Nekakve paralele

Gledajući jednu običnu posudu, malo ovalna ali sasvim obična. Kako da joj omjerim dužinu, kako visinu a kako širinu? 

Ovalna je.

Što je još zanimljivo stajalo je na stolnjaku koju je imao kvadrate po sebi. Narod bi to nazvao karirani stolnjak. Pomaknem posudu lijevo pa desno ne bi li odredio što je koja velična. Kao u koordinatnom sustavu. Ustvari visinu je lako za odrediti ali širinu i dužinu malo teže. Znači, kažem sebi: - Tipično subjektivna stvar; mogu ovako ili onako.

Ok. Ali što je četvrto jer postoji pozitivan i negativan x a tako i y. Pomjerim li lijevo ili desno posuda će se nalaziti u različitim kombinacijama polja. Opet subjektivno.Moja volja i moje gledište. Mogu i pomjeriti da posuda zahvati sva četiri polja. Tu sam zastao. Treba mi i četvrta veličina.

Vrijeme.

Znači, opet mogu kombinirati sve tri veličine ali vrijeme postaje uvijek sadašnje. Prošlo je postojalo i bilo različito. Znači, mogu ga opistai kako sam ga ja vidio, tj. posudu opisati onako po gledištu kako sam ja postavio. Opet nešto subjektivno. Opet to subjektivno ako je zapisano određuje ili mišljenje ili stav ili pretenzije. Pretenzije jednog faktora prema jednoj stvari. Jedan subjekt koji može utjecati na sve tri veličine ali na četvrtu najmanje jer ga ne može okretati. Pogledati sa svoje perspektive može. A tu persepktivu u nekom obliku neki nazivaju povijest. Ovalna posuda, njezine velične, vrijeme, povijest. Povezano kao nervni sustav. Isčupas dlaku negdje koja je narasla daleko od predjela očiju i mogu ti krenuti suze na oči.
Posuda bijaše predmet i opipljiva stvar a sada pokušavam postaviti vrijeme kao predmet i pretvoriti ga u opipljivu stvar. Jednu epohu. Stoljeće.

Događaje pretvaram u veličine i sagledam koliko subjektivno pobjeđuje objektivno, nameće mu velične tog dogadjaja zbog ničega drugoga nego običnih pretenzija. Pretenzija jednog subjekta prema jednom subjektu, prema jednoj zajednici ili manjoj ili većoj cjelini.
Sagledam koliko jedan subjekt pokusava biti objektivan da bi opravdao svoju pretenziju prema ključnim stvarima koristeći se vlastitim profilom gledanja.

Stavio sam par zrna kave i okrenuo. Pokrio sadržaj te posude sakrivajući od mase. Imam pravo da okrenem i sakrijem jer sam ja stavio ta zrna kave. Imam pravo i da preuveličam njhov broj jer nisam dao nikome da vidi stvarnu brojku. Imam pravo i da opravdam okretanje posude u slučaju neke pobune zbog toga djela. Moja subjektivna moć pobjeđuje nemoć objektivnosti tako da imaginarno imamo položaj zamijenivši jedan sa drugim. Sigurno neću dati da neki subjekt okrene posudu da vidi što i koliko se zrna nalazi ispod nje jer će opet tu istu posudu staviti u druge koordinate i dobiće druge dimenzije.
Ah,....

P. Pubis