Odlazak u SSBiH (odlazitis nauguzitis)

Čitajući knjigu „Nacionalni park – Srbija“ dobio sam neodoljivu želju da svojim riječima opišem stanje u državi u kojoj sam rođen.Više će to biti autobiografsko opisivanje doživljaja od samog odlaska pa do godišnjeg povratka korijenima.Međutim, danas je struktura društva promijenjena, od mog odlaska,pa ću morati prilagoditi moje pisanje današnjoj strukturi. Naime,danas je u Socijalističkom Savezu Bogalja i Hulja (u daljnem tekstu BiH) oko 99,9999 % visoko obrazovanih stanovnika,pa ću pokušati bar nazive važnijih pojmova prevesti na latinski (govornikus kakos hoćus) kako bi našoj visoko obrazovanoj klijenteli iz Visokog ili Bugojna (u daljnem tekstu VOKViB) dočarao ono što sam htio reći.Nadam se da će mi to i uspjeti, Bože pomozi (sad me zovus-kad se jebus ne zovus).

Ja sam običan građanin (građanus gologuzus) koji se u vrijeme Jugozoika (davnus vremenus raspadineum) vrijeme vladara (cezarius Atonius Markovićonius) otišao trbuhom za kruhom tj. Zapadno (zapadus trulus) od drage nam naše SSBiH (rodnus grudus povratikus).Osvrnuću se samo na kratko, na sam odlazak (exodus pičkus kukavičkus).Naravno zbog ne posjedovanja odgovarajućeg obrazovanja kao VOKViB, pojavila se teškoća kod pronalaženja odgovarajućeg radnog mjesta (komunistus rezervitis lizoguzis). Kao takav dolazim u zapadnu Evropu (zapadus trulus) zapošljavam se kod poslodavca (zapadus germanikus tivtuz).Pokušavam što brže naučiti jezik (blebetalos germanikus),kako bi povećao standard (kurčitus pred drugimas), što mi relativno brzo i uspijeva s obzirom na VOKViB. Što naravno ima veliki uticaj na plaću (mizerija jadikus),povećanjem standarda (kurčitis pred drugimas). Naravno povećavanjem plaće (mizerija jadikus) stvoreni su uslovi češćeg dolaska u BiH (rodnus grudus povratikus) o kojem želim da Vam pričam.

Naravno već je odavno sve spremljeno,spakovano u auto (kurčitis autos bemveus) kratko rečeno spremno na polazak.Poslije završenog posla, treba sačekati (nije obaveza) ženu (građanus saputnicus gologuzus) i djecu (pikolos građanus gologuzus) zavisno koliko komada imaš. Vožnja ti prođe kao u nekom transu, ne osjećaš umor, odmotavaš slike dobrodošlice (malos sutrus radovituz), prvu polovinu razmišljaš da nisi nešto zaboravio u (zapadus trulus) ,tako prolaziš granice kojih zapravo više nema i iza sebe ostavljaš taj svijet koji se tako okomio na nas, jer nas je zavadio da bi se tukli zbog tamo nekakvih prirodnih dobara koja se nalaze u lijepoj našoj BiH (rodnus grudus povratikus).Nisam ni primijetio da sam već ušao u Sloveniju (srbus guzis slovenus). Prešli smo granicu bez stajanja, e tu me već počinje hvatati nostalgija (plačkus za rodnus grudus). Nedostaju mi ona lijepa davna vremena iz Jugozoika (davnus vremenus raspadineum) kad si morao čekati po nekoliko sati da bi ušao u tako lijepu državu,ljepote koje smo vidjeli tek kad ih više nismo imali.Ona vremena kad te dočekivao nadrdani carinski službenik (drndus murius pauza) sa osmijehom koji je bio samo njemu poznat, onim umiljatim glasom pitao „Šta imaš za prijavit“ i ono cvrkutavo „Otvor gepek, odma“. Bio si sretan što si naišao na njega, jer se na tom graničnom prijelazu mogao naći i divljeg carinskog službenika (Nervozus Šikanorum pauza) koji te mogao veoma brzo privesti do auta milicije (plavus ijuiju mupus) a oni kako smo ih zvali narodna milicija (anđeus u plavus) ili stručnije (Mupus murius). Tek tada si morao izvući i posljednju kartu i nahraniti kako (mupus murius) tako i (Nervozus šikaronum pauza) sa specijalnom hranom koja se spremala baš za ovakve situacije.Ta hrana je bila nekakva vrsta sendviča, jedna strana se zvala „Daj da popolovimo“ a druga se zvala „Ljudi sutra radim“ ova druga strana je bila vidno mekša i dobro natopljena. U sredini te dvije kriške se nalazio dobar komad šunke što se zvala Mito (Mitus). To je bila specijalna vrsta šunke, nju su jeli svi narodi i narodnosti, bez obzira na vjeru i političko ubjeđenje.Zanimljivo je reći da su svi nadrndani carinski službenici bolovali od iste bolesti što se zvala „Pauzofilija“ (ljubav prema izlaganju građanina (građanus gologuzus) bezrazložnom čekanju). Da bi se izbjegla zaraza, najbolje je veći komad šunke što se zove Mito (mitus) zamotanu u celofan da se ne vidi i predati bez one dvije kriške nadrdanom carinskom službeniku ili (mupusu muriusu) učinak je isti,dreknuće umiljato „Ajd vozi“.Nema više tih ljepota dobrodošlice,da nemaš potrebu da natočiš gorivo u auto i obaveznog uzimanja vinjete (porezus na budalus) kroz Sloveniju (srbus guzis slovenus) ne bih ni zaustavljao.Na crpkama te dočeka lice čudnog primata, iza kase lice je imalo dva oka,dva uveta i jedan jezik, vjerovatno je zato malo pričalo,onim svojim okicama samo je skaniralo sve što je bilo u vremenu i prostoru.Meni je nepoznat naziv za tu vrstu ali ja sam ih nazvao (Srbus hoćus bitus slovenus). Nećete vjerovati, nisam pojeo ni jedan kokošiji batak u saftu,onako u vožnji, a već sam bio na izlazu iz te države.Vjerovatno je to razlog moje brze vožnje ili veličina te države kroz koju sam upravo prošao.Nisam uspio ni srknuti par gutljaja kafe,kad između kućica iskače službenik skakač (kontrolikus vinjetus) kako bih vidio jesam li na ulazu kupio vinjetu (porezus na budalus).Uljudno sam pokazao pasoše (ćages prekos granicus) normalni carinski službenik (drndus pasaportus), pogledao je u pravcu lijepe nam naše, što je trebalo biti znak da mogu dalje nastaviti.Srce je puno, sad smo svoj na svome,ko nam može išta imamo svoju državu,osmijeh se vratio i pored umora i nekoliko fleka na košulji od piletine i kafe.Vrijeme je da kao gospoda malo protegnemo noge,popijemo kafu (enerđi za starus osobus).Sjedeći na terasi nekakvog odmarališta uz auto-cestu, promatrao sam veselu grupu građanina (džabalebarus kradus) dok su sakrivali nekakvu kuglicu ispod nekakvih čaša,zanimljiva igra ali je znaju igrati samo jedan mali broj nas koji tu staje,vjerovatno zbog svojih teških pravila.Nedaleko od njih veselo je skakutao goluždravi penzioner (Penzos vulgaris)  oko kontejnera igrajući neku igru samo njemu znanu.

Poslije pregleda pasoša od strane službenika (drndus pasaportus), krenuo sam put mosta,preko vode do slobode, do svoje SSBiH (rodnus grudus povratikus). Krv navrela u obraze, što od blizine rodne grude što od televizije koje nisam mislio prijaviti na carini.Onaj osjećaj od Jugozoika pomjerio se samo nekoliko stotina kilometara južnije ali je tu,ponovo sjedi u grlu i čeka.Ovdje na granici nailazimo na jednu podvrstu nadrdanog carinskog službenika koja se zove Mrki nadrdani službenik (mrkus drndus pasaportus).Ova vrsta je specijalno trenirana da namirišu sve vrste tehnike,čokolade i sve vrste deviza zapadne Evrope (zapadus trulus).Kod ovih službenika primijećeno je da boluju kronično od pauzofilije, od pokušaja dugogodišnjeg liječenja došlo je nepoželjnih efekata u govoru ovog službenika.Tako od deset rečenica koje je prije upotrebljavao, došlo je do smanjenja na osam,pa je umjesto „Šta imaš za prijavit“ i „Otvori gepek“ nastalo „Prijavit,otvori da vidim“.Na svu sreću od svih osobina koje je zadržao od službenika u Jugoziku je podmitljivost.

Tako čekajući dok su pored nas prolazili Vojni penzioneri (Penzos militaris) i Invalidski penzioneri (Penzos apotekus) jer su svojim zaslugama u ratu dobili eksluzivno pravo da prelaze granicu kad im se ćefne i kako im se ćefne (ovo je stari turski naziv za pušite k...c).

Mrki nadrdani službenik (mrkus drndus pasaportus),samo me odmjerio od glave do pete i promrmljao „Nemože to tako,štas mislio“ ja već dresiran na komandu dreknuo sam ženo (građanus saputnicus gologuzus) daj onaj sendvič od one šunke Mito (mitus) i poslušno ga predam mrkom nadrdanom službeniku.Nije me ni pogledao, otvorio je i pogledao između kriški i ponovo promrmljao „Tanko ovo,jesi stisno“ što je trebalo značiti da je bio nezadovoljan sa šunkom Mito (mitus). Bez ikakvog stida (vrsta bakterije kojom se pokušavalo zaraziti čitav državni aparat ali bez uspjeha),tražio je da pojačam šunku Mito (mitus). Još uz glupo dodavanje, u tebe je puna kesa ti imaš gotovine (rijetka biljka sa evrićima umjesto listova), bio sam prinuđen da ubacim još šunke Mito (mitus).Uz nekoliko čokolada i prekonekoliko evrića, koliko je koštao ulaz u SSBiH (rodnus grudus povratikus), krenuo sam pod budnom smotrom mrki ulični pandura (mrkus mupus murius ) put svog toplog doma.

Sljedeći put ću Vam ispričati moje viđenje sa sitnim domaćim kriminalcima (glavus obrijanus) i kako ja vidim njihovu suradnju sa pokvarenim političarima (smradus bezscrupulozus) sa malim osvrtom na podmitljive doktore (Primarijus mitus).