Karađorđevo

Mile STOJIĆ


Mjesto Karađorđevo nalazi se u jugozapadnom dijelu Bačke, pedesetak kilometara od Novog Sada, a ustanova Karađorđevo osnovana je 1885. go­dine kao državno imanje Austro-Ugarske monarhije, odnosno uzgajalište konja lipicanaca u sastavu poznate mađarske ergele Mezchegues. Ovo pi­toreskno mjesto dugo je poznato kao elitno lovište, ali zbog prisustva rijet­kih biljnih i životinjskih vrsta jedan je dio posjeda zaštićen kao specijalni rezervat prirode.

Polovicom prošlog stoljeća Karađorđevo postaje vojni objekt zatvorenog tipa, gdje su pripadnici komunističke nomenklature pucali na tovljene jelene i navođene fazane. U sklopu šumskog kompleksa podignuti su broj­ni restorani, lovačke kuće, golf igrališta, teniski tereni i drugi komforni objekti za dokolicu bogatih. Tu se spremali gulaši, dinstala divljač, krčkali fiš-paprikaši i ukuhavale riblje čorbe, nalijevali tokajci i graševine, slatki sekt i ljuti šnaps, te druga blagoutrobija panonske ravnice. U specijalnim apartmanima i salonima održavali su se i sudbonosni sastanci politbiroa, na kojima je krojena sudbina naroda i ljudi.


Na jednom takvom sastanku, predvođenim pokojnim maršalom Titom u jesen 1971. godine likvidirano je tzv. Hrvatsko proljeće, pokret za demo­kratizaciju samoupravnog socijalizma. Lideri hrvatskog Saveza komuni­sta dr. Savka Dabčević Kučar i Miko Tripalo otpuhnuti su kano perje, a hrvatski intelektualci i studentski predvodnici Čičak, Budiša i Paradžik poslani na višegodišnje robije. Nedugo nakon toga uslijedila je sječa Latinke i Nikezića, a Karađorđevo je u rječniku naše liberalne inteligencije otad postalo sramnim mjestom komunističkog voluntarizma.

Ali, da se tragedija ne ponavlja uvijek kao farsa, već ponekad i kao još veća tragedija - svjedoči i činjenica da su se, točno dvadeset godina nakon tog opskurnog i krvavog političkog sastanka, u Karađorđevu na istome mjestu susreli hrvatski i srpski predsjednici Tuđman i Milošević i dogovorili po­djelu teritorija, po principu "ja tebi Posavinu - ti meni Kninsku krajinu". Rezultat tog dogovora je i velika bosanska krvavija, te dejtonsko prizna­vanje ratne tvorevine pod nazivom Republika Srpska, koja je u mirovnom sporazumu definirana kao republički "entitet" i to u sastavu fantomske nedefinirane države Bosne i Hercegovine. Imenica Karađorđevo postala je sinonimom neprincipijelni (srpsko-hrvatskih) dogovora("Karađorđevo u Bruxellesu?", Je li se dogodilo Karađorđevo u Bečkom Novom Mjestu?", naslovi iz tiska).

Nakon raspada Jugoslavije vojni objekt Karađorđevo pao je u stečaj (svinje i goveda gulili su hrastovu koru da se prehrane, pisao je jedan beogradski list) i više srbijanskih tajkuna pokazalo je interes za njegovu bagatelnu ku­povinu. No, Generalštab Vojske Srbije u zadnji je čas priskočio u pomoć i odlučio spasiti ovaj ekskluzivni posjed, čija će ljepota i priroda privlačili lovce i turiste, ali čije će ime još dugo biti simbolom terora i neslobode među svim narodima jugoistočne Europe.

Prosinac 2012.