zašto je razina organizacije obrane bosanske Posavine bila tako sla­ba?

Zašto je, zbog kakvih i čijih interesa bosanska Posavina svedena samo na malu enklavu oko Orašja?

Poginulo je 2.246 branitelja i 1.500 civila. Ranjeno je 1.500 branitelja i civila. Imamo više od tisuću invalida rata.

Najveći je dio žena, djece i staraca napustio svoja stoljetna ognjišta i spas našao u RH.


Uništenje najveći dio infrastrukture, gospodarskih, kulturnih i sakral­nih objekata i ine stečevine Hrvata i Muslimana bosanske Posavine.

U vrijeme dok je u srednjoj Bosni bjesnio neobjašnjiv hrvatsko-muslimanski rat, dok su tisuće Hrvata napuštale svoja ognjišta i spas golog života tražile u zapadnoj Hercegovini i Hrvatskoj, u bosanskoj Posavini su Hrvati i Muslimani, kao i na početku agresije na BiH, u postrojbama HVO-a zajedno branili svoju djedovinu. Glede toga, nije me začudilo pitanje novinara "Ljiljana": Kako se u bosanskoj Posavini Hrvati i Muslimani mogu boriti zajedno protiv četnika, a u srednjoj Bosni se bore jedni protiv drugih?

A.K.: Bosanska Posavina je oduvijek bila model suživota Hrvata i Muslimana i svih onih koji je vole i koji je danas brane. To je prim­jer u kojega se trebaju ugledati svi Hrvati i Muslimani diljem BiH. U Orašju, Gradačcu, Domaljevcu, Tolisi i Tešnju besprijekorno funk­cionira hrvatsko-muslimanski vojni savez i zbog toga tu četnici nema­ju što tražiti osim ostaviti svoje kosti. Povijest će kazati svoj sud o tome zašto je došlo do pada i je li moralo doći do pada većeg dijela bosanske Posavine i kako to da gradovi, kao što su Odžak, Bosanski Brod, Šamac, Derventa, koji su još do 1941. godine bili simboli otpo­ra protiv velikosrpske politike boljševičke kuge, šaptom pali. Tko je, zbog čega i za čije interese naredio povlačenje Hrvata i Muslimana iz Odžaka, Dervente i Bosanskog Broda? Držim da je u interesu hrvatske države bilo potrebno braniti bosansku Posavinu i to je bila idealna prilika da se baš u sjevernoj Bosni stvori model pravog političkog i vojnog saveza između Hrvata i Muslimana.

 

Vrelo: "Posavski koridor smrti", str.182-186


Travanj 2012.