Sjećanje na Slavoniju

 

Arif KLJUČANIN

Na panju Pohutukave sjedim opijen suncem južnoga neba

i umorom

pokošena trava oko mene miriše i otvara mi vrata sjećanja

koja baš nikako zaključati ne umijem:

 

A tamo daleko preko Pacifika i vremena prohujalih

u hladu hrasta međaša kosci kose klepaju

i njihov se klepet mješa sa glasnom pjesom cvrčaka,

u daljini po krivudavom poljskom putu

dvije snaše korpe na glavama nose

dvije snaše s bijelim rupcima oko vrata

od treperavog zraka lelujaju ko dvije aveti

kosci klepke odlažu

i duhan grubo narezan motaju u zgužvane krajeve starih novena,

sjedaju oko ponjave

ponjave šarene gdje će dvije aveti spustiti korpe pletene

sa hljebovima okruglim

s kuhanom šunkom i jajima, zdjelama svježeg sira i kajmaka

 

Ja odlazim do izvora kraj potoka obraslog johama

i sliku ovu utiskujem u sjećanje

kao molitvu

………………………………..

 

Auckland, 2009